Majdan
Blog Mijata Lakićevića – Vučić, ma koliko mu posle Kine to delovalo kao trice i kučine, treba da ode u Majdanpek i počisti ono što su njegovi tamo napravili. Za ekonomski razvoj i opštu dobrobit Srbije to je važnije.
Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.
Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.
Blog Mijata Lakićevića – Vučić, ma koliko mu posle Kine to delovalo kao trice i kučine, treba da ode u Majdanpek i počisti ono što su njegovi tamo napravili. Za ekonomski razvoj i opštu dobrobit Srbije to je važnije.
Novi magazin – Niko ne sme da podseti Putina da su Mirjana Marković i Marko Milošević u Rusiji našli utočište i da se nalaze pod zaštitom ruske države. Rusija i ne pomišlja da ih izruči Srbiji, iako su osumnjičeni za teška krivična dela.
Blog Mijata Lakićevića – Vučić zna da njegovo biračko telo njemu nije ni dalo podršku za reforme, nego da hapsi, preti i, uopšte, trenira strogoću, ali da „u sistemu“ ništa suštinski ne menja.
Blog Mijata Lakićevića – Ruski pritisak na Srbiju sve više raste, sve veći broj pojedinaca, firmi i organizacija je na ruskom platnom spisku i s njima se neće biti lako izboriti.
Zagovarati opstanak „poslovnog entiteta“ koji pravi gubitak potpuno je suprotno ekonomskoj logici. I to ne nekoj visokoparnoj logici, nego običnom zdravorazumskom razmišljanju kojeg se drži i svaki dobar domaćin.
Blog Mijata Lakićevića – Najviše se prašine podiglo oko zakupa 2.000 hektara državne zemlje koje su do sada obrađivali tamošnji seljaci. Zbog ugovora sa Emiraćanima oni su sad ostali bez te zemlje.
Najveću pažnju javnosti Ješić je privukao kad je ukazao na problem sa aflatoksinom u mleku. Navukao je tada na sebe bes vladajuće SNS. Niz stvari koje je uradio na opšte dobro Ješiću nisu doneli neki značajniji uticaj ni u njegovoj DS.
There are those who claim that this is all part of a political play – to sacrifice not so politically important Krstic on “an altar of painful reforms” in order to preserve intact and integral Vucic.
Blog Mijata Lakićevića – Da li se Krstić (samo)žrtvovao, ili je žrtvovan zarad reformi, ili je samo još jedna žrtva antireformske politike.
Još uvek nije poznato koje je to četiri molbe Vučić uputio Rusima, iako je odmah bilo poznato da je na sve odgovoreno pozitivno. Da li je molbi bilo mnogo više od četiri?
Akademik Vladimir Glišin podseća da „na državnom BU polovina redovnih profesora nema objavljen ni jedan naučni rad“. „Pa kako su onda doktorirali“, pita stari profesor.
Blog Mijata Lakićevića – Ako su javna preduzeća rak-rana srpske države, onda je država rak-rana srpskog društva. Bez države se ne može, ali ni sa ovakvom državom srpsko društvo neće moći još dugo.
Blog Mijata Lakićevića – Dug privrede opada, dug države raste. Koliko se privreda u poslednjih godinu i po dana razdužila, toliko se država zadužila. Ovde nisu uzeti u obzir inostrani krediti, recimo milijardu dolara od Emirata.
Blog Mijata Lakićevića – Krajnje je vreme da se sruši taj mit o prijateljskim odnosima između Rusije i Srbije, u smislu naglašavanja da su ti odnosi toliko dobri da prelaze u „bratske“.
Blog Mijata Lakićevića – Ministru Lavrovu bi se moglo postaviti pitanje, zašto velika i bogata Rusija pljačka malu i siromašnu Srbiju?
Blog Mijata Lakićevića – Ova Vlada je u stvari već pala. Oborio ju je sam premijer Vučić. Svojom nerazumljivom i nerazumnom odlukom da takoreći po svaku cenu brani ministra policije.
Stari komendijaš slučaj udesio je da se na sajtu Peščanika jedan pored drugog nađu dva teksta: „Kako do doktorata? Lako! Slučaj ministra Stefanovića“ i „Kuća terora u Muzeju revolucije“.
Two articles appeared side by side on the Pescanik website: “How to get a PhD? Easy! The case of Minister Stefanovic”, and “House of terror in the Museum of revolution”.
Zašto srpski košarkaški asovi dodatno ruiniraju srpsku košarku zahtevom da srpski košarkaški klubovi istupe iz ABA lige.
Vic glasi: U SSSR-u je uveden drugi TV kanal. Na prvom govori Brežnjev, a kad neko prebaci na drugi, tamo zatekne policajca koji maše pendrekom i govori: „aa, ne gledaš prvi kanal“.
Guvernerka je izjavila da je „sigurna da će premijer Vučić uspeti da pokrene radne akcije za obnovu zemlje“. Ovakva „vizija“ obnove na svakoga ko išta zna o savremenom svetu, mora da deluje poražavajuće.
Siva ekonomija u Srbiji nije ekscesna nego sistemska, i nije nastala zato što se toleriše kriminal nego zato što se ne toleriše normalno poslovanje.
The fate of Serbia lies in hands of the attack trio VUK: Vujovic-Udovicki-Krstic… If they are prevented from implementing their program, they should inform the public.
U rukama navalnog tria VUK, Vuković – Udovički – Krstić, nalazi se sudbina Srbije… Ukoliko budu sprečeni da ostvare svoj program, dužni su da o tome polože račun javnosti.
Simpo je „svoju“ fabriku u Zubinom potoku poklonio Crkvi. Problem je u tome što fabrika nije Simpova, kao što ni sam Simpo nije Simpov, a nije ni Vučićev ni Vulinov.
The factory in Zubin potok doesn’t belong to Simpo. Just like Simpo doesn’t belong to Simpo, nor does it belong to Aleksandar Vucic or Aleksandar Vulin.
Šest primera kako država zagorčava život jednom malom privredniku.
Novi magazin
Država pod hitno treba da se povuče iz vrhunskog sporta.
Vladinom odlukom jedna kompanija, Er Srbija, plaćaće aerodromsku uslugu po putniku 17, a druga, Viz er, 31 evro.
Možete li da zamislite domaće političare kako osnivaju zajedničko preduzeće?
Why don’t our politicians make their own enterprises? And invest to their heart’s desire.