Osoba razume, al’ funkcija neće
Lepo je što bi Ana Brnabić volela da LGBT ne bude u Srbiji „toliki tabu“, kako je nedavno izjavila. Lepo je poentirala i da svi imaju samo jedan život koji treba da prožive slobodno, ne skrivajući se ni od koga.
Lepo je što bi Ana Brnabić volela da LGBT ne bude u Srbiji „toliki tabu“, kako je nedavno izjavila. Lepo je poentirala i da svi imaju samo jedan život koji treba da prožive slobodno, ne skrivajući se ni od koga.
Novi magazin – Mržnja je zlatna nit koja uništava šanse bilo anti-EU desnici – jer se ljudi pribojavaju izolacije – bilo nekoj proevropskoj političkoj opciji, koja se doživljava kao izdajnička.
Najintrigantniji deo ovog izveštaja je svedočanstvo o odnosu hrvatskih oficira i građanstva u Beogradu neposredno pred slom Centralnih sila.
Marksu i Engelsu pripisuje se da su tvorci genocidne ideje da pojedine narode (pre svega slovenske, a među njima prvenstveno srpski narod) treba uništiti.
Savez za Srbiju je još jedna politikantska abominacija, mehanički zbir negativnih veličina koji tvori samo veću negativnu vrednost u formi isprazne pojave.
Koji je značaj činjenice da Nedić nije sudski rehabilitovan? Njemu je u jednom delu javnosti obezbeđeno mesto zaštitnika srpskog naroda i žrtve komunista i nema te sudske odluke koja to može uzdrmati.
Iako se ne slažem sa Aleksandrom Korbom da u NDH nije bilo genocida nad Srbima, ne smatram da je njegova namera (ili da je makar i nenameravana konsekvenca) omalovažavanje srpskih žrtava…
Postoji široko rasprostranjeno uverenje da su „komunisti posle Drugog svetskog rata Srbima zabranili povratak na Kosovo“.
U reklami drugog izdanja knjige Matije Bećkovića Kosovo, najskuplja srpska reč pisala je i cena: samo 300 dinara! Ova reklamna mini-burleska odražava suštinu odnosa onih koji odlučuju o kosovskom pitanju.
Potrebno je podsećati da je na taj dan, zahvaljujući zajedničkom naporu članova antihitlerovske koalicije, okončano najveće krvoproliće, čiji je pokretač bilo rasističko divljaštvo i ništa manje divljački nacionalizam.
Povodom 102 godine od rođenja Ive Lole Ribara, glumci Reflektor teatra su u KC Parobrod Ivinim rečima govorili o pravdi, dužnosti, odgovornosti, antifašizmu i slobodi.
Kada se kaže da jedne etničke grupe ima viška a druge manjka, započinje politika koja svoj ishod ima u raznim neravnopravnostima, okončavajući se ponekad, ali sasvim zakonomerno, i u genocidu.
Na današnji dan virtualna Jugoslavija, slobodarska Srbija i antifašistički Beograd obeležavaju jedan od „praznika slobode“ – 27. mart. Jedan od praznika koji simbolizuju stupanje naroda na istorijsku pozornicu…
Iako najmanje važna od primedbi, u medijima se kao jedna od centralnih kristalisala ona koja ukazuje na to da se u decembarskoj (pilot) epizodi čula uzrečica “bre”.
Kao hrišćani se moramo voleti, kao ljudska bića – bilo bi takođe očekivano, ali kao Srbi i Hrvati – ne moramo. To zapravo podrazumeva da jedni druge privilegujemo oslobađanjem od opšteg etičkog imperativa.
Povodom pominjanja serijskog nedela Ravna Gora u mom poslednjem tekstu, oglasio se sam Bajić, privatnim pismom, koje u celosti objavljujem iz dva razloga.
Po banalnosti se ističe momenat kada Nemanjina žena pita porodicu zašto jedu prstima. Sluga prinosi viljuške i – voila! – jedna od medveđe suptilnih poenti je načinjena.
Činjenica da su kozaci prikazani kao organizovana grupa na ivici pa i s one strane zakona, odnekud je protumačena kao tendenciozna uvreda na račun Rusa i Rusije.
Za sudsku presudu važi pretpostavka istinitosti, pa bi za tvrdnju da se u Srebrenici dogodio genocid bilo dovoljno reći da je tako presudio sud u Hagu.
BH Dani – Od popisa 1971. do 1981. broj Jugoslovena je porastao 4 puta. Iako sam nesklon spekulacijama, zamislimo da je Jugoslavija dobila šansu još 50 godina.
Osvrnućemo se na dve slike: iz nemačkog Bundestaga i iz naše skupštine.
Nedavno je Kusturica održao u Ženevi predavanje, čiji je organizator bila Ambasada Republike Srbije u Švajcarskoj, naslovljeno „Multikulturalizam danas – da li zaista postoji“.
Povremeno zazivanje monarhije rezultat je kolopleta različitih motiva, od kojih nijedan nema veze sa bilo čime razumnim i časnim: Srbi imaju svoju dinastiju, a Hrvati, Albanci, Bugari i ini nemaju (u-ta-ta)…
Novi magazin – Tu nema nikakve principijelnosti, nikakve politike, nikakve vizije: samo puko nekompetentno administriranje, ali uz povremenu ideološku legitimaciju za koju je zadužen sam Vučić.
Unazad nekoliko dana razvila se debata, koju je kritičkim osvrtom na udžbenik istorije autora Radoša Ljušića pokrenuo Aleksandar Miletić.
Kalkulacija ministra inostranih poslova se neće isplatiti, ostajući puka ilustracija osobine poznate kao ulizištvo.
Moj saputnik je imao velikog dvoglavog orla na majici. Toliko se u heraldiku razumem: bio je to „njin“, albanski dvoglavi orao.
Iako je izvesno da je crkva neće kanonizovati, satisfakcija neće izostati: umesto svetačkog oreola premijerku će krasiti, kada ubrzo ode sa te funkcije, lukrativna stavka u CV-ju da je bila na važnoj funkciji.
Suštinu uništavajuće ideološke formule koja prati ovo društvo od sloma socijalizma najbolje je izrazio ministar rada Đorđević kada je pozvao radnike koji su u štrajku „da pokažu malo ljubavi za Srbiju“.
U konačnom ishodu veoma je relevantno šta Vučić zapravo hoće sa tom apsolutnom vlašću i prigrabljenom moći kojom nelegitimno raspolaže.
Srbija je na predsedničkim izborima postala falična republika, iz Rima je stigao plaćeni savetnik, a umesto krune od pape predsednik je dobio čokoladice od hrvatske predsednice iz Zagreba.
Reč je o Nikoli Kalabiću, koji je rehabilitovan na čak 36 strana, čime je rehabilitatorska praksa u Srbiji dobila novi žanr – žitije zlikovčevo.