- Peščanik – Dev - https://dev.pescanik.net -

Kako smo birali Kukunku i Tarantu

David Vaughan Icke, Englez kojega suvremena medicina vodi kao alternativnog povjesničara, najslavniji svjetski teoretičar zavjere i čovjek s rijetkom razvijenim čulom za prepoznavanje ljudi-reptila, u Kongresnom je centru Zagrebačkog velesajma u subotu, pred parlamentarne izbore, okupio gotovo hiljadu i pol ljudi.

Cijelih hiljadu i pol ljudi platilo je ulaznice od 150 do čak 230 kuna da bi punih deset sati koncentrirano slušalo kako podmukli Ananaki, izvanzemaljska loza sumerskih gmazoljudskih hibrida koja danas iz Britanije vlada cijelim svijetom, žele uvući Hrvatsku u Europsku uniju – nakon čega će nas valjda, nisam najbolje shvatio, u golemim podzemnim hangarima držati u zelenoj plazmi i USB-kablovima nam crpiti energiju iz leđne moždine – i malo što o tamnom bezdanu u kojemu se našao čovjek, katolik i Hrvat govori više od te činjenice.

“Taj fenomen, da jedan mali grad i država imaju više interesenata za predavanje Davida Ickea nego metropole svjetskih velesila, govori samo o jednome”, pisalo je u najavi tog historijskog događaja, i to je jedino s čim bi se razuman čovjek, da je ijedan u Hrvatskoj ostao, mogao složiti.

Može se, doduše, raspravljati što je to “samo jedno” o čemu “govori fenomen” golemog interesa Hrvata za Ickeove teorije o ljudima-reptilima koji su feničanskim lađama stigli u Europu. Za Inckeov marketing to je, recimo, “naše iskustvo življenja u dva potpuno različita društveno-politička sistema koje nas je pripremilo za gradivo”, zbog čega “mi jednostavno prepoznajemo o čemu David priča dublje, brže i sa manje predrasuda negoli ostatak svijeta”. Suvremena medicina ima pak svoje, dosta kraće objašnjenje.

“Hrvatska mi se sviđa, ali zaista”, rekao je David Icke prije četiri godine, kad je prvi put gostovao u Zagrebu. “Za razliku od engleskih novinara, koji me uvijek prvo pitaju koliko je godina prošlo otkad sam sišao s uma, ovdje su me televizijski novinari iznenadili traženjem da im potpišem primjerak moje knjige!”


Ambis, plazma, beton…

Nakon čega je zaista sve mnogo jasnije – i fenomen Branimira Bilića, i HTV-a, i hrvatskog novinarstva – i ne ostaje više nimalo prostora za luksuz dvojbe o čemu govori interes Hrvata za Inckea. Zaboga, ljudi, jedne su ozbiljne hrvatske novine prije mjesec dana cijelu naslovnu stranicu posvetile čovjeku koji je hrvatskim nogometašima preko fotografija na svom iPadu slao energiju za pobjedu protiv Turske! David Incke je u Hrvatskoj kod kuće: u takvoj lijepo poremećenoj kulturi on je ozbiljan i autoritativan poput profesora tehničkog.

U ovom času, naime, toliko Hrvata okupiti i satima im čuvati pažnju mogu samo još velečasni Zlatko Sudac i marokanski iscjelitelj Mekki Torabi, i možda su zaista jučerašnji izbori bili zgodnom prilikom da ostavimo na biralištima osobne karte, uputimo se polako, bez gužve, prema krovu, i odozgo jedan po jedan skočimo u ambis. Pa tko u zelenu plazmu, tko u više stanje svijesti, tko u Carstvo Nebesko, a tko o beton. Od nas ovdje čovječanstvo ionako nema mnogo vajde.

Umjesto toga, Hrvati koji posvećeno deset sati slušaju predavanja o ljudima-gušterima u Bilderberškoj grupi – baš kao oni što noću pitaju rehabilitiranog nacistu i majstora tarota Thea Ljubića što da rade s djecom, ili novinari koji na kantunalu drže potpisane knjige Davida Inckea – jučer su najnormalnije, slobodno i bez ikakvog medicinskog nadzora, glasali za zastupnike u državnom parlamentu. Demokracija još nije uredila te stvari, pa uzme li se sve u obzir, ne samo da nam se nije do sada dogodilo ništa što bi trebalo čuditi, već nam je bogami još i dobro.


Špijuni iz šikare

Pa ipak, ako ste dovoljno otvorena uma i ne mirite se lako sa zaključkom kako je to neobjašnjivo, teško ćete pronaći drugo objašnjenje osim onoga kojega nam nudi David Incke. Da, gospodo, ljudi-reptili su svuda oko nas i među nama, manipuliraju, zajebavaju nas i guraju u zelenu plazmu Europske unije. Niste nikad razmišljali o tome, ali pogledajte u Dnevniku malo bolje Jadranku Kosor i Zorana Milanovića. Nećete mi reći da su to normalne ljudske oči?!

Gledao sam Milanovića nekidan i pitao se gdje sam već vidio te oči, a onda sam na National Geographicu vidio neki dokumentarac o krokodilima i sve mi se samo kazalo. Gledao sam jednog krokodila kako lijeno pluta u nekoj močvari, samo su mu oči virile iz mutne vode, kad ono – iste Milanovićeve oči! Gledao me tako netremice par sekundi i samo rekao:

– Glupane!

Krokodil Ju-Ju, tako se naime zove, sve mi je objasnio. Niste, recimo, nikad o tome razmišljali, ali jednako kako među ljudima ima ljudi-reptila, tako i među krokodilima ima reptila-ljudi, kojima je cilj sve krokodile pretvoriti u Guccijeve muške cipele i ženske torbice. Kad sam mu pokazao Jadranku Kosor i Zorana Milanovića, odmah ih je prepoznao.

– To su Kukunka i Taranta! – rekao je.

Kukunka i Taranta, tvrdi on, dvoje su zloglasnih ljudi-gmazova, najpouzdaniji igrači Velikog Meštra Sviju Guštera, koji su organizirali cijelu ovu igru s Europskom Unijom. Nije li ti, veli, sumnjivo kako se njih dvoje ni u čemu ne slažu, osim oko EU? A David Incke?, pitao sam Ju-Jua.

On je najgori, rekao mi je povjerljivo, osvrćući se da vidi snimaju li ga odnekud iz šikare špijuni iz National Geographica, pa mi sve objasnio.

David Incke je, ukratko, supertajni agent reptilske Bidlerberške grupe, sa zadatkom da Hrvatima drži idiotska predavanja o Ananakima, izvanzemaljskoj lozi sumerskih gmazoljudskih hibrida koja danas iz Britanije vlada cijelim svijetom, i tako natjera ljude da mu se smiju i redikuliziraju cijelu stvar, ne obraćajući pažnju na premijerku Kukunku.

Problem je, kaže mi Ju-Ju, nastao kad su mu Hrvati povjerovali. To nitko u Bilderberškoj grupi nije očekivao.

Onda su poslali Tarantu.

A vi se sad slobodno smijte.

 
Slobodna Dalmacija, 05.12.2011.

Peščanik.net, 06.12.2011.