Demokratija na ivici
Ono što zahteva objašnjenje nije relativna retkost liberalne demokratije, već samo njeno postojanje. Ne iznenađuje to što su liberalne demokratije malobrojne, već činjenica da uopšte postoje.
Ono što zahteva objašnjenje nije relativna retkost liberalne demokratije, već samo njeno postojanje. Ne iznenađuje to što su liberalne demokratije malobrojne, već činjenica da uopšte postoje.
Zemlje sa kojima SAD pregovaraju moraju prihvatati međunarodno priznata radna i ljudska prava. One moraju biti potpisnice Pariskog sporazuma i konvencija za suzbijanje korupcije…
Naš cilj nije samo ponuda preporuka za različite politike, već i nova vizija ekonomske politike koja će biti alternativa tržišnom fundamentalizmu sa kojim se ekonomija danas neopravdano poistovećuje.
Niko ne može poreći da je ekonomska vizija koja u centar postavlja potrošače i tržišta doprinela stvaranju velike količine korisnih dobara. Ali očigledno je da su se u međuvremenu javili i određeni problemi.
Vrednost turske lire se prepolovila. Turske banke i kompanije su zadužene u stranoj valuti, pa lira u slobodnom padu preti da za sobom povuče i veliki deo privatnog sektora.
Evropa i Kina sada treba da budu primer svetu. Trebalo bi da odbiju uvlačenje u trgovinski rat i poruče Trumpu: samo ti ruši svoju ekonomiju; mi ćemo se držati politika koje nam donose najbolje rezultate.
Kada je predsednik Italije sprečio postavljanje evroskeptika Paola Savone na mesto ministra finansija u vladi koju je predložio savez Pokreta pet zvezdica i Severne lige, da li je zaštitio ili ugrozio demokratiju?
SAD od Kine traže da ona promeni svoje industrijske politike i propise o intelektualnoj svojini, kao i da se ne protivi Trumpovom uvođenju jednostranih tarifa na uvoz kineskih proizvoda. To neće uspeti.
Kada elite steknu moć, slabi njihov interes za uvažavanje javnosti. Kada se mase mobilišu, izostaje zaštita prava onih koji nisu sedeli za pregovaračkim stolom.
Nekad elite kontrolišu ekonomsku politiku tako da prenos ovlašćenja na nezavisne agencije ili prihvatanje globalnih pravila ne služe društvu, već maloj kasti insajdera.
Yanis Varoufakis i njegov arhineprijatelj Wolfgang Schauble su se sukobljavali oko grčkog duga, ali su obojica smatrali da monetarna unija Evrope mora postati i politička unija i da nema srednjeg puta.
Kao što ekonomsku nauku treba spasiti od neoliberalizma, globalizaciju treba spasiti od hiperglobalizacije. Treba pustiti zemlje da same kroje svoje ekonomije.
Konvencionalni i reformistički političari liče jedni na druge i zato kod najvećeg dela biračkog tela izazivaju podozrenje. Glasovi koje tako gube odlaze populistima.
Ovog meseca Evropska unija slavi 60. godišnjicu potpisivanja svog utemeljujućeg akta, Rimskog ugovora, kojim je ustanovljena Evropska ekonomska zajednica. Ima mnogo razloga za slavlje.
Znam kako izgledaju građani sveta: jednog viđam svaki put kad prođem pored ogledala. Odrastao sam u jednoj zemlji, živim u drugoj, imam pasoše obe, a zbog posla sam uvek na nekom trećem mestu.
Populisti lako nalaze krivce. Jedva sastavljate kraj sa krajem? Kinezi uzimaju poslove. Uznemirava vas kriminal? Meksikanci. Terorizam? Muslimani. Politička korupcija? Banke.
Zastupnici sporazuma tvrde da će TPP i TTIP globalno učvrstiti i zaštititi dobra trgovinska pravila. Ali sve to nije baš tako jednostavno.