Data reč
Na godišnjicu kraja grozne kolektivne kalvarije kakav je Prvi svetski rat sećam se svoga pradede koji je sa Radetom Draincem krenuo preko Albanije pa zapao u bugarsko zarobljeništvo.
Na godišnjicu kraja grozne kolektivne kalvarije kakav je Prvi svetski rat sećam se svoga pradede koji je sa Radetom Draincem krenuo preko Albanije pa zapao u bugarsko zarobljeništvo.
Vulinu ni posle 100 godina sve žrtve nisu iste. On je još uvek u ratobornom raspoloženju, kao da mu je neko upravo javio da su Austrijanci na Ceru.
Ideja da je moj deda-ujak, koji je poginuo na Somi zajedno sa stotinama hiljada ljudi, položio svoj život za moju slobodu je besprizorna. On je bio topovsko meso u nepotrebnom imperijalnom ratu…
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Za razliku od holokausta, kod ageta, kako Jermeni zovu katastrofu svog uništavanja, od početka nije bilo zataškavanja. (iz knjige „Oblici zaborava“ Biblioteke XX vek)
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Tokom Velikog rata odvijala se tiha biološka bitka koja je usmrtila više ljudi nego što je iznosio zbir svih žrtava vatrenog oružja, bajoneta, bombi i hemijskog oružja.
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Od ruske revolucije 1917. do stabilizacije posleratnog poretka 1923, vlade istočno od Rajne izgubile su srž suverene vlasti: monopol nad legitimnim nasiljem.
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Svi su se nadali da će nastaviti tamo gde su stali i kao da se ništa nije desilo veselo ući u „lude dvadesete“. Ali nije išlo.
Povodom sto godina od pobede u Prvom svetskom ratu, Nedeljnik je odlučio da u toku novembra štampa i nekoliko knjižica o dinastiji Karađorđević, nadovezujući se na prethodnu ediciju o Nemanjićima.
Krenite u rat i nećete moći da se odbranite od zahvalnih političara. Slaviće vas spomenicima i bistama, muzejima i vojnim grobljima – dugo posle vaše pogibije. (tekst iz februara 2015, tema Prvi svetski rat)
Vrli novi svet industrijalizacije i globalizacije iz 1914. podseća na našu stvarnost. Tehnologija nikada ranije nije toliko neposredno uticala na živote miliona ljudi. (tekst iz aprila 2014, tema Prvi svetski rat)
Da li su mirotvorci iz 1914. „mesečarski“ ušetali u sukobe? Bili su gurnuti u rat uz utisak da je „bolje sada nego kasnije“. (tekst iz januara 2014, tema Prvi svetski rat)
Da li „duh 1914“ treba da bude naš uzor: obožavanje nacije i rata kao sredstva za ostvarivanje „nacionalnih ciljeva“? (tekst iz novembra 2014, tema Prvi svetski rat)
Morbidna želja za raspadom EU koju prizivaju evropski nacionalisti od istog je materijala kao i igra sa „opštom kataklizmom“ aktera iz 1914. koji su iz toga očekivali neku korist za sebe. (tekst iz jula 2014, tema Prvi svetski rat)
Raša Todosijević sa još 30 umetnika izlaže u Reichstagu povodom 100 godina od završetka Prvog svetskog rata. Izložba „1914/1918 – Ne tada, ne sada, ne nikada“ se 2019. seli u UN u New Yorku.
Najintrigantniji deo ovog izveštaja je svedočanstvo o odnosu hrvatskih oficira i građanstva u Beogradu neposredno pred slom Centralnih sila.
Moj deda je bio nemački Jevrejin i u Prvom svetskom ratu se borio za svoju zemlju. Četvrt veka kasnije, u bekstvu od nacista stigao je do Portugalije, gde je zapisao svoja sećanja na Veliki rat.
NIN – Pre tačno sto godina, na samom početku Prvog svetskog rata, poginuo je antiratni borac, socijaldemokrata Dimitrije Tucović.
Negiranjem veze između odbojnosti prema demokratiji kod nemačkih elita pre 1914. i nemačkog puta u Prvi svetski rat, u stvari je pokušaj da se Versajski ugovor proglasi uzrokom svih zala. Ako je nemačka kriva „samo“ za Drugi svetski rat, onda nije daleko ni tvrdnja da je Hitler bio „samo velika greška“ nemačke istorije.
Јеdаn оg glаvnih еfеkаtа Vеlikоg rаtа је pаcifistički sаdržај litеrаture kојu su nаpisаli vојnici. Dеlа оvih rаtnih pisаcа ušlа su u škоlskе prоgrаmе: Dа bi sе dаnаs shvаtilо оdbiјаnjе rаtа u sаvrеmеnој Еvrоpi pоtrеbnо је vrаtiti sе Prvоm svеtskоm rаtu.
Između ubistva Franca Ferdinanda u Sarajevu i austro-ugarske objave rata Srbiji proteklo je tačno mesec dana. Evo kako je jedna opskurna zavera dovela do samoubistva čitave jedne civilizacije.
Prizor koji su austrijski istraživači-planinari ugledali na dan sarajevskog atentata 28. to jest 15. juna 1914. godine nestvaran je: nepomični zagrljeni par – starac i starica – na vrhu stepeništa od šest hiljada stepenika, nagi, u kolu gorskih vila.
Kad je 1912. godine Čabrinović došao u Beograd da zatraži finansijsku pomoć od Narodne odbrane, sekretar ove paravojne organizacije major Vasić je primetio da u džepu ima knjigu Mopasanovih priča. Rekao mu je da ne treba to da čita i dao mu zbirku narodnih junačkih pesama.
Danas – Ono kako su kasnije zverski krvarili po Verdunu i drugde, sasvim je daleko od mladenačke neuroze nekolicine poludečaka sa beogradske pijace Zeleni venac.
VIDEO: Metodologijom dokumentarne animacije slučaj Bosna i Hercegovina se smješta u istorijski kontekst u periodu od 1878. do 2014, sa fokusom na rekonstrukciju sarajevskog atentata.
Uoči 28. to jest 15. juna, Princip je sedeo s društvom u Semizovoj kafani do jedanaest sati noću. Posle je otišao na Žerajićev grob i okitio ga cvećem, posedeo kratko.
Republika – Srž kafanskog imaginarijuma može se svesti na: Srbija dobra, Jugoslavija loša.
Država, kojoj pripadam kao građanin, igra krajnje beznačajnu ulogu u mom duhovnom životu.
Teme „slobodnog eseja“ na maturskom ispitu glasile su: „I rat ima dobre strane“, „Život nije najvrednije blago“, „Smrt poseduje pročišćujuću snagu“.
„Socijaliste eliminisati, ako je potrebno i prolivanjem krvi, a onda rat prema spolja. Ali ne pre obračuna sa njima, ne žuriti.”
Na zapadnom frontu nije bilo ratnih zločina jer je tamo zavladao totalni rovovski rat. Situacija je međutim bila drugačija u Srbiji.
Deutsche Welle – Da li bi bilo bolje da se to nikad nije desilo. Bilo bi. A da je Bosna ostala u sastavu Austrougarske? To pitanje je uveliko hipotetičko.