Demokratija na ivici
Ono što zahteva objašnjenje nije relativna retkost liberalne demokratije, već samo njeno postojanje. Ne iznenađuje to što su liberalne demokratije malobrojne, već činjenica da uopšte postoje.
Ono što zahteva objašnjenje nije relativna retkost liberalne demokratije, već samo njeno postojanje. Ne iznenađuje to što su liberalne demokratije malobrojne, već činjenica da uopšte postoje.
Elitistički prezir prema direktnoj demokratiji ne samo da potvrđuje populističku retoriku, već istovremeno ignoriše činjenicu da referendumi mogu biti izuzetno efektno oružje protiv populista.
Tržišta su mehanizmi društvenih izbora, a dolari su u njima zapravo jednaki glasovima. Trebalo bi da politička jednakost deluje kao protivteg neravnopravnoj „biračkoj“ moći na tržištu.
Zemlje sa kojima SAD pregovaraju moraju prihvatati međunarodno priznata radna i ljudska prava. One moraju biti potpisnice Pariskog sporazuma i konvencija za suzbijanje korupcije…
Boris Džonson je prvi britanski premijer za mnogo godina unazad koji nema nikakvih dilema u pogledu Evropske unije. Njegova strategija za osvajanje vlasti podrazumevala je samo jednu opciju…
Kažu da smo sa „alternativnim činjenicama“ ušli u fazu istorije u kojoj istina nije bitna. Ali ovaj problem je star koliko i demokratija; novi su napori ključnih aktera u društvu da se degradira javni diskurs.
„Neka gori u paklu“, širom sveta govore dobri ljudi koje je razbesnelo to što je WikiLeaks objavio elektronsku poštu Hillary Clinton. Zašto, pitaju oni, nije objavio ništa skandalozno o Trumpu ili Putinu?
Kada je posle sloma berze 1929. usledila Velika depresija, gotovo svi su bili saglasni da je kapitalizam nestabilan, nepouzdan i sklon stagnaciji. U narednim decenijama predstava o kapitalizmu se promenila…
Levica je uspevala uvek kada je nudila jasne alternative o pitanjima kao što su stambena politika i finansijska regulacija, a ne kada je zazivala „narod“ i „naciju“. Dobri primeri su Džeremi Korbin i Berni Sanders.
Europski građani, obraćam vam se izravno, ne samo u ime povijesti i vrijednosti koje nas spajaju, nego i zato što za to postoji nužnost. Predstojeći europski izbori bit će presudni za budućnost našeg kontinenta.
Ne-liberalni pokreti ne promovišu svoje ciljeve samo na izborima, već i kroz svakodnevne političke debate. Evo kako desničarski populisti, autoritarci i fašisti vode borbu oko reči da bi dobili rat ideja.
Oblaci nezadovoljstva nadvijaju se nad Velikom Britanijom. Pripadnici oba referendumska tabora su demoralisani. Ipak, iako ćorsokak brexita nosi brojne rizike, Britanci bi možda trebalo da mu se raduju.
To je otvoreno kršenje zakona, ali na savestan i nenasilan način, sa ciljem ubeđivanja sugrađana da nešto u društvu treba promeniti jer je nepravedno. I njeni učesnici su spremni da prihvate kaznu za ovaj čin.
U mnogim zemljama je ugroženo pravo na okupljanje i proteste na ulicama i trgovima. Ova aktivnost je suštinski važna za demokratiju i ne može je zameniti onlajn aktivizam, a još manje glasanje na izborima.
Niko ne može poreći da je ekonomska vizija koja u centar postavlja potrošače i tržišta doprinela stvaranju velike količine korisnih dobara. Ali očigledno je da su se u međuvremenu javili i određeni problemi.
Otpor velikim tehnološkim kompanijama motivisan je osećajem da smo pretvoreni u korisnički proletarijat. Svedeni smo na zupčanike u proizvodnom procesu u kojem učestvujemo isključivo kao proizvod.
Što je bliži brexit to je važnije da britanski građani zadrže kontrolu nad njim. Iako je demokratija proces preispitivanja donetih odluka, preispitivanje brexita na novom referendumu nije dobro rešenje.
Vrednost turske lire se prepolovila. Turske banke i kompanije su zadužene u stranoj valuti, pa lira u slobodnom padu preti da za sobom povuče i veliki deo privatnog sektora.
Poljski sejm na brzinu je izglasao novi amandman na Zakon o nacionalnom sećanju. Zahvaljujući tom amandmanu, optuživanje Poljske za učešće u nacističkim zločinima više se neće kažnjavati trogodišnjom robijom.
Ako bi se sav rad potreban da se proizvedu robe i usluge automatizovao, došlo bi do dramatičnog rasta slobodnog vremena, to jest do uvećanja „nepotrebnog“ rada posvećenog konkurenciji nultog zbira.
Evropa i Kina sada treba da budu primer svetu. Trebalo bi da odbiju uvlačenje u trgovinski rat i poruče Trumpu: samo ti ruši svoju ekonomiju; mi ćemo se držati politika koje nam donose najbolje rezultate.
Ključni konflikt ove decenije može se definisati kao nacionalizam protiv globalizma, a ne kao populizam protiv elitizma. Jačanje nacionalnih osećanja je glavni pokretač političkih događaja.
Evropski establišment je izdao dva saopštenja koja bi mogla biti važna da su iole tačna: jedno je objava kraja grčke dužničke krize, a drugo francusko-nemački sporazum o redizajniranju evrozone.
Kada je predsednik Italije sprečio postavljanje evroskeptika Paola Savone na mesto ministra finansija u vladi koju je predložio savez Pokreta pet zvezdica i Severne lige, da li je zaštitio ili ugrozio demokratiju?
Dok Trump radi na rušenju globalnog sistema od koga je Nemačka decenijama profitirala, Salvini i Di Maio rušenje evra vide kao poželjan razvoj događaja, koristan za njihovu anti-imigracijsku kampanju.
SAD od Kine traže da ona promeni svoje industrijske politike i propise o intelektualnoj svojini, kao i da se ne protivi Trumpovom uvođenju jednostranih tarifa na uvoz kineskih proizvoda. To neće uspeti.
Godine 1948, posle kratkog građanskog rata, predsednik Hoze Figeres Ferer je ukinuo vojsku. Od tada je Kostarika poligon za proučavanje predupređivanja i rešavanja konflikata mirnim putem.
Okruženi kolegama, poslodavcima, klijentima, kritičarima i „prijateljima“ koji nadziru naš život, danas smo izloženi pritisku da se razvijamo kao skup aktivnosti, slika i sklonosti koje grade privlačan, profitabilan brend.
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Posle brexita i Trampove pobede, izbori u Italiji na kojima su najveći uspeh ostvarili populisti i ekstremna desnica – sigurno će samo učvrstiti uverenje liberala da su građani sami krivi za vlast koju biraju.
Kada elite steknu moć, slabi njihov interes za uvažavanje javnosti. Kada se mase mobilišu, izostaje zaštita prava onih koji nisu sedeli za pregovaračkim stolom.
Nekad elite kontrolišu ekonomsku politiku tako da prenos ovlašćenja na nezavisne agencije ili prihvatanje globalnih pravila ne služe društvu, već maloj kasti insajdera.