Pismo opoziciji (na dan izbora u DS-u)
Izričita ujedinjena levica trebalo bi da bude jedini program opozicije, s liderom ili liderima koji bi u ime cele opozicije imali snage da to artikulišu na jasan, svakom razumljiv način.
Izričita ujedinjena levica trebalo bi da bude jedini program opozicije, s liderom ili liderima koji bi u ime cele opozicije imali snage da to artikulišu na jasan, svakom razumljiv način.
Da li je to Vučić mislio na unutrašnji dijalog s onih 600 do 900 hiljada građana Srbije koji smatraju da s njegovom vladavinom ipak nešto nije u redu? Ne, on je gađao najtežu temu, Kosovo.
Dejan Ilić u svom tekstu kaže da još nismo „probali normalnost“. Podsećam da jesmo, prvi put još na izborima davne 1990, kada se Miloševiću suprotstavio dr Ivan Đurić, istoričar i profesor.
U ruševinama Berlinskog zida je i jedan Valensin kamen. O značaju rušenja tog zida Vučić je saznao tek nedavno. Bio je zaokupljen podizanjem zidova između jugoslovenskih republika.
Glasala sam da bi DS mogla da se vrati svojoj važnoj ulozi političkog korektiva u borbi za elementarna demokratska prava. Ali svakako nisam glasala da bih pomogla DSS-Dverima. Njihova bitka, njihov rezultat.
Onda su nam se ispunile mnoge na mitinzima izvikane želje: dobili smo demokratiju, slobodne izbore, Bože pravde, veronauku i ekonomiju besprizorne pljačkaške privatizacije.
Još o Bus Plusu: Volela bih da se o toj temi piše bez ostrašćenosti, samo kao o jednoj temi, nažalost nikako najvažnijoj, o kojoj ipak mogu da postoje različita mišljenja.
Teško mi je pri pomisli da i dalje živim u zemlji u kojoj ni njega više nema.