11. septembar zauvek
Četiri posledice 9/11 su nova definicija rata, država nadzora i suženje pojma privatnosti, uzdizanje bezbednosti granica na nivo pitanja nacionalnog opstanka i normalizacija nezamislive surovosti.
Od napada na Kule u Njujorku 11. septembra 2001. do napada na redakciju Charlie Ebdoa u Parizu 7. januara 2015…
Četiri posledice 9/11 su nova definicija rata, država nadzora i suženje pojma privatnosti, uzdizanje bezbednosti granica na nivo pitanja nacionalnog opstanka i normalizacija nezamislive surovosti.
Napad na Rushdieja je napad na njegov život. To nema veze sa slobodom govora. Rushdieju je ukinuto pravo na život. Umesto slobode govora, trebalo je sve vreme braniti pravo na život.
Ja sam profesor. Jedan drugi profesor je 16. oktobra obezglavljen. Onda sam dobio poruku na tviteru: „Stavljeni ste na spisak kretena za klanje. Spisak je dugačak, ali svi ćete stići na red“.
Tihe moralne obaveze kao post, redovna molitva, čitanje Kur’ana, zahvalnost roditeljima, učenje, poštenje pri ubiranju poreza – oduvek su cenjene kao jednake dobrovoljnoj smrti.
Početkom ovog veka u Dohi, glavnom gradu Katara, održan je skup islamskih pravnika (u organizaciji Akademije za islamsku pravnu nauku) na kojem se raspravljalo i o terorizmu.
Njihov cilj bila je islamska država u kojoj neće biti frivolnosti poput televizije i muzike. Pod udar zabrana došle su i fotografije, statue, punjene igračke, internet, puštanje zmajeva…
Ideje – Pod geslom ‘Ne bojim se’ 500.000 ljudi, odalo je na ulicama Barcelone počast žrtvama terorističkih napada u Kataloniji te izrazilo protivljenje nasilju.
Možda je vreme da se preispitaju taktike „šokiranja i zastrašivanja“ koje su zapadne vlade koristile od 2. svetskog rata do Iraka. U tom smislu, beli kombi treba shvatiti kao krstareću raketu siromašnih.
Theresa May je obećala da će ukinuti ljudska prava koja „stoje na putu“ borbi protiv terorizma. To je uverljiva pretnja: ona je kao ministarka oduzimala državljanstva u ime nacionalne bezbednosti.
George W. Bush je započeo invaziju na Irak na rođendan moje ćerke. Propustio sam njenu rođendansku proslavu te 2003. i ostao na poslu, jer smo očekivali napad Al Kaide na američku ambasadu.
Dok Amerikanci uživaju u poslednjim danima leta, SAD bombarduju 6 zemalja: Irak, Siriju, Jemen, Libiju, Somaliju i Avganistan. Kao da 15 godina posle 11. septembra ništa nismo naučili.
U Nemačkoj se ministri unutrašnjih poslova i stručnjaci za bezbednost iz vladajuće CDU utrkuju ko će izneti više predloga o zabrani nošenja burki – iz bezbednosnih razloga i u borbi protiv terorizma.
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Sonboly je bio terorista, njegova uverenja su upravljala njegovim postupcima: isplanirao je napad poistovećujući se sa Andersom Breivikom, rasistom, teroristom i masovnim ubicom.
Kada je čin nasilja terorizam, a kada delo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Zašto?
Ima onih što znaju šta je trebalo uraditi da bi se izbegla drama u Nici. Ne verujte im. Svi smo mi zatečeni. Priznati to, znači postaviti se u istu ravan sa drugima, da bismo zajedno razmišljali.
Prenosim molbu prijatelja iz Amerike, pitajući se i sama da li je sada važno kako se oko ove stvari ponaša srpski premijer i odgovarajuće institucije… ili je važnije pomoći ljudima.
Ubilačke ideje kruže planetom i svaki novi napad ih širi dalje i usađuje u neke nove glave. Već smo znali da više niko nigde nije bezbedan, a sada znamo i da bilo ko može postati terorista.
Treba izbeći da se globalni odgovor na napade kakav je ovaj u Nici pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.
Metodi nanošenja bola koji se koriste u srpskim ustanovama neodoljivo podsećaju upravo na tehnike ispitivanja koje su pripadnici CIA koristili u američkom zatvoru Gvantanamo.
Premijer je izjavio da “umire od smeha čitajući gluposti” o prijemu dvojice zatvorenika iz Gvantanama. Onda je ipak pokušao da objasni kako je moguće da o takvom pitanju odlučuje samo jedan čovek.
Naše vlasti poznaju jezik pokrivanja jednog nedela drugim, pa su se upustile u igru “zatvaranja Gvantanama”. Stejt dipartment navodi da je Srbija ponudila (offered) smeštaj dvojici zatvorenika.
Terorista je kao muva u staklarskoj radnji, koja ulazi u uvo slonu i izluđuje ga sve dok on ne demolira radnju. Tako je muva Al-Kaida navela američkog slona da satre staklarsku radnju zvanu Bliski istok.
Presuda norveškog suda da je Anders Breivik bio izložen torturi teško je svariva. On u zatvoru ima spavaću i radnu sobu i teretanu. I može da razgovara sa službenicima, lekarima i pravnicima.
Evropu – u grob. Tu joj je mesto. Multikulturalizam – na đubrište. Evropske granice – bodljikavom žicom opasati. Šengen – ukinuti. Sankcije protiv Rusije – ukinuti. I prestanite da slušate Ameriku.
Opsednutost medija terorističkim napadima hrani nove cikluse nasilja. Cilj terorizma nije ubijanje, već slanje političke poruke. Mediji, političke elite i građani su postali „korisni idioti“ terorista.
Kukavice vole nepismenost, podrazumevane tekstove, citate koji ne postoje, falsifikate. Tako će napad u Briselu odmah prikazati kao delo izbeglica, iako izbeglice beže upravo od ovakvih i često istih atentatora.
Ima nečeg lažnog u izjavama da smo svi u ratu protiv Isisa – sve svetske supersile protiv jedne bande koja kontroliše deo neke pustinje. Postavlja se pitanje kako je onda moguće da Isis uporno opstaje?
Puške mogu ubiti, bombe mogu uništiti zgrade. Ali to ne ugrožava “naš opstanak”. Vjerovatnoća za engleski kalifat je ravna nuli, ma koliko političarima i bezbjednosnim krugovima odgovaralo da je drugačije.
Kod većine džihadista, uz veću posvećenost džihadu ide slabija pobožnost. Oliver Roy, koji se bavi političkim islamom, kaže da je „u toku islamizacija radikalizma, a ne radikalizacija islama“.
Znam da su napadači ludaci, ali to su i političari i glasači koji su im dozvolili da svoje kuće pretvore u skladišta oružja. Zaboravljeno je osnovno pravilo ljudskog suživota: ne maši mi pištoljem ispred nosa.
Izašao je 12. broj Dabika, digitalnog propagandnog časopisa ISIS-a. Kao u svakom časopisu, na početku je sadržaj: prvi tekst zastupa poligamiju – „Našim sestrama: dve, tri ili četiri“…