Dvanaest pištolja
„Dvanaest stolica“ Iljfa i Petrova je paradigma sovjetske Rusije. „Dvanaest pištolja“ Stefanovićevog kuma je paradigma današnje Srbije. Naravno, prvo je komedija; potonje je tragedija.
Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.
Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.
„Dvanaest stolica“ Iljfa i Petrova je paradigma sovjetske Rusije. „Dvanaest pištolja“ Stefanovićevog kuma je paradigma današnje Srbije. Naravno, prvo je komedija; potonje je tragedija.
Dok su bili na vlasti demokrati su smanjili javni dug, ostvarili visoki privredni rast i poboljšali standard građana. Vučić je potrošio 8 milijardi evra tuđih para, ali su i privreda i životni standard stagnirali.
According to the Freedom barometer, which places emphasis on political freedoms, Serbia ranks 35th among 45 countries in Europe and Central Asia. So, we’re near the bottom once again.
Novi magazin – Preko infrastrukturnih projekata koji se finansiraju iz ruskih i kineskih kredita državni vrh pljačka građane, koje će onda Vučić obilaziti da čuje šta ih tišti.
Prema najnovijim merenjima, u pogledu ljudskih prava i demokratije Srbija stoji mnogo gore nego u pogledu socijalne pravde. Što se na neki način ogleda i u aktuelnim građanskim protestima.
Zajam za preporod, hiperinflacija, „primarna emisija“, piramidalne štedionice, stara devizna štednja, pljačka bankarskog sektora, prodaja Telekoma, carine. Moglo bi se nabrajati još, ali i ovo je previše.
Putin je pao na Vardaru, a i Vučić je tu doživeo poraz. Zato će njihov susret, nedelju dana pošto je Sobranje izglasalo istorijsku odluku, biti susret gubitnika.
Bojkot treba odbaciti, što pre to bolje. Čini se, međutim, da ta ideja ima sve više pristalica. Ali zašto građani da protestuju, ako će lideri opozicije da kažu da im uslovi ne odgovaraju i da neće na izbore?
Jorgovanka Tabaković je izjavila da je agencija Blumberg dinar proglasila drugom po snazi valutom na svetu u 2018. Onda su se društvene mreže usijale od informacija da se radi o bahreinskom dinaru.
Izgradnja „nacionalnog stadiona“ našla se u budžetu za 2019. godinu i to je izazvalo žestoke polemike. U prvi plan je izbila socijalna dimenzija – kako to ima para za fudbalere a nema za trudnice.
Prema podacima (beo)gradskih vlasti „Grad raspolaže sa 2.012 stanova, dok je po podacima RGZ-a na Grad Beograd uknjiženo 7.246 stanova“, pri čemu četvrtina tih stanova ima nula kvadrata.
Ulaganja u vojsku i policiju rastu, a u zdravstvo i školstvo padaju. Za oko milijardu dinara. I opet je odložena sistematizacija radnih mesta u javnom sektoru…
Ovih dana Srbija je baš zaličila na onu, ne iz devedesetih već s kraja osamdesetih, dok još nije počeo pravi rat nego se vršila psihološka priprema kroz razmenu (verbalne) vatre sa Slovencima.
Ne treba biti stručnjak za „pitanja bezbednosti“ pa razumeti da bi ulazak Kosova u Interpol bio u interesu Srbije. Pod uslovom, doduše, da ona namerava da se bori protiv organizovanog kriminala.
Rasprava o predlogu da Aleksandar Tijanić dobije ulicu u Beogradu utihnula je pre nego što je i počela. U obilju važnijih tema ova ipak nije za potcenjivanje i još nije kasno da se o njoj nešto kaže.
Sva je prilika da Budimpešta nije krajnji cilj dojučerašnjeg makedonskog premijera, a danas lica sa policijske poternice. Naime, malo je verovatno da će Nikola Gruevski moći duže da se zadrži u Mađarskoj.
7.000 beogradskih taksista diglo se protiv 300 vozača Kar gou. Nesrazmera je očigledna. Dvadeset na jednog. Ako je tih 300 stvarno opasna za onih sedam hiljada, onda sa tih 7.000 nešto ozbiljno nije u redu.
Vučić popušta. Mislim informativno. U baratanju informacijama sve više liči na anegdotski neobaveštenog Koštunicu. U ponedeljak je najavio ulaganje (u naredne 3 godine) milijardu evra u zdravstvo…
Marketingaši su smislili izreku „sve je marketing“, a Aleksandar Vučić je njihov najbolji najgori učenik. Pre neki dan, u četvrtak 11. oktobra, bio je u Kraljevu, a nije lako reći šta je tamo radio.
MMF je otišao pun hvale. Zli jezici bi rekli: lako je njima kad ne žive u Srbiji. To jest, fakat ne žive, ali nije reč o tome. Ima naime stvari koje zbilja jesu za pohvalu. Ali ima i onih koje nisu. A o njima se ćuti.
Prema prošle nedelje objavljenim podacima kanadskog Frejzer instituta, Srbija se po ekonomskim slobodama nalazi na donjoj polovini svetske tabele. Zauzela je 84. mesto među 182 zemlje.
U svom gostovanju na TV N1 Momir Bulatović se, povodom izlaska iz štampe svoje knjige „Nevidljivi lanci: moć nepostojećeg novca“, između ostalog pridružio prorocima kataklizme kapitalizma.
Poljoprivrednu korporaciju Beograd – čije srednje slovo u akronimu mnogi još uvek čitaju kao kombinat – treba prodati bez odlaganja. Zašto? Zato što će joj gubici samo rasti, a cena padati.
Kinezi kupuju istočnu Srbiju. Tako bi moglo da se kaže posle vesti da je kompanija Ziđin koja je pre neki dan praktično kupila 63 odsto RTB Bor izgleda kupila i kanadsku kompaniju Nevsun.
Na prvi pogled Srbija je prodajom RTB „Bor“ kompaniji Ziđin napravila dobar posao. Mada ga u stvari nije prodala, nego će pod kineskom upravom RTB otkupiti sam sebe.
Nije tačno da su u slučaju portala Južne vesti poreznici postupali po zakonu, kako su to posle sastanka rekli predstavnici Koordinacione grupe Vlade Srbije za saradnju sa medijima.
Novi magazin – Mržnja je zlatna nit koja uništava šanse bilo anti-EU desnici – jer se ljudi pribojavaju izolacije – bilo nekoj proevropskoj političkoj opciji, koja se doživljava kao izdajnička.
„Srbija je po privrednom rastu u prvom polugodištu ove godine među 3 vodeće zemlje u Evropi. Ne na Balkanu nego u Evropi“, rekao je Vučić i upitao: „I – šta ćemo sad sa tim što su govorili da lažemo?“
Posle višemesečne, rigorozne, detaljne i sveobuhvatne kontrole, poreska policija je utvrdila da medijski portal Južne vesti nije načinio nijedan poreski prekršaj. Ipak, Južne vesti će platiti milionsku kaznu.
Peter Kamaraš, direktor Železare Smederevo, dočekan je kao spasilac a ispraćen kao kriminalac. Sada je arbitraža u Londonu presudila da mu Srbija isplati odštetu od 12,4 miliona dolara.
Predsednik izgleda baš ne pravi razliku između svog i državnog novca. Inače ne bi obećavao „najmanje 200 ako ne i 250 miliona evra“ za „nacionalni stadion“ i još pride 35 miliona za sređivanje starih.
Jedan od glavnih elemenata platforme objedinjene opozicije izgleda će biti zamrznuti konflikt u vezi sa Kosovom. Veći deo Saveza za Srbiju smatra da to pitanje treba ostaviti za bolja vremena.