Mir i nemir
U svom nedavnom tekstu Žižek pokazuje koliko mir nervira junačke zastupnike zamisli da Ukrajinci i Rusi treba da ginu sve dok ne dokažu njihovu hipotezu o besmislenosti mira.
U svom nedavnom tekstu Žižek pokazuje koliko mir nervira junačke zastupnike zamisli da Ukrajinci i Rusi treba da ginu sve dok ne dokažu njihovu hipotezu o besmislenosti mira.
Moram da primetim da je američka javnost više angažovana zbog rata u kome Amerika zvanično ne učestvuje, nego zbog ratova koje smo tako brutalno i bezuspešno vodili u protekle dve decenije.
Sanjati o normalnoj i uređenoj državi Bosni je ravno utopiji. Iz političke svakodnevnice pred nove opšte izbore u BiH to je već po sebi ideološki kontaminirano pitanje.
Diplomatsko rešenje će doći, kada dođe. Sve ostalo su zaustavljeni životi, neki doslovno i zauvek, dok su neki stopirani u simboličkom smislu, u iščekivanju, strepnji, bez krova nad glavom…
Kako se uopšte može odgovoriti na pitanje kad je rat u tvojoj domovini počeo? Petog aprila 1992, kad sjedio si na balkonu stana u Prijepoljčevoj ulici i gledao puškaranje na Vracama?
U razgovoru koji sledi autor iznosi svoje uvide o opcijama za okončanje rata u Ukrajini, razmatra ideju pravednog rata i pitanje da li bi rat u Ukrajini mogao dovesti do kolapsa Putinovog režima.
Rat će se završiti, vođe će se rukovati, starica će čekati svog žrtvovanog sina, devojka voljenog muža, deca oca heroja. Ne znam ko je prodao našu domovinu, ali sam video ko je za to platio cenu.
Invazija susedne zemlje u 21. veku ne bi samo ugušila njene težnje ka nezavisnosti. Ona bi poništila glavno dostignuće poslednjih generacija sveta, ono što istraživači nazivaju „novim mirom“.
Na antiratnom skupu aktivista za ljudska prava iz Rusije i Ukrajine zahtevano je da Putinove žrtve stanu u njegovu odbranu, uz optužbe zapada koji steže „imperijalistički obruč“ oko Rusije.
Rat u Evropi danas je realna pretnja. Oklevanje SAD i očigledno ustezanje da se uključe u sukob Rusije i Ukrajine u desnoj Evropi se tumači kao slabost, posebno Bajdenova slabost.
Opsada drevne Troje, koja je trajala 10 godina, nadahnula je Homera da napiše Ilijadu. Iako američki rat u Avganistanu traje dvostruko duže, ne očekujte da će sećanje na njega čuvati epska poema.
Bilten – U Hrvatskoj se u dogledno vrijeme ne može očekivati pomak mimo periodičnih provokacija na temu utrke u naoružanju sa Srbijom. Nesumnjivo slično raspoloženje vlada i u Srbiji.
Čak ni u ratobornoj Evropi decenije mira nisu retka pojava. I kad bi ponovo izbio, rat je bivao vođen tada dostupnim oružjem – što znači da bi u sledećem velikom ratu bilo korišćeno i nuklearno oružje.
Džimijeva himna u Vudstoku bila je i izraz protesta protiv opscenog nasilja u jednom nepotrebnom ratu i afirmacija američkog eksperimenta koji zaslužuje da se čovek za njega bori.
Ministar vojni Nebojša Stefanović je od stupanja na dužnost krenuo u kampanju za vraćanje obaveznog vojnog roka. Očigledno je decenijska propaganda urodila plodom, a počela je još od Tadića.
U ovom tekstu se ne bavim pitanjem da li nam je potrebna vojska kao takva, već tvrdim da nam je potrebna potpuno nova armija.
U Srbiji je opet pokrenuta debata o uvođenju obaveznog služenja vojnog roka. Gostujući na jednoj televiziji ministar odbrane Stefanović je izjavio da se o vojnom roku „ozbiljno razmišlja“.
Zalaganje za ratni nagon kao suštinsku ljudsku osobinu proširilo se izvan evolucionih i antropoloških krugova. Tako jedan autor kaže: „Mi smo majmuni ubice, zli, agresivni, nasilni, gramzivi hominidi“.
Donald Trump je jedan od najagresivnijih trgovaca oružjem u istoriji. Kako to znamo? Tako što se on sam time hvali. A sve je počelo sa tzv. Nixonovom doktrinom slanja oružja umesto vojnika.
Tragediju ne bi prouzrokovala radioaktivna kiša, već bi dim napravio ogromnu štetu. Novo ledeno doba uništilo bi useve i izazvalo globalnu glad.
Ratovi i epidemije su melodramski događaji, a to ometa razumevanje. „Članak s mnogo krvi biće uvek prvi“, bilo da se radi o odeljenju intenzivne nege u Teksasu ili o raketnom napadu na Avganistan.
Dok se korona virus širi respiratornim kapljicama, bolest naših beskrajnih ratova i dalje se prenosi krvlju (mada sve manje američkom), što može da znači da će naši budući ratovi biti sve apstraktniji.
75 godina posle bacanja atomske bombe na Nagasaki ponavljamo esej iz 2015: Znaci za uzbunu nisu se oglasili jer osoblje protivvazdušne odbrane nije na vreme primetilo dva aviona…
75 godina posle bacanja atomske bombe na Hirošimu ponavljamo esej iz 1995: Razborito izrečen princip pravednog ratovanja ne bi promenio tok događaja. Bilo je naprosto prekasno.
Autorka govori o novoj knjizi „Snaga nenasilja“: Divno je biti miroljubiv, ali to nije osnova nenasilja. Gnev zbog nepravde oko nas je opravdan. Pod ovim režimom sam svakog dana besna zbog nečega.
Stvarno treba živeti na Marsu ili biti mamlaz iz Evropske unije ili SAD pa davati podršku piromanima u Srbiji da se predstavljaju kao vatrogasci. Region gori, a Vučićevom režimu i dalje stiže podrška…
Vulinu ni posle 100 godina sve žrtve nisu iste. On je još uvek u ratobornom raspoloženju, kao da mu je neko upravo javio da su Austrijanci na Ceru.
Kada se Jeremy Corbyn kandidovao za lidera Laburističke partije, njegov deklarisani cilj bio je proširenje područja debate. Njegova pobeda nije bila proizvod „pokreta“ već trenutka.
Brandt je bio Titov prijatelj a o današnjim srpskim i hrvatskim nacionalistima da ih vidi mislio bi isto što i Tito. Ljudi Brandtovih ideoloških uvjerenja u Srbiji i Hrvatskoj danas ne bi bili omiljeni…
Fiskalni savet Srbije u preporukama za budžet 2020. navodi da su za poslednje 4 godine ulaganja u vojsku i policiju porasla za 1.000 odsto, te da prioritet treba da bude ulaganje u infrastrukturu.
Novosti – Nema ničega samorazumljivog u tvrdnji da se hrvatski interesi brane u dalekom Afganistanu. Kao što nema ničega samorazumljivog u činjenici da Hrvatska pripada NATO-paktu.
Pedeset godina nakon što je prvi put objavljen, sedamdeset pet godina nakon što je Kurt Vonnegut bio u Klanici pet za vrijeme bombardovanja Drezdena, šta nam govori njegov veliki roman?