Pratite i nas
Tiranija se ne pravda nacionalnom bezbednošću, već zato što su joj podvrgnuti Palestinci. Zato predsednica Vrhovnog suda mirno spava sve dok se ne dira u prava izraelskih Jevreja.
Tiranija se ne pravda nacionalnom bezbednošću, već zato što su joj podvrgnuti Palestinci. Zato predsednica Vrhovnog suda mirno spava sve dok se ne dira u prava izraelskih Jevreja.
U isto vreme kada je Šmueli ranjen, njegovi drugovi su koristili živu vatru i ranili desetak demonstranata. Većinu su ranili u noge, ali su u Omara Abu Nila pucali, koliko se zna, u glavu.
Nikada izraelska politika nije toliko služila partikularnim interesima malog broja ljudi kao danas. U Izraelu su dve društvene grupe iznad zakona: prvu čine kibuci, a drugu toranim.
Za razliku od jevrejskih učenika koji uče književnost cionističkog pokreta koja slavi osnivanje Izraela 1948, palestinski učenici ne čitaju palestinske klasike koji se uče širom arapskog sveta.
Premijera cionistu, muškarca, Jevrejina i konzervativca je zamenio predsednik vlade koji je takođe cionista, muškarac, Jevrejin i konzervativac. Nova vlada je tu, ali su problemi stari.
Ako zanemarimo najavljene reforme u ministarstvima zdravlja i saobraćaja koje će se možda dogoditi, dobijamo Pretoriju Bliskog istoka koja je sama sebi izabrala odgovarajućeg premijera.
Zaista je teško pridružiti se onima koji Izrael opisuju kao zemlju koja iz mraka izlazi na svetlost, iz ropstva u slobodu, kao da je s vlasti pao Aleksandar Lukašenko, a ne Benjamin Netanijahu.
Situacija podseća na onu posle rata 1973. kada su Izraelci shvatili da je ideja o spoljnoj politici zasnovanoj na vojnoj sili – uz večno odlaganje rešenja palestinskog pitanja – arogantna zabluda.
Izrael i Hamas pristali su na obustavu vatre posle 11 dana borbi, ali jasno je da više nema „zatišja“ – kako New York Times opisuje proteklih 7 godina dominacije Izraela nad Palestincima.
Prvi Izrael je liberalna demokratija. U drugom Izraelu Palestinci trpe diskriminaciju. Treći Izrael je okupacija Zapadne obale. Četvrti Izrael je Pojas Gaze, nešto jedva bolje od logora na otvorenom.
Talas nasilja koji je zahvatio Izrael početkom maja podsetio je mnoge Izraelce na događaje od pre 20 godina. U julu 2000. vođeni su izraelsko-palestinski pregovori u Kemp Dejvidu…
Tvit Janeza Janše da podrška Palestini iz BiH neće pomoći njenom približavanju NATO-u i EU je očekivan. On je i svojim ranijim istupima dokazao da je islamofob i da nije prijatelj BiH.
Događaje u jerusalimskom naselju Šeik Džara izraelsko ministarstvo spoljnih poslova predstavlja kao imovinski spor. Prisilno se iseljavaju palestinske porodice na osnovu tapija iz otomanskog doba.
Jevreji su se navodno vekovima pozdravljali sa „Dogodine u Jerusalimu“, pa kao što je za njih to postala realnost, tako će isto biti i sa Srbima, samo ako ustraju na pozdravu „Dogodine u Prizrenu“.
Ko od ovog ponovo otvorenog sukoba ima najviše koristi? Sva je prilika, upravo Netanyahu. Već par godina on je na ivici da izgubi vlast u Izraelu. I već par godina, iako na ivici, uspeva da ne padne.
Svaki novi krug nasilja ima svoje krvoločne poklonike. Oni žele da vide arapsku krv. Što više to bolje. Stambene zgrade u Gazi padaju kao kule od karata. Oni žele te ruševine, teror i razaranje.