Čelična jutra
Srbija je opet sa Kinom zaključila veliki posao. Reč je o, kako je to rekla ministarka Zorana Mihajlović, „komercijalnom ugovoru“ o izgradnji pruge Novi Sad-Subotica, vrednom 943 miliona evra.
Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.
Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.
Srbija je opet sa Kinom zaključila veliki posao. Reč je o, kako je to rekla ministarka Zorana Mihajlović, „komercijalnom ugovoru“ o izgradnji pruge Novi Sad-Subotica, vrednom 943 miliona evra.
O malinama se govori više nego i o jednoj drugoj poljoprivrednoj kulturi i vlada se više angažuje još jedino možda oko Kosova. Toliko je ta stvar eskalirala da je osnovana i „Radna grupa za malinu“.
Zašto se o 1948. godini tako malo govori? Na Vidovdan 28. juna, na dan kada je doneta čuvena Rezolucija Informbiroa kojom je osuđeno tadašnje jugoslovensko rukovodstvo – to niko nije pomenuo.
Istorijski sporazum između Skoplja i Atine o novom imenu Makedonije u Beogradu je dočekan (s) mukom. I to u oba značenja. Ne zna se samo šta je bilo prvo – da li muka pa muk ili obratno.
The average salary in euros in Serbia grew 8 times from 2012 to 2017. However, if the increase in prices is taken into account, the actual average salary in 2017 was actually lower than in 2012.
Ova vlast mnogo bolje plaća zaposlene u policiji nego u zdravstvu. I to toliko bolje da je ta razlika prosto neverovatna, pa ako je Srbija po nečemu lider u regionu i Evropi onda je lider po tome.
Od 2001. do 2017. prosečna neto plata u Srbiji porasla je 8 puta – sa 5.840 na 47.893 dinara. Kada se, međutim, u obračun uključi i rast cena u istom periodu, povećanje plata drastično opada.
Nikome nije palo na pamet da postavi pitanje – a zašto bi država to uopšte radila. Zašto da zaposleni u državi dobiju još jednu privilegiju: da im se omogući da kupuju stanove za 500 evra po kvadratu?
Pred novim ministrom finansija je i jedan možda najvažniji zadatak. To nije digitalizacija poreske uprave, mada je i njena modernizacija, ljudska i tehnička, svakako neophodna. To je depolitizacija.
Nove tehnologije preskočile su stare prepreke i donele konkurenciju, a to se beogradskim taksistima uopšte ne sviđa. Logično – kome se pa sviđa. Svako bi voleo da ima monopol.
Činjenica da u nacrtu budžeta Evropske unije od 2021. do, zaključno, 2027. godine nisu predviđena sredstva za nove članice nije izazvala preterano uzbuđenje u Srbiji. Možda pre svega zato što je bila očekivana.
Kako neprivlačan naslov. Ali – to je naša realnost. U oba smisla; i metaforično i bukvalno. I stvarnost nam je zbilja odbojna, a i ambijent za ulaganja nam je takav – nepogodan, neatraktivan, sumoran.
While the battle for Kosovo is being fought, the news that the number of non-tax imposts paid by the citizens, entrepreneurs and companies in Serbia was finally determined has gone by completely unnoticed.
Plate u javnom sektoru su prema podacima republičkog zavoda za statistiku u januaru 2018. bile za petinu veće nego u privatnom. U privatnom je prosek bio oko 46, a u javnom oko 56 hiljada dinara.
Nezapaženo je prošla vest da je konačno utvrđen broj neporeskih nameta koje plaćaju građani, preduzetnici i preduzeća u Srbiji. Dakle, svi oni, to jest svi mi plaćamo tačno 591 neporeski namet.
Da li je Francuska banana republika? Ne znam. Ali znam da francuska kompanija Vansi tamo postavlja upravu u 12 aerodroma. Uzmimo onda Portugal. Tamo Vansi upravlja sa 10 aerodroma…
Možda niste primetili, ali ovih dana se desila poprilična „frka“ oko izvoza jabuka u Rusiju. Naime, da bi bio sprečen reeksport jabuka iz Poljske, Vlada je donela uredbu o strogim uslovima za izvoz.
Ovo je treća godina zaredom da imamo suficit u budžetu. Nikad se to od Drugog svetskog rata nije desilo. To je juče, 16. marta, izjavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Ni kraćih rečenica, ni većih neistina.
Šta je nudila opozicija osim populizma, nacionalizma i antievropejstva? Koga je mogla da (re)animira? Opozicija (i „njeni“ analitičari) gurnuli su građane u ruke Vučiću. I nastavljaju da ih guraju.
Beograd je pokazao budućnost Srbije, a Beograđani veću zrelost od svoje političke elite. Što je najvažnije, beogradski izbori su pokazali da biračko „telo“ zna šta hoće, ali da to ne zna „glava“.
Building managers have become a new division of SPP’s political army. They visit tenants and ask them to register themselves as sure voters for the list “Aleksandar Vucic – because we love Belgrade”.
U nedelju 4. marta počinje „srpski Davos“. Prema najavama organizatora (Saveza ekonomista Srbije i Udruženja korporativnih direktora) na Kopaonik biznis forumu se očekuje 1.500 učesnika.
Upravnici zgrada su postali nova armija u političkoj vojsci SNS-a. U zgradama koje su zauzeli oni obilaze stanare i od njih traže sigurne glasove za listu „Aleksandar Vučić – zato što volimo Beograd“.
U predizbornoj halabuci je nezapaženo prošla vest da „država osniva registar neplaćenih računa“. Od 1. marta privrednici će svoje fakture prijavljivati državnoj blagajni, to jest Upravi za trezor.
Transparency Serbia announced that our country ranked 62nd in the big international Open Budget Index survey for 2016. The list covers 115 countries, which means that we are in the bottom half.
Vlast koja je protekle četiri godine upravljala srpskom prestonicom nema baš mnogo čime da se pohvali. Učinak gradskih vlasti, plastično govoreći, mogao bi se izraziti ovako: čuvali činovnike, žrtvovali građane.
Prikaz knjige Vladimira Jovanovića, Aleksandre Vuletić i Momira Samardžića „Naličja modernizacije. Srpska država i društvo u vreme sticanja nezavisnosti“, o pet centralnih decenija 19. veka.
Poslovanje javno-komunalnih preduzeća: manjak 250 miliona evra godišnje, subvencije 200 miliona evra godišnje, višak zaposlenih 15% (10.000), dug 220 miliona evra, docnje 150 miliona evra.
Transparentnost Srbija je krajem januara objavila da je naša zemlja u velikom međunarodnom istraživanju „Indeks otvorenosti budžeta“ za 2016. zauzela 62. mesto (na listi od 115 zemalja).
Za neki dan, 7. februara, navršiće se 10 godina od njegove smrti. A kao da je prošlo 100 godina, takav ga je zaborav prekrio. U stvari, verujem da će za jedan vek sećanje na Tošića biti vrlo živo.
Ubistvo Olivera Ivanovića je pokazalo da Vučić, uprkos svim naporima i Srpskoj listi, nije uspeo da uspostavi kontrolu nad severnim Kosovom. Tražeći verne, Vučić je izgubio iz vida sposobne.
Direktor EPS-a se govoreći o poslovanju svoje firme silno žalio na vremenske prilike. Prvo je bio mraz, pa suša, pa velike vrućine… Kao da gaji pšenicu i kukuruz, a ne proizvodi ugalj i struju.