Corbyn kao poslednja šansa
Lideri Konzervativne partije imaju čudnu naviku da kada podnose ostavke to traže i od lidera opozicije. Tako je Theresa May u svom poslednjem obraćanju parlamentu to zatražila od Corbyna.
Lideri Konzervativne partije imaju čudnu naviku da kada podnose ostavke to traže i od lidera opozicije. Tako je Theresa May u svom poslednjem obraćanju parlamentu to zatražila od Corbyna.
Dijalektika nade i straha prožima američku levicu i čini je i jakom i slabom. Šta će to značiti za SAD, Demokratsku partiju, predsedničku kandidaturu i izbore 2020. još uvek nije sasvim jasno.
Iz arhive (juli 2019), povodom dolaska B. Johnsona na mesto premijera Britanije: Oni koji u Britaniji pišu zakone, sude po njima i rade u medijima pripadaju tako tankom sloju da su svodivi na jednu osobu.
Toliko je mnogo ljudi, a tako malo resursa, vode, zemlje; svuda je očaj. A onda vidim pticu koja svija gnezdo i kažem: hajde da ostavim zapis o tome šta nam je učinjeno, našem umu, našoj imaginaciji.
Nemci su dobijali bonove za snabdevanje tek kada odgledaju dokumentarne filmove o užasima koncentracionih logora. Ali činjenica da su išli da ih gledaju ne znači da su ih zaista i gledali…
Progresivci treba da pristanu na svoje izborne poraze. Prvi put je bilo umesno pitati se kako je do toga došlo. Ali kada se poraz redovno ponavlja iznenađenje zbog toga postaje kontraproduktivno.
Dok je Farageova partija Brexit hvatala zalet, ekološki protesti u Londonu bližili su se kraju. Posle skoro dve nedelje pobune zbog klimatskih promena, pokret Extinction Rebellion je obustavio blokadu centra grada.
Teško je zamisliti scenario po kome Britanija neće biti predmet podsmeha bar još neko vreme. To smo i zaslužili. Ali oni koji se najglasnije smeju treba da znaju da je virus koji je izazvao ovo ludilo veoma zarazan.
Za mnoge je misterija zašto oni koji nemaju dovoljno ponekad biraju da dobiju još manje. Liberali to doživljavaju veoma lično i misle da su u pitanju ljudi koji su neobavešteni, glupi, naivni ili zavedeni.
Na ovo pitanje se ne može odgovoriti i zato što su obe ove stvari još u toku. Čini se da se oba projekta bliže sigurnoj propasti, pa će odgovor najviše zavisiti od toga kako će se levica snaći u onome što sledi.
Kada populistička levica napada elite, meta su joj nosioci najveće moći, onih 1% koji poseduju polovinu svetskog bogatstva. A kada desničarski populisti napadaju elite, oni misle pre svega na kulturnu elitu.
Republikanci su učvrstili većinu u Senatu i pobedili na izborima za guvernera u Floridi, Ohaju, Ajovi i Nju Hempširu. Demokrati shvataju da nije došlo do masovnog približavanja biračkog tela njihovoj partiji.
Što je moć koju određeni identitet pruža veća, to je manje verovatno da će njeni nosioci biti svesni da ona proističe iz identiteta. Niko me još nije pitao: „Kada si roditeljima rekao da si heteroseksualac?“
Prošle nedelje su se Hari i Megan pojavili u đačkim torbama moje dece – škola je pozvala učenike da proslave kraljevsko venčanje nošenjem crveno-belo-plave odeće…
Mnogi liberali pobedu brexita ili Trumpa ne prihvataju kao posledicu poraza svojih ideja. Umesto toga oni insistiraju na stavu da su glasači glupi i da ne znaju šta hoće.
Naša kolonijalna prošlost stvara utisak da smo daleko veći nego što zaista jesmo. Ubedili smo sebe da je Britanija u centru većine mapa sveta zato što se svet vrti oko nas, a ne zato što smo ih mi crtali.
Kad njegov mandat ističe i kad se ogoljuje prevrtljiva priroda američke izborne politike, Amerikanci shvataju da je Obama bio odrasla, zrela osoba na položaju predsednika.
Leta u Americi dobijaju imena kao uragani, samo sa prezimenom: Trayvon Martin ili Michael Brown. Kao sa uraganima i njihov dolazak je očekivan, ali kada stignu, svi su zatečeni.
Argumenti protiv sirijskog režima nisu isto što i argumenti za bombardovanje.