- Peščanik – Dev - https://dev.pescanik.net -

Vučić i bolesni um

Foto: Predrag Trokicić

Da li ministar zdravlja Zlatibor Lončar zaista misli da je „farmaceutski lobi“ izazvao epidemiju malih boginja da bi povećao prodaju skupih lekova, kao što je rekao na Pinku? Ne da ne misli, nego zna da to nije tačno. U suprotnom, morao bi da kaže imena članova tog lobija – jer i lobisti su, kao i ministri, samo ljudi – ili barem imena kompanija koje iza tog zločinačkog poduhvata stoje. Pošto je izazivanje masovne bolesti krivično delo. Pa bi u stvari moralo da se u ovu stvar uključi i državno tužilaštvo da makar njemu, ako neće javnosti, Lončar otkrije svoja saznanja.

Ništa od toga naravno nema. Sve je to doktor Lončar izmislio. Jer – na nekoga treba svaliti odgovornost za novonastalu bruku. Ali idu izbori, pa to ne može da bude velika biračka masa, nego neka uska socijalna grupacija od čijih glasova ništa ne zavisi i koji ionako ne glasaju za Vučića.

Bez obzira na razloge, međutim, jasno je da je Lončar izgovorio očiglednu, veliku i tešku neistinu. Što zapravo ma koliko neverovatno i nije najgore. Ministar zdravlja je naime izneo jednu monstruoznu, ničim potkrepljenu i nedokazivu optužbu. Ne, ne mislim tu na farmaceutsku industriju, mada je naravno ona tu u prvom planu. Lončarova optužba je u krajnjoj liniji uperena protiv profesije kojoj i sam pripada.

Po Lončarevoj logici, idući njegovim tragom, dolazi se do zaključka da iza farmaceutskog lobija stoji jedan drugi lobi – medicinski. Ako naime proizvođačima lekova odgovara što veći broj bolesnih da bi prodavali svoje (skupe) lekove, pa zato „proizvode“ bolesti, to je još više u interesu lekara, da bi imali koga da leče. Kada ne bi bilo bolesnih lekari uopšte ne bi imali posla, bolnice i domovi zdravlja bi zvrjali prazni. U toj situaciji čak bi farmaceuti bolje prošli – oni bi mogli da se preorijentišu na proizvodnju raznih „suplemenata“, pomada itd, dok bi lekari postali potpuno nepotrebni.

Jasno je, nema sumnje, da je ovakvu „teoriju zavere“ mogao da smisli samo bolesni um. A jasno je i zašto je naše zdravstvo tako bolesno, kad na njegovom čelu sedi takav čovek.

Nakon svega nameće se samo još jedno pitanje. Da li je to sa „farmaceutskim lobijem“ smislio sam Lončar ili mu je neko rekao da tako treba? Recimo Vučić?

Peščanik.net, 17.11.2017.


The following two tabs change content below.

Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.

Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)