Večerati sam… u svetu hiperkompeticije
Poslednje 4 godine u Njujorku sam bio sam i najmanje 400 puta sam sâm večerao, pa mi to daje pravo na mišljenje o tome šta nam to otkriva o svetu u kome živimo.
Poslednje 4 godine u Njujorku sam bio sam i najmanje 400 puta sam sâm večerao, pa mi to daje pravo na mišljenje o tome šta nam to otkriva o svetu u kome živimo.
Uverenje da ratovi doprinose smanjenju nejednakosti prihvata se kao samorazumljiva istina. Ali da li je uvek tako? Na primer, ima naznaka da je nejednakost u Nemačkoj u periodu 1914-1918. rasla.
Prijatelj mi je nedavno poslao neobičan tekst koji počinje predviđanjem da će u svetu uskoro nastupiti anti-nacionalistička intelektualna revolucija koja će otkloniti nepravde mesta rođenja.
U poplavi literature nastale ili objavljene posle Hladnog rata nisam našao gotovo ništa što bi odražavalo moje iskustvo života u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina. Nisam se sećao likvidacija, političkih procesa…
U takvoj zemlji naizgled postoji demokratija, ali jedino važno pravilo je da pobeđuje samo jedna partija, dok se ostalima manje ili više dopušta da se uključe u podelu plena.
Srbija je po nejednakosti oko svetskog proseka, ali u odnosu na region stoji loše: 30% njenog stanovništva ima dohodak ispod slovenačkog minimalca.
Raspad Sovjetskog Saveza je jedan od najneobičnijih događaja u istoriji. Nikada se nije dogodilo da se moćno i veliko carstvo odrekne moći i bez borbe dopusti raspad jezgra i satelitskih država.
Preporuka za čitanje – iz autorove poslednje knjige “Globalna nejednakost: Novi pristup za doba globalizacije”, u prevodu sa engleskog Đorđa Tomića i u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada.
Govori se o velikim profitima „vlasnika robota“, kao da su oni robovlasnici. Robot je mašina kao i svaka druga. Opsesija robotima u vezi je sa našom fascinacijom njihovim antropomorfizmom.
Čitao sam članak o nestašicama i ekonomskom kolapsu u Venecueli. Uzrok dugih redova ispred prodavnica je dobro poznat ekonomistima koji su istraživali socijalističke ekonomije…
Novi nalazi opisani kao krivulja Velikog Getsbija impliciraju da nema američke izuzetnosti. Utešna predstava o nejednakosti kao ceni društvene pokretljivosti pokazala se netačnom.
Iz razgovora o novoj knjizi: globalno gledano, pobednici su dobili više od onog što su gubitnici izgubili, tako da imamo opšti pozitivni rezultat, prema kome je prosečni dohodak porastao.
Imam utisak da političari centra veruju da je rasprava o nejednakosti samo prolazna moda. Oni veruju da kada jednog dana ekonomije povrate stabilan rast i nezaposlenost opadne, to više niko neće pominjati.
Na primer, kulturne razlike mogu izazvati urušavanje države blagostanja, koja ima nacionalističke korene, jer se temelji na homogenoj zajednici i zajedničkim normama njenih članova.
Nova ekonomija menja prirodu podele rada. Nestaju specijalizacije (struka), svako je katica za sve i majstor ni za šta – ali problem nezaposlenosti je rešen, jer skoro svi mogu da rade sve.
Uz uređen sistem kvota, neko sa Malija će pre sačekati nekoliko godina na legalan ulazak u Francusku, nego da plaća krijumčare i rizikuje deportaciju.
Kao i Srbija, i Crvena zvezda je počivala na tri elementa: lopovluku, agitpropu i nezrelosti.
U odnosu na razvijene zemlje Zapadne Evrope, mi smo daleko zaostali. Najsiromašnija zemlja Zapadne Evrope (Portugal) sa više od 20.000 međunarodnih dolara po stanovniku dva puta je bogatija od Srbije.
Kroz nekoliko godina Srbija se može naći u situaciji da je bez Kosova, bez EU, u hladnom ratu sa Amerikom, i bez gasovoda. Pred nama je „savršena oluja”. Čak i ukoliko ne dodamo domaće „burne” komponente.