Turska i Evropa
Pred turske izbore 1. novembra: Turska je 2011. još uvek uzor Arapskom proleću u zemljama koje pokušavaju da se oslobode diktature i islam uravnoteže sa demokratijom. Šta je pošlo naopako?
Pred turske izbore 1. novembra: Turska je 2011. još uvek uzor Arapskom proleću u zemljama koje pokušavaju da se oslobode diktature i islam uravnoteže sa demokratijom. Šta je pošlo naopako?
Partija prava i pravde predstavlja veliki deo poljskog društva, katolički i evroskeptični, ljude razočarane u tržišnu demokratiju.
Kada sam video da mi ne ide pisanje, zatražio sam pomoć od učiteljice. Ona mi je rekla: „Nije to ništa strašno, ne mogu svi da budu pametni. Ali sigurno si dobar u sportu. Idi napolje, igraj fudbal.“
Posle velikog otpora dela američke javnosti prema ideji ovog sporazuma, sam TPP se ispostavio kao prijatno iznenađenje – toliko da neki republikanci prete da će ga oboriti.
Do tragedije je došlo na početku skupa. Neki su tek pristizali, drugi su igrali staro kurdsko kolo. Onda su odjeknule eksplozije. Na jednom od rasutih plakata pisalo je: „Želim pogled u nebo bez krvi na licu“.
Nikada nije bilo lakše objaviti propast Evrope: prednost pesimizma je u tome što niko ne može da vas optuži da ste naivni. Situacija je zaista teška. Evroskeptici s leva i s desna dočekali su svojih pet minuta.
Prkoseći opoziciji, anketama i kritičarima u sopstvenoj partiji (uključujući i autora ovog teksta), Cipras je zadržao većinu. Ključno je pitanje: da li njegov reizbor znači i da je faktički zadržao vlast?
Berni Sanders je preuzeo teme i opušteni stil pokreta Okupiraj Volstrit. Obnovljena mreža aktivista tog pokreta posvetila se njegovoj kampanji za predsedničkog kandidata demokrata.
Corbynova pobeda je politički potres epskih razmera. Suštinska promena koja se upravo odigrala ne može biti poništena. Dovedena je u pitanje vladavina neoliberalizma bez alternative.
Nema tog problema u arapskom svetu koji zapad neće rešiti bombardovanjem. To predlažu i lideri Britanije i Francuske, sada kada je izbeglička kriza u Evropi konačno otkrila užase rata u Siriji.
Angela Merkel je krajnje direktna: „Ako Evropa zakaže na pitanju izbeglica, pokidaćemo sve veze sa univerzalnim ljudskim pravima.“
Autor ga opisuje kao „porodični zabavni park nepogodan za malu decu“ – a kad vidite smrskanu kočiju od bundeve i Pepeljugu teško povređenu u saobraćajnoj nesreći, jasno vam je i zašto.
Samo 7% stanovništva pohađa privatne škole, a 44% studenata Oksforda i 38% studenata Kembridža dolazi iz privatnih škola. Šta nam to govori? Da su bogati pametniji od ostalih? Da zaslužuju da vladaju?
U Laburističkoj partiji je došlo do erupcije nezabeležene u britanskoj političkoj istoriji. Prošle nedelje se za partijske izbore u samo jednom danu registrovalo 168.000 ljudi.
Leta u Americi dobijaju imena kao uragani, samo sa prezimenom: Trayvon Martin ili Michael Brown. Kao sa uraganima i njihov dolazak je očekivan, ali kada stignu, svi su zatečeni.
Kako je kancelarka tešila palestinsku devojčicu čijoj porodici preti deportacija, pošto je sa Balkana za samo 7 dana u Bavarsku stiglo više od 5.000 ljudi, koje su krijumčari ljudi izbacili kraj puta.
Posle dva svetska rata, ne smemo dozvoliti da pitanje valute zaustavi veliki evropski projekat koji se stvara decenijama. Zato nije čudno što u borbi za evro mnogi vide bitku za dušu Evrope.
Drama koja se odvija u Atini samo je vrh ledenog brega: finansijski nestabilne države širom sveta duguju kreditorima trilione dolara. Sa sličnom dužničkom krizom suočava se preko 20 zemalja.
Ideja da je Grčka delimično zaslužila svoju sudbinu, odraz je poretka u kojem je bogatstvo pobedilo demokratiju. Treba se usprotiviti narativu od koga nam je svima loše.
Ne radi se o novcu, već o zloupotrebi „rokova“ radi kažnjavanja Grčke. Zašto Evropa to čini? Zašto su njeni lideri protiv referenduma i nekoliko dana odlaganja roka sledeće otplate kredita?
Za moju generaciju, identitet Evrope određen je padom Berlinskog zida. Tada sam imao 14 godina. Ne želim da novi simbol Evrope bude zid između Mađarske i Srbije ili zid nepoverenja između evropskih zemalja.
Evropa mora da spase Grčku. Ni njen ostanak u evrozoni nije dobro rešenje, ali još gori bi bio njen odlazak, koji bi izazvao ogromne ekonomske, ljudske i istorijske posledice. Evropa više nikada ne bi bila ista.
Posle masovnog glasanja za gej brak u Irskoj, ljudi su počeli da se pitaju: dobro, a kada će legalizovati abortus? Ispostavilo se da je ljudima lakše da prihvate istopolni brak nego reproduktivna prava žena.
Rejčel Doležal, ćerka belih roditelja, godinama je mogla da se uspešno predstavlja kao osoba mešovite rase, zato što je sve što mislimo da znamo o rasi pogrešno.
Kažnjavanje Grčke i Kameronove referendumske igre pokazuju ko stvarno odlučuje u EU: korporativna desnica. Tu je još i antievropska nacionalistička desnica. Pa vi birajte.
Islam nikada nije imao svešteničku klasu koja odgovara vrhovnom poglavaru postavljenom od boga. Protiv koga je onda usmerena islamska reformacija? Na čija vrata će se zakucati 95 fatvi?
Pred izbore u četvrtak, Gardijan je pozvao svoje čitaoce da glasaju za laburiste: Glas za njih je često bio izbor manjeg zla. To sada nije slučaj. Ed Miliband razume najvažnije pitanje našeg vremena: nejednakost.
Knjiga „Rat protiv rata!“ postavlja relevantno pitanje: zašto prikazivanje jezivih ratnih prizora ne zaustavlja rat? I ako ga ne zaustavlja, zašto onda uopšte izveštavamo o ratu?
Posle bezuspešnih pokušaja da nacrt novog imigracioniog zakona prođe kroz Kongres, predsednik Obama je doneo uredbu o imigraciji koja će milionima ilegalnih imigranata u SAD omogućiti da legalizuju svoj status.
Ovo su možda poslednji sati u životu File, sprave veličine veš mašine koja je prevalila put od preko 6 milijardi kilometara. Ako izdahne na kometi 67P, tuga za njom će se osetiti mnogo dalje od kontrolne sobe u Nemačkoj.
Dvotrećinska većina pretvorila je velelepnu građevinu na obali Dunava u glasačku mašinu. Posle ovogodišnjeg izbornog het-trika, Orban neće morati da izlazi pred birače do 2018.
Državni budžet ne treba shvatati samo knjigovodstveno, već i u smislu nacionalne kohezije. Ekonomski rast treba da bude zasnovan na porastu produktivnosti, a ne na neprekidnom naduvavanju mehura.