Sindrom trke do dna
Ortoped u Leskovcu je profesionalno oboljenje koje je postalo karakteristično za radnike fabrike Aptiv nazvao upravo prema poslodavcu iz koje oboleli dolaze – „sindrom Aptiva“.
Ortoped u Leskovcu je profesionalno oboljenje koje je postalo karakteristično za radnike fabrike Aptiv nazvao upravo prema poslodavcu iz koje oboleli dolaze – „sindrom Aptiva“.
Pravni poredak urušava se i nečime što uopšte nije norma. To su pravna mišljenja, koja poslednjih godina služe despotima da zaobiđu zakon i postupe suprotno pravnim normama.
Kada se višak vrednosti koji stvaraju siromašni radnici odliva iz zemlje, to je neodrživo i sa stanovišta socijalnog mira i sa stanovišta opstanka te zemlje.
Na meti države su sindikati koji se bore. Njima se oduzima svojstvo reprezentativnosti, a samim tim i mogućnost da kolektivno pregovaraju, kao i niz drugih prava, kako bi se oslabili, ućutkali, izolovali.
Sindikati često dolaze pod lupu javnosti zbog podaničkog odnosa prema vlastima, ali ne može se poreći da su oni nezamenjivi kao način organizovanja radnika i kao način iskazivanja radničke snage.
Neprihvatljivo loš položaj radnika na lizing traje već godinama. Pre nekoliko dana usvojen je predlog zakona koji reguliše tu oblast. Ali tekst koji je Vlada usvojila nije onaj koji je bio na javnoj raspravi…
Iz Leonija tvrde da je preraspodela radnog vremena uvedena po zakonu, radi završetka ugovorenih poslova. Tako radna nedelja može biti šestodnevna i 60-časovna, a radno vreme 13 sati.
Dokaz da nam ne ide najbolje u pregovorima sa EU je i „muka“ države u oblasti rada, zapošljavanja i socijalne politike – koja spada u poglavlje 19.
Rad van radnog odnosa tretira se kao položaj u kojem radnik ima sve obaveze i odgovornosti kao zaposleni, ali nikakva prava. Takav radnik je nezaštićen i podložan radnoj eksploataciji…
VIDEO i transkript tribine u okviru ciklusa „Nije Filozofski ćutati“ održane 30.5.2019. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Govore Mario Reljanović, Gordana Plemić, Jelena Veljić, Miša Stojiljković i Smiljka Tomanović.
Lakićević kaže da mi nemamo liberalizam. Kako se onda zove sistem u kojem životarimo? Kako će za par decenija istoričari klasifikovati ovo doba koje je usledilo nakon pada komunizma?
U mom tekstu nema poređenja SFRJ sa drugim državama kojem je Lakićević posvetio mnogo prostora, predstavljajući ga kao kontraargument (nije jasno čemu). Moj tekst nije hvalospev komunizmu…
Da li je socijalizam alternativa svemu što se događa? Čini se da je od odgovora na ovo pitanje važnije da se raščisti sa mantrom predivne perspektive koju nam uporno nameću neoliberali u Srbiji.
Vesić bi da uvede obavezne pretplatne karte građanima Beograda, bez obzira na to kako se prevoze do posla. Samo što to neće moći. Naime, u hijerarhiji propisa mišljenje nekog ministarstva nije propis.
Reakcija na tekst Jelene Žarković SVE mame su zakon: Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom jeste velika prevara.
Ako kažete da je nešto fašizam ili fašističko postupanje gotovo sigurno ćete dobiti negativnu reakciju pojedinaca koji će vam reći šta tog nekog ili to nešto razdvaja od ideologije 30-ih i 40-ih godina 20. veka.
Naravno, to se ne zove tako. Novi poslodavac prosto dobija oprost poreza na dohodak svojih zaposlenih, kao i njihovih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za 9 zaposlenih tokom prvih 12 meseci rada.
Reč je o Beloj knjizi Saveta stranih investitora, koja svake godine pomera granice upliva nosilaca kapitala i pokazuje pravce daljeg razvaljivanja radnih prava ljudi u Srbiji.
Iako neka rešenja uzimaju u obzir teški položaj ustupljenih zaposlenih, bilo bi naivno pomisliti da je to kraj zloupotrebama kratkoročnog angažovanja radnika.
on-off – Jedna sudija je zaključila da kada poslodavac odbija muškarce na poslovima pripremanja i posluživanja hrane nije diskriminacija prema polu, jer su to tipično ženski poslovi.
Zakon je toliko loš da su i neki političari iz ove vlasti izjavili da se što pre mora promeniti u korist trudnica, porodilja i roditelja.
Gazda jedne fabrike dosetio se da svojim zaposlenima daje bonus za dolazak na posao, koji se gubi za svako odsustvovanje iz bilo kog razloga, uključujući i pravo na plaćena odsustva. Na primer bolovanje.
Da li ste u ovih 8 meseci primene Pravilnika čuli da je neki inspektor rada sankcionisan, da je pokrenut neki postupak, ili da je neki kontrolor doneo negativan zaključak o njegovom/njenom radu? Ni ja.
Fenomenu minimalne zarade se retko pristupa iz jednog drugog ugla: čemu ona inače služi i koja je njena veza sa socijalnom funkcijom države, koja prevazilazi puko finansijsko opterećenje poslodavca.
EU se instrumentalizuje kao ucenjivač kako bi se svi oni potezi koji vode umanjenju prava radnika svalili na taj nepostojeći pritisak. A te promene se zapravo vrše da bi se privukao predatorski kapital.
Nije novost da vanbračna zajednica kao pravni institut prolazi dug i mukotrpan put u pokušaju da se izjednači sa brakom, iako je Ustavom izjednačena sa bračnom.
Neka rešenja iz novog zakona su nehumana i ispod minimuma ljudskog dostojanstva: u skladu sa ukupnim politikama koje se vode prema građanima Srbije.
Miša Brkić u Danasu izlaže poznate teze divljačkog neoliberalizma kome smo svedoci poslednjih godina. Gotovo se može osetiti mržnja prema radnicima Srbije koja izvire iz njegovog relativno kratkog teksta.
Dovesti ministra rada na prvomajski protest, gde će on govoriti o renesansi radničkih prava, udarac je ispod pojasa i uvreda za zdrav razum svih ljudi koji su izašli na ulice da izraze svoje nezadovoljstvo.
Zakon o sezonskim radnicima unosi zaista revolucionarnu promenu u radno angažovanje u Srbiji tako što predviđa usmeni dogovor između poslodavca i sezonskog radnika, umesto pisanog ugovora.
Mašina – Nema alternative sindikalnom organizovanju – svaka druga ideja se svodi na sindikate u nekoj drugoj formi. Zbog toga se postavlja pitanje da li je efikasan sindikat moguć u okviru postojećih pravila?
U senzacionalističkom tekstu od pre nekoliko dana pod naslovom Počinju rigorozne kontrole bolovanja tvrdi se da 11% zaposlenih koji su koristili bolovanje u 2017. nisu bili bolesni.