Na području sarajevske opštine Ilijaš tokom 1992. godine počinjeni su najteži zločini nad nesrpskim civilnim stanovništvom. Ljudi su zatvarani, mučeni, silovani, ubijani. Etnička slika predratne nacionalno mešovite opštine (45% Srba, 42% Bošnjaka, 7% Hrvata) do kraja 1992. drastično je izmenjena. Nesrbi iz Ilijaša su nasilno proterivani.
Tokom napada na Gornju Bioču krajem maja 1992. srpske oružane snage granatirale su i potom spalile selo. Pripadnici policije Ilijaša ubili su Uzeira Selimovića i njegovog sina Zahida koji su se sakrili u garaži pokraj porodične kuće. Uzeirovu ženu i maloletnu ćerku su ranili.[efn_note]Presuda Suda BiH u predmetu Srpka Pustivuka, strana 3.[/efn_note] Preostalo stanovništvo Gornje Bioče zatvoreno je i najmanje sedam dana držano u neljudskim uslovima u seoskoj osnovnoj školi. Zatočenici su premlaćivani. Više žena je izvedeno i silovano.[efn_note]Publikacija „Profil logora OŠ Gornja Bioča“ udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje.[/efn_note] Najmanje dva muškarca izvedena su iz škole i od tada im se gubi stvaki trag.[efn_note]Ibid.[/efn_note]
Preživeli zatočenici zatvoreni su sa drugim nesrbima u podrum železničke stanice u Podlugovima. Zlatko Bećaj je ubijen, a mnogi zatočenici teško povređeni kada je u prostoriju gde su bili smešteni 5. juna 1992. ubačen otrovni gas.[efn_note]Stanišić i Župljanin, prvostepena presuda, tom I, paragraf 1271.[/efn_note]
Srpske oružane snage 4. juna 1992. granatirale su Lješevo. Po ulasku u selo odmah su ubili Amira Fazlića pred članovima njegove porodice, potom još najmanje 21 civila – 18 muškaraca i tri žene. Sva tela su rovokopačima zakopali u masovnu grobnicu.
Preživeli meštani opljačkani su, a njih 25 odvedeno je u logor oformljen u skladištu „Iskra“ u krugu osnovne škole u Podlugovima.[efn_note]Ibid, paragraf 1279.[/efn_note] Tamo je zatim dovedeno još stotinak meštana opštine Ilijaš.[efn_note]Iskaz svedoka VS-1055 u predmetu Vojislava Šešelja, strana transkripta 7835; Publikacija „Profil logora Skladište Iskre Podlugovi“ udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje.[/efn_note] Zatočenici su bili izloženi svakodnevnim premlaćivanjima i drugim vrstama torture.[efn_note]Publikacija „Profil logora Skladište Iskre Podlugovi“ udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje.[/efn_note]
Iz skladišta „Iskra“ bošnjački zatočenici su izvođeni i ubijani. Bakir Šehić je zaklan,[efn_note]Dopis Komisije za ispitivanje zločina općine Ilijaš od 10. februara 1993.[/efn_note] Nezir Alispahić i Ramiz Šarić odvedeni su u nepoznatom pravcu i njihova tela do danas nisu pronađena. Četrnaest zatočenika poginulo je u živom štitu na brdu Žuč, gde su po naređenju pripadnika srpskih oružanih snaga upućeni na prisilni rad.[efn_note]Presuda Suda BiH u predmetu Branka Vlača, strana 104.[/efn_note]
Tokom 1992. Bošnjaci i Hrvati su zatvarani, mučeni i ubijani u logoru oformljenom pod upravom srpske vojne policije u Osnovnoj školi „27. juli“. Zatočenici tog objekta trpeli su takve batine da su molili da budu ubijeni.[efn_note]Publikacija „Profil logora Osnovna škola 27. juli“ udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje.[/efn_note] Iz logora je izvedeno najmanje njih 18. Većini se od tada gubi svaki trag.
Tokom 1992. srpske oružane snage razorile su veliki broj verskih objekata u Ilijašu, uključujući katoličku župnu crkvu u Taračinom Dolu, džamije u Starom Ilijašu, Misoči i Srednjem, mekteb u Bioči i još najmanje 17 muslimanskih kulturnih i verskih spomenika.[efn_note]Stanišić i Župljanin, prvostepena presuda, tom II, paragraf 1260. http://www.icty.org/x/cases/zupljanin_stanisicm/tjug/bcs/130327_1.pdf[/efn_note]
Srpske oružane snage činile su lokalne vojne, policijske i paravojne jedinice, koje su bile u nadležnosti Kriznog štaba. Predsednik Kriznog štaba i komandant srpskih snaga bezbednosti u Ilijašu od juna 1992. do januara 1993. godine bio je Ratko Adžić.[efn_note]Ibid, paragraf 1259.[/efn_note]
Donedavno, Ratko Adžić je vaspitavao srednjoškolce u Beogradu. Predavao je fiziku u Filološkoj gimnaziji.
Fond za humanitarno pravo podneo je krivičnu prijavu protiv njega i još trojice državljana Srbije, a identifikovao je još bar 45 učesnika zločina nad nesrbima u Ilijašu.
Čeka se reakcija Tužilaštva za ratne zločine.
Do tada, Ratko Adžić mirno troši penzionerske dane.
Autor je istraživač Fonda za humanitarno pravo.
Peščanik.net, 02.06.2016.