TRAMPOZOIK
Pozajmljujemo od Svetlane Slapšak ime za ovu temu, u kojoj su sabrani tekstovi o bogu i ocu svih populista ovoga sveta.
Tekstovi o porastu populizma u Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi i Srbiji; od Jan-Wernera Müllera do Vesne Pešić…
Pozajmljujemo od Svetlane Slapšak ime za ovu temu, u kojoj su sabrani tekstovi o bogu i ocu svih populista ovoga sveta.
Bizarna ekipa antivaksera i putinofila pod motom „Češka na prvom mjestu“ okupila se na velikim protestima u centru Praga.
Poricanje izborne volje je novi globalni trend: to je učinio Tramp, a sada se na to sprema Bolsonaro. Postavlja se pitanje zašto glasači staju uz lidere koji se neosnovano žale da su „prevareni“.
Američki konzervativci su ove godine svoju konferenciju prvi put održali van SAD, u Budimpešti. Viktor Orban je bio glavna atrakcija, uz prateće vokale lidera evropske ekstremne desnice.
Rezultati izbora u Mađarskoj, prvih velikih izbora organizovanih u Evropi od počeka rata u Ukrajini, dovode u pitanje našu pretpostavku o tome da svaka autokratija na kraju pada sama od sebe.
Reizbor Makrona prikrio je njegovu zavisnost od Marin Le Pen. Njih dvoje ne podnose jedno drugo, ali opstaju u nekoj vrsti simbioze koja ukazuje na mnoge probleme u Francuskoj, Evropi i šire.
Podela društva na „ljude koji mogu otići bilo kuda“ i „ljude koji ostaju vezani za mesto“ skriva činjenicu da su elite koje donose odluke i dalje više nacionalističke i manje liberalne nego što se misli.
Iako je Trump otišao, niko ne bi rekao da je demokratija najzad bezbedna u svetu. Trumpov povratak se ne može isključiti, a imaćemo posla i s trampizovanom Republikanskom strankom.
Intervju za Njujorker o novoj knjizi – Demokratija će opstati i bez obnove tradicionalnih kontrolnih mehanizama. Građani mogu da preoblikuju posredničke institucije, pre svega stranke i medije.
Posle poraza 2002. Orban je obznanio da „domovina ne može biti u opoziciji“. Pod „domovinom“ je mislio na sebe kao jedinog pravog predstavnika Mađarske: ako on nije u vladi, onda je vlada oteta.
Za liberalne kritičare Angele Merkel kompromis sa čelnicima Mađarske i Poljske odražava sve ono što ne valja u Evropskoj uniji: nedostatak vizije, fokus na puki opstanak i brutalni realizam.
U poređenju sa mađarskim i poljskim premijerom Margaret Tačer deluje kao nežna ljubiteljka Evrope. Ona jeste vikala „hoću svoje pare“, ali je britanski doprinos EU budžetu bio ogroman.
Osporavanje izbornih rezultata je standardna strategija autoritarnih populista. Time se potkopava jedna od najvažnijih funkcija izbornog procesa – prevladavanje neslaganja bez primene sile.
Trumpova odluka da sluša poslovne lidere umesto infektologe verovatno će imati smrtonosne posledice. Pre njega su to radili Reagan, Thatcher i drugi proponenti neoliberalizma.
Kažu da smo sa „alternativnim činjenicama“ ušli u fazu istorije u kojoj istina nije bitna. Ali ovaj problem je star koliko i demokratija; novi su napori ključnih aktera u društvu da se degradira javni diskurs.
Na fotografijama se jasno vidi da su na oglasnim tablama mađarske ambasade ispisane parole „fašisti“ i „marš iza žice“, međutim, režimski mediji uprkos tome tvrde da parole glase „fašisti“ i „marš iz moje ulice“.
Novi magazin – Centralnoevropske populiste privlači Netanijahuov Izrael na način na koji su zapadnoevropski levičari 1960-ih i 1970-ih bili hipnotisani Kubom Fidela Kastra.
Govore nam da je Amerika podeljena kao nikada pre. Ali kada je reč o mnogim važnim pitanjima to naprosto nije tačno. Na primer, oko 75% Amerikanaca smatra da bi trebalo uvesti više poreze za superbogataše.
Levica je uspevala uvek kada je nudila jasne alternative o pitanjima kao što su stambena politika i finansijska regulacija, a ne kada je zazivala „narod“ i „naciju“. Dobri primeri su Džeremi Korbin i Berni Sanders.
VIDEO i transkript tribine u okviru ciklusa „Nije Filozofski ćutati“ održane 28.2.2019. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Govorili su Vesna Pešić, Dragoljub Mićunović, Branislav Trifunović i Dubravka Stojanović.
Reakcije vlasti na protest „1 od 5 miliona“ je školski primer autokratije. Tu se predsednik predstavlja kao glas volje naroda. Njegova stranka reprezentuje Srbiju, dok pljačkaška opozicija radi po nalogu spoljnih neprijatelja.
Dvadeset trećeg maja ove godine Evropa će izabrati 705 predstavnika za svojih skoro 450 miliona ljudi. Sa nacionalističkim i antiimigracionim populizmom u porastu, politika EU prelazi na mračnu stranu.
Fredric Jameson je primijetio da je mnogo lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Ova opservacija je postala realnost: u nekom novom obliku kapitalizam će preživjeti kraj, ne svijeta već ljudskog roda.
Ako je liberalna demokratija ugrožena, zašto se u pomoć ne pozovu branitelji „otvorenog društva“, kao što su Isaiah Berlin, Arthur Schlesinger Jr, Karl Popper i Raymond Aron?
Nije nerazumno populističko nezadovoljstvo, već su to politike koje uvećavaju nejednakost i institucije koje ljude isključuju iz procesa odlučivanja.
Levom centru je potreban emocionalni narativ sa ponudom u obliku ekonomske nade: nigde nije propisan monopol radikalne levice na to. Ali neoliberalni udžbenici tvrde da je sve to nemoguće.
Glasači će jednom shvatiti da je u osnovi svih naših problema ekološki stres. Ovaj uvid će možda nastupiti kada voda bude preskupa, kada usevi propadnu, kada izbeglička kriza izazove rat. Možda će tada biti kasno.
Ono što populistički režim vidi kao dobro, populizam u ogledalu će videti kao loše – strašno je to što postoji pravi narod, što on čini „skoro 100% stanovništva“ i što je ova vlast direktan izraz njegovih vrednosti.
Oni koji su bili prisiljeni na poricanje Holokausta uviđaju da je opet moguće otvoreno slaviti genocid. Tako lider Kju-kluks-klana danas kaže: „Ubili smo 6 miliona Jevreja – 11 miliona imigranata i nije neki izazov.“
Biznis i finansije – “Ovo je istorijski dan”, izjavio je 12. jula lider Pokreta pet zvezdica Luiđi De Maio. Ispred parlamenta se lio spumante (penušavac) i proslavljalo ukidanje privilegija poslanicima.
Pitanje nije da li populisti generalno mogu da vladaju – u mnogim zemljama su pokazali da mogu – već da li je novi tehno-populizam jednokratni eksperiment ili vesnik budućih događaja u zapadnim demokratijama.