Cvikeri Draže Mihajlovića
U Srbiji se rehabilituje najspornija dimenzija prošlosti: duga i nasilna istorija nacionalističkog projekta.
U Srbiji se rehabilituje najspornija dimenzija prošlosti: duga i nasilna istorija nacionalističkog projekta.
Organizacija ovogodišnje (ne)uspele manifestacije samoj je sebi umanjila politički kapacitet.
Šta stoji iza eskalacije nasilja koje gradska vlast sprovodi nad građanima čiji bi servis trebalo da bude?
U Beogradu se gradski prevoz papreno naplaćuje iako ne omogućuje gotovo nikakvu mobilnost građana.
Započelo je pražnjenje zgrade BIGZ-a, koja je mesto okupljanja onih koji u kulturi ne pristaju na manje zlo.
Pravo pitanje je zašto je izabrana upravo himna sa kojom se ne može (nikad ne može!) identifikovati veliki broj građana Srbije.
Ono što je banalno u svojim uzrocima, može završiti kao radikalno u svojim posledicama.
Beli listići su posledica loše političke ponude, a ne moralizatorska želja za pranjem ruku od političke sfere.
Filozofija nije trabunjanje, već prototip svakog kritičkog mišljenja.
Političko je izgubilo legitimitet iako ima legalitet. Vlada se čistom manipulacijom, a ponekad pretnjom silom ili silom.
Odgovornost svakog pojedinca pred društvom (i istorijom) je da zahteva odgovornost od vlasti.
Miljenko Dereta „političko“ identifikuje sa „strankama“, pa za njega delovanje u političkoj sferi pripada njima (i nikom više).
Eh, da nam je jedan Gadafi: zašto je scenario „arapske ulice“ nemoguć na Balkanu.