Car (je) go 2
Haos u saobraćaju, haos u glavama. Tako uoči 5. oktobra 2019. izgleda glavni grad Srbije. Ono što nije zatvorio šef Beograda Vesić, blokirao je šef beogradskih taksista Belić.
Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.
Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.
Haos u saobraćaju, haos u glavama. Tako uoči 5. oktobra 2019. izgleda glavni grad Srbije. Ono što nije zatvorio šef Beograda Vesić, blokirao je šef beogradskih taksista Belić.
Studenti su pobedili, Ivanka Popović je heroj, Siniša Mali ostaje doktor. Bojim se da će to biti rezultat studentske „okupacije Rektorata“. Koja je srećno završena rektorkinim obećanjem…
„Zaista zbog ovog ali i prošlogodišnjeg gesta dugujemo veliku zahvalnost predsedniku Vučiću“, izjavio je Viktor Jelenić, predsednik vaterpolo saveza posle sastanka sa Vučićem.
Jak dinar veštački smanjuje državni dug i stvara lepšu sliku o Vučićevoj vladavini. Iz čega sledi da je i centralna banka samo još jedna marketinška agencija u Vučićevoj službi.
Očekujem da se onaj anonimni tajkun (ili njegov ghostwriter, svejedno) koji svakog vikenda piše kolumnu u Danasu ogradi od teksta Marije Desivojević Cvetković iz Delta holdinga.
Iznad „prava“ braće Vučić, Mali i Brnabić da žive i rade u ovoj zemlji, a da ne budu izloženi sumnji za korupciju, stoji upravo pravo građana Srbije da sumnjaju da korupcija postoji.
Da je neko pre mesec dana rekao da u ekipi za Svetsko košarkaško prvenstvo neće biti Kalinića, niko mu ne bi verovao. A da neće biti pozvan ni na pripreme – rekli bi mu da nema pojma.
During the nineties he became rich over night, and today Vucic is also taking from the poor and giving to the rich, while claiming to fight for the downtrodden.
Kao što se devedesetih lično bogatio i uz poklič „Juriš heroji sa Košara“ unosio nameštaj u novi stan, tako se danas bori za siromašne presipajući pare iz njihovih u džepove bogatih.
Da li se Vučićeva vlast zasniva na „lumpenproletarijatu“, nepismenima i neobrazovanima? To je, naime, teza koja preovlađuje među najžešćim kritičarima aktuelnog režima.
Razumem zašto su režimski mediji prećutali pobedu Ekrema Imamoglua na izborima u Istanbulu, ali zašto o tome ćute ne opozicioni nego i profesionalni mediji, nije mi jasno.
Polako izbija na videlo zašto je sredinom maja Rusija zabranila uvoz mesa iz četiri srpske kompanije. Karneks, Matijević, Zlatiborac i Big Bul bili su žrtve, blago rečeno, državnog nemara.
Predsednik stranke Veroljuba Arsića, Aleksandar Vučić rekao je da „Srbija raste brže nego što raste svet, a značajno brže nego što raste Evropa“. Pa je Arsić poverovao da je to istina…
Vučiću mora da pada rejting. To je prva pomisao koja čoveku padne na pamet kada čuje vest da je predsednik Srbije prisustvovao konstitutivnoj sednici Nacionalnog tima za preporod sela.
Ova i ovakva priča Jova Bakića savršeno odgovara Vučiću, a ne odgovara opoziciji. Otud, nije Bakić slučajno pozvan u policiju. Cilj tog malog političko-policijskog lukavstva je dvostruk…
Poslednji odgovor Mariu Reljanoviću: Nije sporno da država treba da vodi određenu socijalnu politiku, ali pokazalo se da tu politiku efikasnije, pravičnije i pravednije vodi liberalna kapitalistička država.
Osvrnuću se na tvrdnju Maria Reljanovića da je rast BDP-a u komunizmu bio ekstremno visok. Naime, podaci kojima raspolažem, govore bitno drugačije.
Svi govornici na tribini „Da li je i kakva levica savremenom društvu potrebna“, u okviru programa „Nije filozofski ćutati“, nedvosmisleno su bili protiv kapitalizma, a za socijalizam.
Metod obračuna protiv Vujovića, naravno, nije nov. Staljinizam u zenitu. Prvo protivnika proglase izdajnikom, pa lopovom ili obrnuto, svejedno.
Bedni Slovenci. Kineski predsednik nije nikad ni čuo za njihovog predsednika. „Pahor – šta je to“? A kamoli da ga je poluzagrlio, i to nekoliko puta, što Kinezi inače vrlo, vrlo, vrlo retko rade.
Priliv kineskog novca u Srbiju nije slučajan. Njemu odgovara zemlja bez pravila, u kojoj su institucije slabe i gde se poslovi završavaju sa jednim čovekom.
Za atmosferu nasilja u društvu nismo odgovorni mi, već oni… Na tu rečenicu mogao bi se svesti autorski tekst predsednice Vlade Srbije u Politici. „Mi“ to je naravno vlast, „oni“ su naravno opozicija.
Srbija je izgubila investiciju Folksvagena vrednu 1,4 milijarde evra, koja je trebalo da zaposli 5.000 ljudi. Toliko građane Srbije košta Vulinovo ponašanje. Najmanje što Vučić može da uradi je da ga smeni.
Pobeda Zuzane Čaputove na predsedničkim izborima u Slovačkoj prošla je u Srbiji sasvim nezapaženo. Ne mislim pritom toliko na aktuelnu vlast, gde se osim Vučića niko nije oglasio, koliko na opoziciju.
U Srbiji nije važno da li ste muško ili žensko, da li ste se školovali u zemlji ili van nje, da li ste gej ili strejt, imate li ćerke ili sinove – ako se bavite politikom, sva je prilika da ćete završiti kao batinaš(ica).
Toliko je, dakle, za pola decenije Vučićevog formalnog vladanja Srbijom građanima izbijeno iz džepa. Drugim rečima, 500 evra po stanovniku; čak i „bebi u kolevci“.
Reč je o Vučićevoj poseti građanima zaduženim u švajcarskim francima, koji su protestovali ispred Kasacionog suda u Beogradu. Kojih je bilo više nego ikad, jer su polovinu činili agenti u civilu. Nema veze.
Industrijska proizvodnja u Srbiji je u novembru bila za 1 odsto manja nego u tom mesecu 2017, u decembru je pad bio 6,3 odsto, a u januaru ove u odnosu na januar 2018. smanjena je za 5,5 odsto.
Tu privatni sektor zavisi od države, a privatne firme su neka vrsta izbornih štabova vladajuće stranke, preko kojih ona obezbeđuje kontrolu nad izbornim procesom.
U obraćanju svojim pristalicama u Sremskoj Mitrovici, odakle je uzet i naslov ovog teksta, Vučić je rekao da će „uskoro biti objavljena Bela knjiga o uništenim fabrikama od 2000. do 2012. godine“.
Izgubićemo još 5 godina. A u poslednjih 5 godina smo imali dva procesa. S jedne strane privreda je „dekintirana“, a sa druge – država je privatizovana.
Draganu Đilasu se ne sviđa cena za PKB i RTB pa se ljuti na MMF. Zar ne bi bilo previše očekivati od MMF da vodi i proces privatizacije. Ali, zbilja, mogla je ta cena da bude i veća. Pod određenim uslovima.