Dosije Vihor – jedna istina o Jugoslaviji
Knjigu „Dosije Vihor“ Nikole Kartalovića pročitao sam kao kriminalistički roman, u kojem je jedan od glavnih junaka policija, ono nevidljivo a svevideće oko.
Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.
Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.
Knjigu „Dosije Vihor“ Nikole Kartalovića pročitao sam kao kriminalistički roman, u kojem je jedan od glavnih junaka policija, ono nevidljivo a svevideće oko.
Dok se ne dokaže suprotno verovaćemo da je Predrag Bubalo nevin i da je sudija koji je tako presudio sudio po zakonu – na tome počiva ljudska civilizacija.
Posle Kosova maline su najčešća tema u srpskoj javnosti. Nekada smo se njima bavili onih nekoliko proletnjih ili letnjih meseci oko berbe, a sad iz medijskog fokusa ne izlaze po vascelu godinu.
Primera okupacije ljudskih i materijalnih resursa ima praktično u svim oblastima života. Taj i takav sistem mogao je, i morao, da osmisli, organizuje i kontroliše samo neko na vrhu političke piramide.
Prosto odjekuje tišina koja je oko ruskog humanitarnog centra u Nišu nastala tokom Vučićeve posete Moskvi. To je trebalo da bude jedna od najvažnijih tema razgovora, a nije ni pomenuta.
U skupštini je srušen pravni poredak kao onda u Savamali. Samo što ti koji su rušili nisu nosili fantomke. Vučić je učinio ono što je obećao: nije rušio noću, nego u po bela dana pred kamerama.
Ako neko misli da su glasači Aleksandra Vučića više populistički nastrojeni od birača naklonjenih opoziciji – nije u pravu. Takav zaključak se može izvući iz nedavnog ispitivanja javnog mnjenja.
Ne razumem opoziciju koja od izbora beži kao đavo od krsta. Mislim naravno na republičke izbore. A kako stvari stoje, nisam siguran da opozicija ne bi volela da se i glasanje u Beogradu malo odloži.
Demonstracije su isprovocirane time što je to peta pumpa na dva kilometra. Ako se napredak meri brojem benzinskih stanica po kilometru, Gagarinova je najnaprednija ulica na svetu.
Evropski kralj mesa ipak stiže u Srbiju. Ovih dana mu je odobreno prvih dve i po od ukupno desetak-petnaest hiljada hektara zemlje koliko se očekuje da će dobiti u tridesetogodišnji zakup.
Da li ministar zdravlja Zlatibor Lončar zaista misli da je farmaceutski lobi izazvao epidemiju malih boginja da bi povećao prodaju skupih lekova? Ne da ne misli, nego zna da to nije tačno.
Izgleda da je Aleksandar Vučić, pritešnjen porazima, odlučio da posegne za oprobanom taktikom iz devedesetih: da kormilo srpskog brodića polako okreće ka istoku. Njegov intervju za Alo bio je izrazito antievropski.
In Serbia people felt first on their own skin that Vucic says one thing and does another, i.e. that his pro-European rhetoric is often only a cover for his pro-Russians and pro-Putin practice.
Novi magazin – Udruženje profesionalnih izdavača Srbije (UPIS) je nakon Sajma knjiga optužilo organizatore da su ovu kulturnu manifestaciju pretvorili „u hipermarket sa rđavom estetikom“.
Godine njegove vladavine, ako odbacimo 2012. u kojoj je tek osvojio vlast i uzmemo period 2013-2017. u kojem je imao sve poluge moći, obeležene su katastrofalno niskim privrednim rastom.
Novi magazin – Za razliku od Francuske revolucije, Ruska revolucija je bila svetska pobeda kolektivizma nad individualizmom. Preciznije: socijalističkog kolektivizma nad kapitalističkim individualizmom.
Ako Vučić kaže da on nije ni za stolicu za koju je 40 odsto građana, ni za onu drugu, za koju je njih 10 odsto, nego „za nezavisnu Srbiju“, postavlja se pitanje da li nam on time poručuje da EU nije njegov izbor.
Izgleda su se naš predsednik i zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD dobro izvikali jedan na drugoga: na primedbe „iznete s pojačanom intonacijom, ja sam mu za oktavu više odgovorio“.
Najbolji delovi kod njega su oni koje je kod drugih najviše prezirao. Znate ono: razvoj proizvodnih snaga dovešće do toga da čovek pre podne slika, a popodne peca ili piše pesme.
Krajem prošle nedelje u Agenciji za privredne registre (APR) široj javnosti su predstavljeni rezultati poslovanja srpskih preduzeća u 2016. godini. I imala je dotična javnost šta i da vidi.
Po funkcionalnosti institucija Srbija je na 105. mestu na svetu (od 137) i na 3. mestu otpozadi po efikasnosti pravosuđa (od 49 članica SE). O tome su u Užicu 13. oktobra 2017. govorili Vesna Rakić Vodinelić, Mijat Lakićević i Zlatko Minić. Razgovor vodila Svetlana Lukić.
Novi magazin – Tu nema nikakve principijelnosti, nikakve politike, nikakve vizije: samo puko nekompetentno administriranje, ali uz povremenu ideološku legitimaciju za koju je zadužen sam Vučić.
Pozicija libertarijanskog paternalizma podrazumeva da je državi i drugim ustanovama dopušteno da gurkaju ljude ka odlukama koje su u njihovom sopstvenom interesu na duge staze.
Tu ujdurmu je smislila vlada: Kinezi su samo paravan, a namera je da se smanje prava radnika – tako neki sindikalni lideri objašnjavaju skandal sa bolovanjima u smederevskoj železari.
Zalivanje betonom zelenih površina na novobeogradskom Ušću najbolje odražava karakter aktuelne vlasti. To je čin rigidnog uma koji ljudima propisuje staze za kretanje i terene za igranje.
Novi magazin – Unija nas je održala, njojzi hvala. Naime, pitanje je šta bi bilo ne od „srpske oktobarske revolucije“ nego od Srbije da nije bilo tržišta EU.
Dve nedelje pre presude Vučić je izjavio da će „kampanja biti zanimljiva“, a da će glavna tema biti „narod protiv tajkuna“. Pri čemu će ulogu naroda igrati on lično.
Prošlo je već dosta vremena od Evropskog prvenstva u košarci, utisci su se slegli, zaključci rezimirani. Ipak, jedna tema nije ni dotaknuta. To je neverovatan uspeh malih zemalja.
Srbija će za 5 godina vladavine Aleksandra Vučića ostvariti prosečan rast bruto domaćeg proizvoda od 1,3 odsto, znatno ispod proseka zemalja „zapadnog Balkana“ koji iznosi 2,3 odsto.
Novi magazin – Vranjske novine posle 23 godine izlaženja i 1.069 brojeva prestaju da izlaze. Preturile su preko glave sankcije, izolaciju, crveno-crnu koaliciju, bombardovanje, ali Vučićevu vlast nisu mogle.
Nema pomoći za direktorku osnovne škole u Mladenovcu. Sindikat spava, pravosuđe mrtvo. Ili je možda obrnuto, svejedno. Nema ni malog Aleka da vrati knjigu.
Novi magazin – Većina nas koji pratimo srpsko političko pozorište je čitala o sukobu dva člana SNS-a u Subotici u kojem je predsednik opštine Bogdan Laban pretukao svog oponenta Vladimira Polovinu, i to celog.