Vučić i javni dug
„Na današnji dan nam je javni dug, verovali ili ne, 64,4 odsto. Kada sam postao premijer, bio je 76 odsto“, rekao je predsednik Vučić u petak, 1. septembra u Majdanpeku. I pogrešio.
Rođen 1953. u Zaječaru, završio pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike. Devedesetih i stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Godine 1998. dobija otkaz u Ekonomskoj politici; 1999. je među pokretačima Ekonomist magazina, gde je direktor i zamenik gl. i odg. urednika, a od 2001. gl. i odg. urednik; 2008. napušta EM sa Vladimirom Gligorovim, Predragom Koraksićem... Prelazi u Blic, gde je gl. ur. ekonomskog dodatka Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto urednika ekonomske rubrike. Godine 2011. je među osnivačima nedeljnika Novi magazin, gde je i danas zamenik gl. urednika.
Pisao za brojne novine u Jugoslaviji i Srbiji. Zajedno sa Mišom Brkićem urednik serije od 12 TV debata pod zajedničkim nazivom „Kad kažete…“ Fonda za otvoreno društvo, u Medija centru NUNS-a, prikazivanih na TV Studio B. Godine 2011. objavio knjigu Ispred vremena, o nedeljniku Ekonomska politika i reformskoj deceniji u SFR Jugoslaviji (1963-1973). Sa Dimitrijem Boarovim 2013. napisao knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Jedan od autora izložbe "Polet: Ekonomska propaganda u Jugoslaviji 1969-1980". Član Izvršnog odbora NUNS-a.
„Na današnji dan nam je javni dug, verovali ili ne, 64,4 odsto. Kada sam postao premijer, bio je 76 odsto“, rekao je predsednik Vučić u petak, 1. septembra u Majdanpeku. I pogrešio.
Kada je Zoran Đinđić kao premijer posetio Rudarsko-topioničarski basen „Bor“ rekao je radnicima da za njih ima dve vesti: jednu dobru i jednu lošu. Loša je da u RTB-u više nema bakra.
Da se nešto veće iza brda valja pokazuje i veza sa prijemom Kosova u Unesko. Ako Makedonija bude glasala „za“, izjavio je ministar Dačić, Srbija može da promeni svoj stav o imenu Makedonije.
Zbog svoje brige za opstanak domaće industrije nameštaja činilo mi se očiglednim da Dinić zastupa levo/socijalističko stanovište. Ali posle teksta „Dobar liberal“ nisam više u to siguran.
Novi magazin – Poseta ministra odbrane Srbije Aleksandra Vulina Moskvi izazvala je malo interesovanje javnosti. Gotovo bi se moglo reći da su njegovi razgovori sa ruskim kolegom ignorisani.
Svako koga ne mrzi da ponovo pročita Ilićeve i Dinićeve tekstove lako će se uveriti da ovaj „dvojac bez kormilara“ potcenjuje Ikeu i činjenicu da se na njenom primeru može dosta naučiti.
Kritika izjava predsednika Vučića proširila se na kritiku, tj. omalovažavanje Ikee. Te „nema status prestižne kompanije“, te reč je o „prodavnici jeftinog nameštaja“… I da je sve to tačno, šta u tome ima loše?
U najkraćem, „obnova zadrugarstva“, o čemu širom Srbije upravo teče „javna rasprava“, zapravo je paravan za učvršćenje i proširenje „izborne baze“ vladajuće Srpske napredne stranke.
Pirotski Nikolić, iako takođe veliki majstor svog zanata, doživeo je drugačiju sudbinu od svog slavnog imenjaka i prezimenjaka. Doživeo je da ga vlast proganja, mesecima drži u zatvoru…
Sve češće se raspravlja o tome kako i „sučim“ opozicija da izađe na beogradske izbore. Ključno pitanje je da li opozicione partije treba da se ujedine na jednoj listi ili mogu da idu u više kolona.
Je li to neka zaraza, to širenje etatizma, ili je to opšte stanje duha koje povremeno izbija na površinu, a u stvari je stalno prisutno u svesti nacije?
Onaj ko prvi vikne „izdaja“, svoj interes će nametnuti kao nacionalni. Tako će sebi obezbediti mnogobrojne druge koristi. U toj galami nacionalisti su prolazili dobro, a nacija slabo.
Ana Brnabić preuzela je staru Vučićevu ulogu zagovornika Evropske unije, dok je Vučić preuzeo Nikolićevu ulogu evroskeptika, nekoga ko prema Evropi zauzima oštriji kurs i ispostavlja zahteve.
Građani Srbije su izloženi poplavi falsifikata (od nosilaca pravih diploma i doktorata) koji se liferuju sa najviših mesta u državi, na Univerzitetu, u medijima. U tome oni pokazuju veliku upornost i sistematičnost.
Zašto je Brnabić u svom ekspozeu izbegla temu vladavine prava? Da se to ne bi shvatilo kao podsećanje na Savamalu i kritika bivšeg premijera? Nije mala Savamala. Kost u grlu predsednika.
O tome kolike su investicije državnih preduzeća nema zvaničnih podataka, ali one sigurno nisu onolike koliko Đilas navodi („EPS, Telekom i Grad Beograd su 2011. investirali preko milijardu evra“).
Dobro bi bilo da na sledećim izborima pobedi Saša Janković. Ne kažem da bi bilo loše da pobedi neko drugi iz opozicije, ali sudeći po predsedničkim izborima Janković ima najveće šanse.
„Svi smo spremni da se borimo za ono što nam pripada, a to je bar pristojna cena od 230 dinara za kilogram. Očekujemo podršku predsednika Vučića, jer on dobro zna da su ga seljaci podržali.“
Novi magazin – Opozicija kuka što Evropa podržava Vučića, a ona sama ne podržava Evropu. Ne može opozicija radikalskom politikom koju je i Vučić napustio da pobedi Vučića.
„Moj koncept ekonomskog razvoja Srbije“, kako glasi naslov Đilasovog teksta, u suštini predstavlja etatistički koncept razvoja. Da li se radi o državnom socijalizmu ili državnom kapitalizmu nije važno.
Preduzeća nisu socijalne ustanove, njihov cilj je profit. Međutim, niko nakon ovog događaja nije otišao u gradske socijalne službe niti u bilo koju drugu ustanovu da pita kako će i kada pomoći Violeti Petrović.
U Vučićevoj predsedničkoj korpi nije bilo mesta za dve važne „životne namirnice“. Tu se takoreći ni u kom obliku nije našla vladavina prava. AV nije pomenuo ni učlanjenje u EU.
Ima u Mačvi selo u koje se pre nekoliko godina doselila jedna holandska porodica, kupila kuću i okućnicu, zakupila i nešto zemlje okolo i počela da se bavi organskom proizvodnjom.
Obaveštajac jedne zemlje zajedno sa demonstrantima provaljuje u parlament susedne države, to je zaista pravi dokaz „politike nemešanja“ i iskreni „poziv na mir i stabilnost“.
Ako u času kada je Vučić saopštio da će lično biti kandidat za predsednika Republike nije bilo jasno kakvu je to „ponudu koja se ne odbija“ dobio Tomislav Nikolić, ovih dana je to postalo poznato.
Kada bi se realno sagledali efekti boravka naše delegacije na čelu sa Vučićem u Pekingu, pre nego o nekakvom trijumfu moglo bi se govoriti o izneverenim nadama.
Ne znam, možda bi u Vučićevom kabinetu trebalo da sedi i neko trezveniji ko bi mu ukazao – bar ponekad, ne mora svaki put – na poneku omašku koja mu se, je li, u žaru borbe omakne.
Pad proizvodnje u EPS-u za oko 15 odsto u prvom tromesečju uticao je da rast industrije bude svega 0,7 odsto, čime se Srbija udaljava od svog zacrtanog cilja, tj. rasta BDP-a za 3 odsto ove godine.
Broj privatnih preduzetnika opada, a broj državnih javnih preduzeća raste. Prema podacima Agencije za privredne registre od 2014. do 2016. broj preduzetnika je opao za oko hiljadu.
Novi magazin – Ustali su i naučnici. Ne mislim na one koji su učestvovali u Maršu za nauku, nego na one koji su se digli protiv Obrazovnog paketa za učenje o seksualnom nasilju nad decom.
U jednoj stvari je Vladislav Bajac u pravu: ne razumem fikciju u kojoj Leka Ranković spasava Jugoslaviju. Pritom, to nije njegova fikcija, već izmišljotina u koju veruje većina Srba.
Svojim otporom prema tržištu kulturni radnici pomažu državi u borbi protiv njenog najvećeg neprijatelja, a to nisu slobodnomisleći intelektualci nego slobodnodelajući preduzetnici.