Politički pokreti i demokratija
Mladi glasači su posebno nezainteresovani za tradicionalne partije, jer ih vide kao previše birokratske, dakle dosadne. Setimo se dosetke Oscara Wildea o problemu sa socijalizmom: oduzima suviše večeri.
Mladi glasači su posebno nezainteresovani za tradicionalne partije, jer ih vide kao previše birokratske, dakle dosadne. Setimo se dosetke Oscara Wildea o problemu sa socijalizmom: oduzima suviše večeri.
Yanis Varoufakis i njegov arhineprijatelj Wolfgang Schauble su se sukobljavali oko grčkog duga, ali su obojica smatrali da monetarna unija Evrope mora postati i politička unija i da nema srednjeg puta.
Uspon militantnog parohijalizma sa obe strane Atlantika proučava se iz svakog ugla. Jedini slabo istraženi je neprestani klasni rat protiv siromašnih koji traje od sredine 70-ih godina prošlog veka.
Konvencionalni i reformistički političari liče jedni na druge i zato kod najvećeg dela biračkog tela izazivaju podozrenje. Glasovi koje tako gube odlaze populistima.
Možda je sukob između španske države i regionalnih vlasti u Kataloniji upravo ono što nam je potrebno da bismo udahnuli novi život posustalom evropskom projektu.
Neki uporno ponavljaju da izbeglice otimaju radna mesta starosedeocima, što znači da su izbeglice vredni radnici, a drugi se žale da se izbeglice oslanjaju na socijalnu pomoć, što znači da premalo rade.
Zapadnom kapitalizmu nije ostalo mnogo svetih krava. Vreme je da se povede rasprava o još jednom od njegovih nedodirivih pravila: o nezavisnosti centralnih banaka od izabranih vlada.
Posle Macronove pobede navodno smo prešli u doba post-populizma. Ova interpretacija ima manu koja se pripisuje populistima – previše uprošćava stvari.
Theresa May je obećala da će ukinuti ljudska prava koja „stoje na putu“ borbi protiv terorizma. To je uverljiva pretnja: ona je kao ministarka oduzimala državljanstva u ime nacionalne bezbednosti.
Agenda za održivi razvoj 2030. Ujedinjenih nacija obavezuje države članice na dobar posao za sve. Ovaj cilj je važan sada kada frustracija radnika utiče na rezultate izbora širom sveta.
Mnogi ljudi su zaćutali, u strahu od pada akcija svojih preduzeća pod rafalnom paljbom predsedničkih tvitova. Strah je glavno obeležje autoritanih režima, a po prvi put ga osećam i u Americi.
Svaki Evropljanin treba da uživa pravo na posao od koga može da se živi, pristojne uslove stanovanja, kvalitetno zdravstvo i obrazovanje i čistu životnu sredinu u sopstvenoj zemlji.
On je samo najakutniji simptom opšte globalne pojave. Društveno i političko nezadovoljstvo će nastaviti da ključa širom sveta, sve dok države i tržišta ne dostignu novu ravnotežu.
Stvoreno je okruženje koje, bar u teoriji, nalaže redistribuciju od dobitnika ka gubitnicima. Ali zagovornici tržišnog fundamentalizma su zabranili redistribuciju.
Duh dezintegracije treba vratiti u bocu i ubediti Britaniju da promeni svoj stav o Evropi, što je po opštem mišljenju sa obe strane Lamanša nemoguće. Ali u politici su moguće nemoguće stvari.
Finansijski slom iz 2008. pojačao je apele za stvaranjem globalnog finansijskog sistema koji bi ublažio trgovinske neravnoteže, uredio špekulativne tokove kapitala i sprečio sistemsko širenje kriza.
Iz Brisela je stigla vest da se Kipar vratio ekonomskom rastu, a Grčka u recesiju. To je laž: Grčka se nije oporavljala 2014, a kiparski BDP se još uvek nije oporavio.
Među izazovima sa kojima će se ove godine suočiti Evropska unija – izbeglice, populističke vlade, politika štednje, bankrot vlada u Grčkoj i možda u Portugaliji – jedna kriza će imati povoljan ishod.
Kontrola tokova novca je nametnuta samo zato da bi grčka vlada kapitulirala pred lošim politikama evrozone. Ozvaničenje dve paralelne valute je neplanirana posledica ovih mera.
Case i Deaton su pokazali trend opadanja očekivanog životnog veka i zdravlja kod sredovečnih belih Amerikanaca. Među najčešćim uzrocima navode se samoubistvo, droga i alkohol.
Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju: Slabe vlade odgovaraju samo zapadnim donatorima, koji rade pod pritiskom zahteva sopstvenih građana da se pomogne siromašnima.
Ne radi se o novcu, već o zloupotrebi „rokova“ radi kažnjavanja Grčke. Zašto Evropa to čini? Zašto su njeni lideri protiv referenduma i nekoliko dana odlaganja roka sledeće otplate kredita?
Evro je proizvod zajedničke vizije evropskih lidera zagledanih u budućnost, izvan kratkoročnih ciljeva svakodnevne politike. Ali njihove ambicije su bile veće od njihovog znanja o ekonomiji.
Reakcije nemačkih medija na antigrčku kampanju Bilda i poslednji tekst Janisa Varufakisa: Kriza je razotkrila sve mane evropske monetarne unije i okrenula ove zemlje jedne protiv drugih.
U očima populiste ne postoji legitimna opozicija. Ko god je protiv lidera automatski je i protiv naroda. To je i objašnjenje njegove nedavne zaprepašćujuće izjave: „Mi smo narod. Ko ste vi?“
Zašto se profesionalci kada se uhvate u koštac sa hitnim slučajevima pridržavaju unapred postavljenih pravila? Zato što ljudi u trenucima krize zbog panike čine predvidive greške koje se mogu izbeći.
Sekularna kemalistička država nije bila manje autoritarna od Erdoganovog narodnjačkog islamističkog režima.
Kriza je ušla u možda manje hirovitu, ali potencijalno ubojitiju fazu.
Institucionalno, Evropa je na pravom putu od poslednjeg samita, ali preti joj dezintegracija odozdo.
Najbolja stvar u vezi sa 2011. je to što je bolja od 2012. Ipak, evo moje najbolje prognoze.
Teška ekonomska situacija u kojoj se 2011. našao veći deo bogatog sveta stvorena je politikom koju su vodili ili nisu vodili svetski lideri.
Žilavost Amerike možda je suprotnost mnogim slabostima Evrope. Međutim, žilavost neće biti dovoljna.