Uskršnji omnibus
Ne sme se smetnuti sa uma da ovi protesti pripadaju onima koji protestuju, da oni treba da daju odgovore na sve dileme i izazove. Protest je njihov, pa ako hoće mogu i da ga upropaste.
Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.
Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.
Ne sme se smetnuti sa uma da ovi protesti pripadaju onima koji protestuju, da oni treba da daju odgovore na sve dileme i izazove. Protest je njihov, pa ako hoće mogu i da ga upropaste.
Novi magazin – Jedni kažu da smo toliko osiromašili da i hleba jedemo manje nego pre, a drugi da smo toliko siromašni da jedemo najviše hleba u Evropi.
Ovo je inicijativa da se podigne spomenik žrtvama Memoranduma. Taj opskurni dokumnet je izvršio pravu agresiju na Srbiju i srpski narod.
Nijedan od tri kandidata „građanske opozicije“ nije se izričito i odlučno izjasnio za članstvo Srbije u Evropskoj uniji. Svaki je tu nešto mrsio i mutio tako da bi im i Koštunica pozavideo.
This very moment, the opposition should start preparing for the Belgrade elections. And the first item in these preparations should be the analysis of the presidential election which has just ended.
Prema knjizi Branka Milanovića „Globalna nejednakost“ razlike u prihodima stanovnika naše planete rasle su od industrijske revolucije, a opadale od 90-ih godina prošlog veka.
Od ovog časa opozicija treba da počne da se priprema za beogradske izbore koji će doći tačno za godinu dana. A prva tačka treba da bude analiza upravo završenih predsedničkih izbora.
Nebojša Katić predstavlja mainstream današnje ekonomske misli – ako to nije prejaka reč – Srbije. Zato se na njegove stavove ne može samo tek tako odmahnuti rukom i reći – gluposti.
Da nije Vučić o makedonskom scenariju razgovarao u Moskvi: Putinov „rukopis“ je sve prepoznatljiviji i jasniji. To silno oružje koje Rusija maltene džabe daje Srbiji „danajski“ su darovi.
Minister of finance probably doesn’t know that tax inspectors have been calling business owners all over Serbia asking them to vote for candidate listed under number 6.
Ministar finansija Vujović verovatno ne zna da poreski inspektori ovih dana zovu privrednike po Srbiji i traže od njih „siguran glas“ za kandidata pod rednim brojem šest.
Kandidat za predsednika Srbije Miroslav Parović se zalaže za uvođenje zakona koji postoji u Rusiji, gde je svako ko dobije novac iz inostranstva „automatski označen agentom stranog interesa“.
Vučićeva vlada je državnu pomoć poljoprivredi usmerila na stočarstvo. Subvencije po hektaru zamenjene su onima po grlu stoke, a stočari su dobili prioritet i u zakupu zemlje. Milina.
Ako vidite Branka Milanovića recite mu molim vas da je Milton Fridman ipak bio u Beogradu. Šalim se, naravno. Ali ne i u vezi s tim da je slavni ekonomista zaista bio u glavnom gradu Jugoslavije.
Novi magazin – Zoranu Đinđiću je zamerano mnogo šta, ali mu samo jedno nije moglo biti oprošteno: njegova odlučna orijentacija prema zapadu.
(I)zaziva li zbilja Aleksandar Vučić „makedonski scenario“, šta god to značilo – a objasnićemo kasnije šta stvarno znači – u Srbiji? Sudeći po onome što govori i radi, odgovor je – da.
Beogradski izbori su za godinu dana, a poraz na njima Aleksandra Vučića bi pogodio teže nego gubitak položaja šefa države. Zato on želi da sa oba „komandna mosta“ uđe u tu veliku bitku.
U Srbiji ima 40.000 registrovanih kombi vozila (sa 6-8 mesta, dok je novi minimum 9 – ima li apsurdnijeg zakonskog rešenja), sa oko 5.000 zaposlenih. Dakle, kao u jednoj Železari Smederevo ili u RTB Bor.
Nakon što je Vlada Aleksandra Vučića, uprkos svim upozorenjima da time pravi veliku štetu, raspisala tender za zakup 30 odsto državnog zemljišta, nastala je jagma za biznis planovima.
Radi se o tekstovima Branka Milanovića „Da li je liberalizam kriv?“ i Slobodana Reljića „Smutnoje vreme liberalno“. Pošto je prvi liberalizam proglasio krivim, drugi ga je proglasio mrtvim.
Novi magazin
Sad kad Vučić više neće biti premijer – bilo da pobedi ili izgubi na predsedničkim izborima – možda je moguće ekonomskim temama pristupiti sa manje strasti i emocija.
Nad budžetom Srbije nadvija se novi olujni oblak – rast dolara. To bi moglo da poveća sumu za otplatu kredita. Samo za kamate Srbija ove godine mora da izdvoji 130 milijardi dinara.
Njima smeta zid prema severnom Meksiku, ali ne prema južnoj Mitrovici: taj treba da bude još veći i jači. Smeta im bombardovanje Bagdada, ali im bombardovanje Sarajeva nije smetalo.
Južni koridor umesto Južnog toka kao pravac snabdevanja Srbije prirodnim gasom znatno bi promenio njen geopolitički položaj. Postoje izgledi da cevovod dug oko 100 kilometara finansira EU.
Reč je o nacrtu novog zakona o apotekarskoj delatnosti koji je do 2. februara na javnoj raspravi. Suština tog zakona, vidi se već na prvi pogled, jeste u (značajnom) smanjenju konkurencije.
Ozbiljni poljoprivrednici već ostvaruju veliku produktivnost i izvoz. Njima nije potrebna državna zaštita od stranaca, nego zaštita od pogrešne državne agrarne politike.
Zbog takvih kao što je Paković Marks je još za života rekao da nije marksista. A možete li da zamislite kako je Krleža poskočio od radosti kada je čuo da ga je Zlatko primio u svoje društvo.
Mislio sam da se priča o Leki Rankoviću može zavrteti još samo na slavama. A onda mi je kao novogodišnji poklon od kume u ruke dospela knjiga Vladislava Bajca „Hronika sumnje“.
Novi magazin
Povod za ove redove je „božićna poslanica” poglavara SPC vlastima Srbije, koju je uputio u razgovoru za TV Hram, zvanično glasilo SPC.
Odluka o prodaji državnih stanova je ispravna i trebalo je da bude doneta i ranije. Ali kada bi Vučić prodavao svoj stan ili kuću, da li bi sebi za taj posao dao 15 dana, od toga pola neradnih?
Ako je sud presudio da ministar policije Nebojša Stefanović nije „glavni fantom Savamale“ postavlja se pitanje ko jeste? Premijer Vučić je u prvi mah za to optužio „idiote“ iz (beo)gradske uprave…
Očigledno da Zlatko Paković – sa kojim ja, kao i on sa mnom, nameravam da ostanem u dobrim odnosima, ali mi je istina draža – ni sam ne veruje u snagu svojih argumenata.