Čulo ukusa
Opozicija je prosto neophodna, jer bez nje se društveni život neminovno gasi.
Opozicija je prosto neophodna, jer bez nje se društveni život neminovno gasi.
Sovjetski „antifašizam“, s neviđenim razmahom i s čuvenom ruskom darežljivošću, veoma se izdašno primenjuje.
Vlast ne veruje u građansku svest stanovništva Rusije. Ali ja verujem i moja je vera zasnovana na znanju.
U poslednje vreme, malo malo, a gospodin premijer bi da se druži sa ljudima iz kulture.
Godine rata bile su najnesovjetskije godine čitave sovjetske istorije.
Na sebi je imao crnu majicu na kojoj je raskošno kudravim slovima bilo napisano: „Ja sam Rus“ (Я русский).
Ideologije nikada nije ni bilo. Ovom zemljom se uvek upravljalo pomoću magije.
Samo onaj koga je to mrzelo nije nam objašnjavao koliko nam je neophodna Olimpijada u Soči.
Ostaje mi samo da žalim ljude sa Zapada, koji ne razumeju da kada voljeni rukovodilac nacije miluje decu oba pola to nije pedofilija, već briga za budućnost naroda.
Možda je neko od mojih pažljivih čitalaca primetio da u svojim tekstovima s vremena na vreme pominjem tu bizarnu i neodređenu pojavu – forum.
Nije uvek moguće razlikovati mrtvo od živog. Ali postoji jedan pouzdani način. Ono što je živo, ponekad ume da bude smešno. Ono što je mrtvo – nikada.
Premijer je povodom svog rođendana pozvao nekolicinu pisaca u goste. Nema tu ničeg neobičnog. Poželeo čovek da ih lično upozna i da malo porazgovara o bolnim temama.
Ovi danas lažu bezgranično, s nadahnućem i s razbludnim uživanjem. Lažu bez gnjavatorske ideologije i bez instituta marksizma-lenjinizma. Lažu bez stida.
Ever since I was a little boy, I knew the answer to the eternal Russian question “Whose fault is it?” It is always the fault of the one who is the biggest, strongest and dumbest.
Patriota militarizovane benzinske pumpe, kako on s ponosom zamišlja sopstvenu državu, veoma voli da se podsmehne siromaštvu komšija.