Prava mera
Trampu su konačno stali na rep opasni i dobro organizovani – bibliotekari. Opšta satisfakcija pismenih građana Amerike i celog sveta mogla se čuti kao globalni uzdah olakšanja.
Trampu su konačno stali na rep opasni i dobro organizovani – bibliotekari. Opšta satisfakcija pismenih građana Amerike i celog sveta mogla se čuti kao globalni uzdah olakšanja.
Posle poraza 2002. Orban je obznanio da „domovina ne može biti u opoziciji“. Pod „domovinom“ je mislio na sebe kao jedinog pravog predstavnika Mađarske: ako on nije u vladi, onda je vlada oteta.
Drugi pokušaj impičmenta Donalda Tampa nije uspeo. Prvi (2019) je bio usmeren na opoziv pre isteka mandata, a drugi na to da se spreči da on opet preuzme neku javnu funkciju, naročito predsedničku.
Trump je opasniji od običnog lažova jer je otkrio način da ekonomskog dvojnika prirodnih nauka iskoristi za svoje potrebe. Iza svake državne politike krije se neka ekonomska hipoteza.
Njegova nesposobnost da prizna izborni poraz povezana je s njegovom nesposobnošću da prizna i ožali umrle u pandemiji. Da je priznao poraz bio bi gubitnik, a on to nikako ne sme biti.
Fašizam uvek nastupa potpuno autonomno u odnosu na krupni kapital. Dok tragate za njegovim tajnim korenima u kapitalu, on preoblikuje svet u skladu sa svojim bizarnim fantazijama.
Proterivanje Donalda Trampa sa društvenih mreža i brisanje Parlera sa interneta vratili su u fokus pitanje kako regulisati onlajn prostor. Nije to nova rasprava – vrtimo se u krug već skoro 25 godina.
Još uvek važeći predsednik Amerike bio je išutiran iz društva poput seoskog kabadahije i bilo mu je onemogućeno da se oglašava. Dobro, ne baš iz društva nego sa društvenih mreža…
Kada su bivši sekretari odbrane objavili da vojska nema ulogu u smeni vlasti u Americi, bilo je jasno da od uvođenja vanrednog stanja i proglašenja Trampa za pobednika izbora neće biti ništa.
Krivac za loše stanje u Sjedinjenim Državama svakako nije Trump. On je tek klovnovsko lice jedne pogubne republikanske politike, za koju bi bila nezaslužena pohvala nazvati je konzervativnom.
U napadu na Kapitol pojavili su se tipovi, provereno predstavnici najstrašnijih desnih grupa, kostimirani slično grupi Village People. Jedan od njih (sa rogovima) predstavlja organizaciju QAnon.
Fotograf je u kadru uhvatio maskiranog uzurpatora u sali za sednice američkog kongresa sa znakom junaka „Punishera“ na grudima. To je bilo dovoljno da se zatraži da Marvel Comics ukine strip.
Ako se zalažete za vraćanje prava glasa osuđivanim zločincima, kako ćete opravdati doživotnu zabranu bavljenja politikom za Trumpa? Šta ako se on pokaje i promeni? Zar ne treba da budemo dosledni?
Imam samo dva moguća objašnjenja zašto se policija Kapitola nije dovoljno pripremila ni primenila silu. Ili su bili u dosluhu sa jurišnicima, ili ih nisu shvatili ozbiljno, što će reći: nisu ih se plašili.
Posle opsade Kongresa sa raznih strana stižu predlozi da se na predsednika Trampa primeni 25. Amandman na Ustav SAD i da se on hitno smeni sa funkcije. To međutim nije tako jednostavno.
Demonstranti se zaleću uz stepenice u pokušaju da nasilno prodru u parlament – donedavno je to bila scena rezervisana isključivo za zemlje istočne Evrope, Latinske Amerike i trećeg sveta.
Sa nevericom smo gledali kako ološ razbija po Kapitolu, napujdan od poremećenog predsednika. Dobri novinari i komentatori su se mučili da nađu izraze za taj događaj, ali ne i sveštenik Vornok.
Predsednik je tražio 11.780 glasova. Toliko mu nedostaje da pobedi. Mogao je da traži i mnogo više, jer ih je na hiljade više i dobio, tobože veruje on. Ali skroman je: ako mu fali 11.780 toliko će i tražiti.
Ovo su loša vremena za radikalno desničarske konzervativce. Donald Trump je morao da se pomiri sa Bidenovom pobedom. Boris Johnson je bio prinuđen da odustane od brexita bez sporazuma.
Tramp je zaključio da američku tradiciju u arhitekturi predstavljaju samo „klasične“ zgrade kao što je Kongres. Američki narod ne smatra lepom modernu arhitekturu, posebno ne brutalizam.
Već smo navikli na to da nas Tramp uvek iznova izneverava i to povezujemo sa dve odlike njegove vladavine: surovost i militantna nesposobnost. Ali postoji i treća, tipična za autokratije: ravnodušnost.
Trump je dao novi doprinos rasnoj logici američke desnice, koja je evoluirala od sprečavanja crnih ljudi da izlaze na birališta do priznavanja prava glasa, ali pod uslovom da se njihovi glasovi ne broje.
Ako Demokratska stranka želi da izbegne poraz na sledećim izborima, mora učiniti nešto za radničke porodice koje prolaze kroz period najvećeg ekonomskog beznađa posle Velike depresije.
Izgleda da je Trumpov pokušaj prevrata osuđen na propast. Ali i kada je neuspešan Trump je uspešan. Od samih početaka njegov glavni projekat je rušenje političkog poretka kakav poznajemo.
Jedna od nesumnjivih prednosti Trumpovih mitinga je to što ne moramo da sedimo ispred televizora i gledamo rijaliti. Zvezda je na podijumu, uživo pred nama, možemo kamenom da se bacimo na nju…
Sa obe strane Atlantika vodi se rasprava o ishodu predsedničkih izbora u Americi i njegovom značaju za levicu širom sveta. To je važna tema, jer se tiče budućnosti čitave planete.
Sovjetski Savez je svoju propast pripisivao želji građana da nose američki džins i slušaju džez. Kao što SAD nisu uništile Sovjetski Savez ni Kremlj nije izabrao Trampa, već su to učinili američki birači.
U današnjoj zbilji vidimo odavde s Balkana mogućnost raspada velike Amerika (čak se kao i svi mali, zavidni i inferiorni time naslađujemo) ali ne vidimo i posljedice raspada SFRJ.
Kako je Trump uspeo da osvoji više glasova nego pre četiri godine uprkos lažima, korupciji i katastrofalnom reagovanju na pandemiju? Značaj ovog pitanja prevazilazi okvire američke politike.
Na kraju Trampovog mandata neki sugerišu da bi trebalo osnovati komisije za istinu i pomirenje koje bi se bavile njegovim nasleđem. Vašington post je ovu ideju ocenio kao „užasno lošu“…
Trump i zombi politika – Manjina koja želi ostvariti nadmoć nad većinom ne mora samo izbjeći posljedice manjeg broja glasova na izborima. Ona mora same izbore učiniti beznačajnima.
Osnovna razlika između nove i stare američke administracije, pod pretpostavkom da ne bude dodatnih problema kod smene vlasti, bar kada je reč o spoljnoj politici, biće u povratku multilateralizmu.