Pilićari
Požalila se Ana Brnabić medijima kako su je neprijatno iznenadile neke strane agencije koje su njenu izjavu o vojsci protumačile kao pretnju ratom. I onda je naložila svom timu da iznova pregleda snimak…
Požalila se Ana Brnabić medijima kako su je neprijatno iznenadile neke strane agencije koje su njenu izjavu o vojsci protumačile kao pretnju ratom. I onda je naložila svom timu da iznova pregleda snimak…
O sto godina zajedničke države na javnom servisu govoriće njen ubica Borisav Jović. Kao što učesnici u organizovanom zločinu nikada nisu sami, pored njega o žrtvi će govoriti i Čedomir Antić i Nikola Selaković.
Milan Radoičić 16. januara 2018. nije ubio Olivera Ivanovića. I ne samo što ga nije ubio, nego nije učestvovao ni u „organizaciji, logistici, podstrekavanju“ za to ubistvo. To nam tvrde Vučić, srpska država i policija.
Bila su potrebna tri puna dana da istina iz Albanije i Crne Gore o putovanju Gruevskog postane punovažna i u Srbiji. Pritom je nisu overile odgovarajuće službe, u ovom slučaju domaća policija, nego Vučić lično.
Ako sklonite karikature iz biblioteke u Lazarevcu, o Parizu možete reći šta god vam padne na pamet – od toga da je reč o grešci u protokolu, do toga da je reč o međunarodnoj zaveri protiv Srbije i Vučića.
Zamislimo da na karikaturi imamo Nedića i Ljotića kako doje Martinovića i Orlića, ili Hitlera i Gebelsa kako fašizmom napajaju Nedića i Ljotića. Zamislimo onda Coraxa i Danas u naručju Nedića i Ljotića…
Ako je u periodu od 12. do 18. veka Francuska izlazila iz okova feudalne samovolje pod krilaticom jednakost, bratstvo, sloboda – Srbija u 21. veku odbacuje i jednakost i slobodu, dok sa bratstvom ne zna šta bi.
Utisak je da u Saudijskoj Arabiji država prvo ubije novinara, pa onda pusti (medijske) kerove na njega. U Srbiji, pak, prvo se puste kerovi, a šta će dalje biti – videćemo. I to ponovo – slično smo jednom već gledali.
Da li se to Vučiću ponavlja istorija, pa i sada ne ume da čita i razume politička kretanja? Ili je poverovao da mu okolnosti ponovo idu naruku, pa može (opet) da demonstrira svoje pokvarene političke sklonosti?
Školegijum – Eagleton misli da je humanistici na univerzitetima, a onda, logično, i u školama odzvonilo. On veruje da uskoro više neće biti humanističkih centara za kritičko mišljenje na univerzitetima.
Nećemo odmah o Srbiji i Vučiću. Prvo ćemo o Mađarskoj i Orbánu, koji je rešio da obustavi finansiranje i zatvori odseke za rodne studije u Mađarskoj. Iz njegove kancelarije stiglo je više objašnjenja za tu odluku.
Na slici smo videli kako se jedna žena hrabro suprotstavila grupi muških nasilnika. Govor tela jednog od njih, kao i ruka na ramenu članice REM-a asociraju na siledžiju, a ne na hrabrog opozicionara.
Pored medicinskih sestara i šofera imaju čemu da se nadaju i ljudi pod oružjem. Za policajce i obaveštajce će se graditi jeftini stanovi od 300-500 evra po kvadratu. Njih preko 20.000 biće zbrinuto za tri godine.
Školegijum – Pravo značenje digitalizacije u obrazovanju učenicima bi se moglo objasniti i na primeru izuzetnog mada zaboravljenog SF filma iz 1999. Reč je o delu „eXistenZ“ Davida Cronenberga.
Samo bi se divljaci dosetili da u vezi sa prebijanjem dvojice Albanaca u Novom Sadu upozore da Albance ne treba prebijati u Srbiji jer bi onda Albanci na Kosovu mogli da s dobrim razlogom tako prebijaju Srbe.
“The crying Serbia” has won over “the winning Serbia” – concludes Vucic. And then he describes the “crying” Serbia in more detail: „Sonja Biserko, Sava Janjic and Rada Trajkovic, and nationalists“.
O kom to narodu priča Vučić kada pozdravlja rezultate referenduma za promenu imena Makedonije? Ima jedan narod na Kosovu koga Vučić odbija da čuje. Ali nećemo o njima. Ovde ćemo o narodu u Makedoniji.
Pobedila je dakle „Srbija plakanja, a ne Srbija koja pobeđuje“ – zaključiće Vučić. A onda će i poimence pobrojati rasplakanu Srbiju: „Sonja Biserko, Sava Janjić i Rada Trajković i oni koji su tobože najveći nacionalisti“.
Kao krpom, Vukosavljevićem su obrisali pod jedan mogul (ili pre – golem) rijalitija, predsednica vlade, te jedna članica REM-a. Na šta je Vukosavljević smerno odgovorio da je – sve to u redu i normalno.
Iz ministarstva kulture u Danas je stigao predlog da Danas i ministarstvo organizuju okrugli sto o upotrebi ćirilice na kojem bi se čuli argumenti obe strane u vezi sa zakonom o službenoj upotrebi jezika i pisma.
Vučić je potegao hiperbolu, reći će dobronamerni čitalac. Nesreće se događaju (u Sjedinjenim Državama rekli bi – shit happens, naročito kad se peru prozori). Ali, zašto treba da pogine tri miliona perača prozora?
Kada sledeći put poseti Kosovo, Vučić će objasniti šta je rekao ovaj put. A onda će u novoj poseti objasniti svoje objašnjenje. A njega će objasniti – kada bude ponovo došao na Kosovo… I tako u nedogled.
Kako je samo napeto. Evo nam subote pred vratima, a mi ne znamo hoće li Vučić na put ili neće. Prvo je bilo da hoće, a sad je kao da – neće. Pale su i naredbe: bez komunikacije sa kosovskom policijom…
U autorskom tekstu u Politici povodom početka nove školske godine Brnabić se jada kako se „stalno suočava s izazovom kako da na najbolji način približi našem društvu kolike su promene i izazovi pred nama.“
U 2018. stiglo se konačno do – kako kaže Dačić – „istorijskog uspeha“ da se pregovara o otkidanju dela Kosova. „Uspehu“ je, iz ugla istoričara-amatera Dačića i Vučića, očito, dakle, prethodio epohalni neuspeh.
U međuvremenu, srušio se ponovo potporni zid duž odavno nezavršenog autoputa kroz Grdeličku klisuru. A Beograd će pored „nove“ sklepane železničke stanice dobiti i isto tako „novu“ sklepanu autobusku stanicu.
Prikaz knjige Dejana Jovića „Rat i mit“: Možda bi se moglo pokazati da Srbija nije nikakva tranziciona zemlja. Da je nedavna istorija ove zemlje uspeo pokušaj da se demokratske promene izbegnu…
Sudija je utvrdila da su Vesna Pešić i Peščanik povredili ministra Stefanovića pošto je Pešić napisala a Peščanik objavio da je on „glup“ i „najgluplji“ te stoga moraju da mu nadoknade štetu od 200 hiljada dinara.
Mogu li se od ćirilice napraviti Srbi? Šarčević i Vukosavljević veruju da mogu. Šarčević taj identitetski inženjering zove još i „nacionalnom naukom“. Umesto nauke, u sintagmi bi bolje stajala reč – alhemija.
Kad se pogleda tih 30 tačaka, bolje bi bilo da se nisu dogovorili. U poređenju sa savezom na vlasti, ovaj drugi nudi samo još istog. Desnica na vlasti, desnica u opoziciji, a ishod je Srbija bez politike i opozicije.
Školegijum – To je nešto poput reformske mode: umesto obrazovanja okrenutog ka savladavanju i usvajanju sadržaja hoće se obrazovanje usmereno ka ishodima, to jest ka sticanju kompetencija.
Da li su Srbi na Kosovu ugroženiji od Srba u Crnoj Gori? Ili su Srbi u Hrvatskoj ugroženiji i od prvih i od drugih Srba. Patrijarh Irinej se dvoumi. Možda zato što nije, kako sam kaže, „baš mnogo upoznat“.