Svijet u neredu, svađe u NATO-u, izgubljeno Kosovo…

Horst Teltschik (Telčik), bivši  Kohlov savjetnik za vanjsku i sigurnosnu politiku i dugogodišnji koordinator i voditelj  brojnih međunarodnih sigurnosnih konferencija u Münchenu, pa i ove 44. od 08. do 10. 02. 2008. godine, je već uoči ovog „visokokaratnog skupa“  izrazio bojazan da bi i na samoj konferenciji moglo doći do svađe unutar NATO-a u svezi  proširenja vojne misije u Afganistanu, pa i do „kraha” samog NATO-a.

Na 44. konferenciji za sigurnosnu politiku učestvuje oko 250 VIP gostiju, među kojima je i 40 ministara obrane, više šefova vlada i predsjednika država, te njihovih MIP-ova i drugih visoko rangiranih političara, kao i brojni experti za razoružanje ili bijaše to, ipak,  za naoružanje…

Za NATO je Afganistan već dugo postao “probni kamen”, kazao je Teltschik, kojemu je ovo deseta i posljednja sigurnosna konferencija koju koordinira. Tko će ga naslijediti u ovoj ulozi nije izvjesno. “Savez je preživio puno kriza i sigurno bi preživio i neuspjeh u Afganistanu”, ocijenio je Teltschik, “no, taj bi ga neuspjeh uzdrmao do temelja”. U svezi s uspijehom NATO-ISAF-misije u Afganistanu se postavlja se pitanje – precizirao je dalje Teltschik – je li NATO uopće spreman na neku vojnu misiju izvan područja zemalja članica?”

Minhenska sigurnosna konferencija se uvijek održava u hotelu “Bayerischer Hof” i praćena je enormnim medijskim interesom i obligatornim protestima pacifista i antiglobalista. Podsjećanja radi, upravo je na njoj prošle godine ruski predsjennik Putin progovorio o “novom hladnom ratu”, u kojem se, de facto, od tada i živi, šifra, raskinuti ugovori o kontroli naoružanja, izgradja antiraketnih štitova i tsl. 

Svezi protesta treba reći, pak, da je  već u petak poslijepodne mirno demonstriralo u centru Münchena oko 300 pacifista, a u subotu poslijepodne bilo ih je već oko 5.000. Njihova standardna poruka je bila i ovaj put, kao i ranijih godina, uostalom, da se u hotelu “Bayerischer Hof” iz godine u godinu okupljaju stratezi NATO-a kako bi vodili ratove, a ne tragali “dijalogom do mira”, kako, inače, glasi slogan  ove sigurnosne konferencije. U ovomu su, naravno, samo djelomično u pravu. Gore bi, dakako, svijet izgledao bez ovakvih susreta političara koji odlučuju o ratu i miru, i to, što i jeste važno, iz cijeloga svijeta! Skup “visokog rizika” osigurava, inače,  točno 3.700 njemačkih policajaca…

Centralna diskusija na 44. međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu vodi se o situaciji u Afganistanu i o odnosima unutar NATO-a, koji su sve drugo samo ne sjajni, no sporenja su primjetna i po brojnim drugim pitanjima, primjerice po pitanju kontrole naoružanja ili odnosa između zapadnih zemalja i Rusije. Jedno od neizbježnih spornih pitanja je i Kosovo, pa je nedavno reizabranom predsjedniku Republike Srbije Borisu Tadiću ukazana i osobna čast da govori na otvaranju konferencije u petak, uz svečanu večeru (“Dinner Speech”)… 


Tadić upozorio da bi “amputacija” Kosova vodila novim konfliktima
 

Tadić je u Münchenu izrijekom  pozvao učesnike 44. mđunarodne sigurnosne konferencije na nastavak pregovora o Kosovu, upozorivši da bi sve tri strane mogle platiti visoku cijenu ukoliko ne dođe to tih pregovora. Presjeći pitanje nezavisnosti Kosova u ovom momentu moglo bi donijeti samo nesreću i za region i za cijelu Evropu, izjavio  je Tadić. On je istovremeno najavio da bi  Srbija “u bliskoj budućnosti” mogla privesti kraju njenu  suradnju s Tribunalom za ratne zločine u Den Haagu, pri čemu je upadljiva i dvosmislenost ove formulacije …

Pitanje statusa Kosova bi bilo, dakako, vruće diskutirano na ovoj konferenciji i bez Borisa Tadića, prosto jer visi u zraku, a svi očekuju i ubrzavanje dešavanja u narednim danima, nakon očekivanog samoproglašenja nezavisnosti Kosova. U ovdašnjim se medijima, primjerice, pominje 17. februar kao dan kada Srbija treba da računa sa nezavisnošču Kosova!? Kao što se od ranije znade, SAD će biti – u tom scenariju – prva zemlja koja će diplomatski priznati Kosovo, a slijedit će je jedna za drugom više od 20 članica Evropske unije, a moguće je i svih 100 zemalja u svijetu, kako se slavodobitno  razmahuju u Prištini albanski političari, kao da su oni nešto za to zaslužni. U ovom kontekstu  sagledavani, bili su ovo i jalovi i  donkihotovski i autistični napori Borisa Tadića da poslije svega, i na ovoj konferenciji, vrati točak povijesti unatrag, na početak kosovske drame.

Pa, ipak, Tadićeve riječi da bi “amputacija” Kosova mogla iznova rasplamsati konflikte na Balkanu osvanuli su u brojnim njemačkim i evropskim novinama u subotu. Interesantno je, također,  da je Tadić upozorio sve važne  faktore, da ne kažemo “čimbenike” kosovske drame kako njegovim re-izborom za predsjednika Srbije problem Kosova nije postao nimalo jednostavniji. Dapače, “raskomadavanje Srbije” ili “jednostrano odcijepljenje” srbijanske južne provincije bi  moglo ponovno zapaliti region Balkana, upozorio je Tadić.

“Jednostrano donijeta nezavisnost Kosova bila bi u stvarnosti raskomadavanje Srbije protivu njene volje”, precizirao je u Münchenu Boris Tadić. Ovaj  bi “skok u nepoznato”, po njegovom mišljenju,”mogao odvesti do eskalacije postojećih konflikata, a podgrijati one koji su zamrznuti, a niko ne zna koji bi se sve novi konflikti iz toga mogli razviti”. U svakom slučaju, tako Tadić, ukoliko međunarodna zajednica provede otcijepljenje “južne provincije” tu se ne bi radilo o pravičnosti, nego o radovanju što se Srbiji nanijela šteta. Tadić je pri tomu upotrijebio ovdašnju riječ “Schadenfreude”, koja se uvukla i u engleski i internacionalni vokabular.

Tadić ne isključuje nezavisnost Kosova principijelno, uočilo se u ovdašnjim komentarima,  ali njegova je isuviše “jednostavna logika” da bi pretpostavka za takvo što morala biti i odluka Vijeća sigurnosti UN. Pri tomu računa Tadić da tamo pravo veta imaju i Rusija i Kina, za koje je siguran da se nikada ne bi s takvim nečim suglasile, pa se sve vraća na početak, a Kosovo ostaje “frozen konflikt”, što bi rekla Marieluise Beck. Međutim, upravo zbog ovakvog srbijanskog držanja i predstoji jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, ocijenjuje “sueddeutsche.de”, koje citira i Richarda Holbrookea: “Već narednih dana desit će se to”.

Po ocijeni “sueddeutsche.de”, Tadićev “dinner speech” je razočarao sve nazočne Evropljane, a njegovo insistiranje na ponovnoj uspostavi razgovora se među EU-diplomatama ocijenjuje “potpuno besmislenim”. Ali, to je bilo već razočarenje “po drugi put” od njegova re-izbora, jer se Tadić nije izborio niti za potpisivanje ponuđenog prijelaznog političkog sporazuma s EU, nego je popustio Koštunici …

Pomenimo ovdje, barem  kurioziteta radi, da je mladi srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić otkazao u zadnji moment subotnji susret s hrvatskim kolegom Gordanom Jandrokovićem u Münchenu, ali srećom  nije iz političkih razloga,  kako sam se već bio uplašio, nego zbog trovanja hranom. Rečeni Jandroković se, pak, u subotu susreo u Münchenu sa slovenskim ministrom vanjskih poslova Dimitrijem Rupelom, jer  između te dvije susjedne i prijateljske  zemlje ex-Jugoslavije postoji  gomila nesporazuma, koje štete i hrvatskom i slovenskom ugledu, ali ometaju i brži hrvatski put u Evropsku uniju. Osim  Borisa Tadića  važniju ulogu tijekom trajanja 44. sigurnosne konferencije imaju   od političara s prostora bivše Jugoslavije samo još  makedonski predsjednik Branko Crvenkovski i slovenski MIP Dimitrij Rupel, u ulozi MIP-a zemlje predsjedatelja EU, obojica su bili u subotu uvodničarima  u  posebnom panelu “Izazovi za evropsku stabilnost”… 

A kad smo već kod drugog dana 44. sigurnosne konferencije kažimo da je započeo uvodnim slovom turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji je izrijekom odbio ponudu nekih krugova u EU da se s Turskom zaključi ugovor o “privilegiranom partnetstvu”. Turskoj vladi i narodu se takva “alternativa”, kako reče Erdogan, “uopće ne dopada”. Njegova se zemlja već duže vrijeme nalazi u redovitoj proceduri za punopravno članstvo, pa je pomenuta “alternativa” izuzetno nekorektna. “Ne mogu se usred igre mijenjati pravila igre”, poručio je Erdogan, potenciravši veliko značenje njegove zemlje za EU ne samo gospodarske naravi, nego i u tomu što bi punopravno članstvo Turske u EU omogućilo i “alijansu među kulturama”… 


“Svijet u neredu..” i borba za ratne koncepte

Voditelj 44. konferencije za sigurnosnu politiku Horst Teltschik je, inače,  u jednom ranijem susretu s novinarima najavio da bi glavna tema ove trodnevne konferencije u Münchenu trebala biti “Svijet u promijenama – promijenjeni odnosi moći, nedostajuće strategije”. No, pod pritiskom aktualnih sporenja unutar NATO-a i uoči početka skupa u Münchenu glavna tema je još adekvatnije naslovljena sa “Svijet u neredu – promijenjeni odnosi moći, nedostajuće strategije”, jer se time  fantastično dobro pogodilo  ii u svezi stanja u svijetu i u vezi nedostatka važnih stretegija.

U Münchenu se, inače, samo nastavila svađa iz Vilniusa o “pravičnijoj raspodjeli tereta” unutar NATO-a, koju je inicirao američki ministar obrane Robert Gates svojim nedavnim čuvenim pismom-prijekorom u prvom redu Njemačke, ali ne samo nje, nego i drugih članica NATO-a kojima se baš i ne ratuje za američke interese po cijelom svijetu. Gates je i u Vilniusu, a nastavio je otvoreno  i u Njemačkoj,  izvršio posve otvoren pritisak na Nijemce, a u tomu su mu  se pridružili i Kanađani i Britanci, kao i generalni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer. Taj se pritisak malo smanjio nakon što su Poljska i neke druge članice obećale povisiti svoje vojne kontingente u Afganistanu. Nijemci su, pak, odlukom o slanju 250 vojnika, u ljeto ove godine, tih tzv. brzih napadačkih trupa, pa ako i na sjever Afganistana, uspiješno blokirale ovaj američki prtisak, barem za sada…

Robert Gates je, inače, na 44. konferenciji u Münchenu bio u subotu uvodničarom na panelu o budućnosti Afganistana, koji se pretvorio u diskusiju o budućnosti NATO-a. Njegova ideja, inače, o “vojniku za vojnika” podrazumijeva, inače,  da bi i drugi u Afganistanu (a sutra možda i u Iraku) trebali imati vojnika koliko i Amerkanci, što većina NATO članica ne može i neće prihvatiti. U njegovoj ocijeni, pak, da bi poraz, odnosno povlačenje iz Afganistana bilo i “direktna prijetnja za sigurnost Evropljana”, kako je kazao jGates u Münchenu, ima nešto, jer bi se u tom slučaju radilo o vjetru u leđa za terorističku mrežu zvana Al Kaida ne samo na Hindukushu nego i u  cijeloj Evropi i svijetu.

U subotu se, inače, razgovaralo u generalnoj debati “Atlantska alijansa: Bukurešt i potom” posve direktno o budućnosti NATO-a, a uvodničari na ovu temu su bili generalni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer, te njemački, francuski i poljski ministri obrane Franz Josef Jung, Hervé Morin i Radoslav Sikorski…

U takvom ozračju, dakle, odvijaju se u hotelu „Bayerischer Hof“ u Münchenu  ne samo oficijelne generalne i panel, nego i  neformalne diskusije i susreti nazočnih državnika iz 50 zemalja. Interesantno je, inače, da su dolazak na ovaj skup u zadnji moment otkazali i njemačka kancelarka Merkel i kandidat Republikanaca za novog američkog predsjednika McCain. Pa, ipak, nazočne su viskorangirane  delegacije, osim   domaćina i  obligatorne američke  delegacije (uz Gatesa i  cijela svita demokratskih i republikanskih senatora, te experata), tu je, kako je pomenuto, i turski predsjednik vlade Recep Tayyip Erdogan, koji je bio uvodničarem na  panelu o Turskoj, naslovljenom “Vanjski i sigurnosno politički interesi Turske”.  Za ovu  zemlju razne “think tank” institucije u zapadnom dijelu svijeta procijenjuju, naime, da treba da ima ključnu sigurnosnu ulogu u njenom okruženju, te da njen utjecaj dopire i do Bliskog i Srednjeg istoka i Centralne Azije.

Za očekivati je bilo , također, vrlo interesantnu diskusiju i na panelu “Od kooperacije ka konfrontaciji? Budućnost kontrole naoružanja”, gdje su uvodičari njemački MIP Steinmeier, američki senator Joseph Lieberman, generalni tajnik IAEA Mohammed El Baradei, kao i jedan NGO-sudionik, Kenneth Roth, naime, izvršni direktor Human Rights Watcha…

U radu ove konferencije učestvuju, dakako, i drugi interesantni sudionici, primjerice, japanski MIP Masahiko Komura, koji bi trebao biti zadnjeg dana konferencije u nedjelju uvodničar na panelu o “azijskom doprinosu medjunarodnoj stabilnosti”.                                    

Već u subotu je, pak,  prvi zamjenik ruskog premijera i ministar obrane Sergej Iwanow bio uvodničarom na panelu “Kuda ide Rusija…?”, i to zajedno sa Solanom i rumunjskim predsjednikom Cioroianuom.

Glavno je pitanje, najavio je Teltschik već uoči 44. sigurnosne konferencije, hoće li Rusija – kako je to bilo predviđeno već 1990. godine – moći biti uvučena u sveukupnu evropsku sigurnosnu strategiju i mirovni poredak? 

Ljudima u Srbiji bi, pak,  morao netko pojasniti da je ovo pitanje i za EU i za Rusiju važnije od toga hoće li Kosovo ostati u Srbiji ili  biti nezavisno …

Pomenimo za kraj da se i ove godine dodijelila “mirovna plaketa” u Münchenu, i to jednom kanadskom vojniku kao priznanje svim vojnicima u inozemnim misijama, obrazložio je Teltschik. Njegov je, inače, nimalo ohrabrujući generalnii utisak “da mi imamo sve više i više konflikata, a sve manje strategija i, također, znanja u ophođenju s problemima”! 

E, pa, nazdravlje… 

 
München,

Peščanik.net, 09.02.2008.