Posle novog izveštaja UN-a o klimatskim promenama
Iz arhive (2018), o klimatskim promenama: Klizimo ka zagrevanju od 1,5 stepena koje će izazvati katastrofu. A niko nikad nije sprečio tako velike promene.
Iz arhive (2018), o klimatskim promenama: Klizimo ka zagrevanju od 1,5 stepena koje će izazvati katastrofu. A niko nikad nije sprečio tako velike promene.
Pedeset godina nakon što je prvi put objavljen, sedamdeset pet godina nakon što je Kurt Vonnegut bio u Klanici pet za vrijeme bombardovanja Drezdena, šta nam govori njegov veliki roman?
Iz arhive (2014), o klimatskim promenama: Klimatolozi su neiskusni u žanru tragične apokalipse. Nauka govori hladnim jezikom, odražavajući nesigurnost koja je sastavni deo naučnog procesa.
Živim u tihoj kući. Čujem sneg koji pada i plamen koji mrmlja u peći, gume što šište po mokroj ulici, meškoljenje mojih mačaka. Tišina oko mene je ogromno mesto po kome moje misli lutaju dok radim.
Krah subprimarnog hipotekarnog tržišta i finansijska kriza iz 2007. i 2008. mogle su biti smrt neoliberalizma; umesto toga, „zombijevski neoliberalizam“ sada hara zemljom.
Moderno je mrzeti Jugoslaviju, ili joj postavljati dijagnozu Frankenštajna skrpljenog od rasparenih delova čiji je raspad bio neizbežan i nužno krvav.
HBO serija „Černobilj“ nam nudi romantizovanu verziju događaja. Serija je veoma gledana, pa izgleda da će na kraju ona, a ne knjige, popuniti prazninu o Černobilju. To nije dobro.
O knjizi Umberta Eka „Kako se piše diplomski rad“: Atraktivnost ove knjige je povezana sa magičnim procesom samorealizacije mladih ljudi. „Vaš diplomski rad je kao prva ljubav: teško se zaboravlja“.
Tokom 50 dana kampanje Erdogan je održao 102 skupa u 59 gradova i pojačao nacionalističku retoriku. Sada njegova AKP ima 9 gradova manje nego pre izbora, to jest većinu u 39 od 81 opštine u Turskoj.
„Mora se priznati da voljeti Hesea sada nije odveć na cijeni“, kaže se u jednom nekrologu posle piščeve smrti 1962. Isto važi i danas i prije sto godina.
Serija fotografija Alehandra Segare prodoran je pogled na krah Venecuele. To kako je ova zemlja, od jedne od najbogatijih u Latinskoj Americi, postala jedna od najsiromašnijih, jeste propast zapanjujućih razmera.
Prosečan američki liberal klimnuće glavom na tvrdnju da je Rusija podrila američke izbore i instalirala predsednika po svojoj volji. Prosečan ruski liberal (znatno malobrojnija kategorija) na to će se grohotom nasmejati.
Marija Martin Lopez je za 37 godina poslala više od stotinu rukom pisanih pisama španskim vlastima sa samo jednim zahtevom: da ekshumira posmrtne ostatke svoje majke iz masovne grobnice nastale 1936.
Srela sam ga kad smo oboje bili u poznim godinama – u dobu kada laka, dugo sticana bliskost prijateljstva iz rane mladosti više nije moguća, jer nije ostalo dovoljno života koji bi se mogao podeliti, ili se bar nama tako čini.
Daniel Seeger je imao 21 godinu kad je napisao regrutnoj komisiji: „Zaključio sam da je rat s praktičnog stanovišta beskoristan i kontraproduktivan, a da je s važnijeg, etičkog stanovišta nemoralan“.
Nekada ste osuđeni na poraz i protest je tada samo izliv frustracije. Ali nekad se istorijski luk zakrivi i izazove magičan, neočekivani trenutak pobede. Protest je opklada da će ovoga puta pravda pobediti.
Tema saslušanja profesorke Ford i sudije Kavano bila je ljudsko dostojanstvo. Ford je govorila o napadu na svoj dignitet, a Kavano je odbacivao njene optužbe kao napad na dostojanstvo sebe kao sudije.
Istraživanja sugerišu da ljudi doživljavaju telesno zadovoljstvo kada naiđu na informaciju koja potvrđuje njihova uverenja, bez obzira na to što su ta uverenja potpuno pogrešna.
Populizam je više retorika nego ideologija. On govori o borbi dobra protiv zla i zahteva proste odgovore na teška pitanja. On ne trpi nagodbe i kompromise od kojih se sastoji demokratija. (tekst iz 2015, tema Populizam)
Putin i Tramp su višestruko slični: i jedan i drugi vole moć, ne vole parlamentarnu demokratiju i ljute se kada ih neko poziva na odgovornost. I jedan i drugi neprestano lažu, ali stil laganja im je različit.
Deliti zajedničku stvarnost sa svojim sugrađanima pretvara se u neprekidni triatlon čitanja, razgovora i panike. Ovo stvara najgori mogući misaoni okvir za traženje odgovora na moralna pitanja.
Neizvesnost koja prati poništavanje sporazuma sa Iranom posebno je opasna sada kada se Trump priprema za samit sa severnokorejskim predsednikom Kim Jong-unom u Singapuru, zakazanom za 12. jun.
Pre šezdeset godina Hana Arent je napisala frazu koja je s vremenom postala jedna od njenih najcitiranijih i najčešće tumačenih misli: „pravo da se imaju prava“. Ova fraza je u sebi sadržala suštinu njenog skepticizma.
Ostatak sveta bi Trumpove tarife mogao protumačiti kao signal da SAD odustaju od vođstva u trgovini i da odbacuju obavezu da igraju po pravilima koja je prethodna administracija uspostavila uz mnogo truda.
Vakanda nije ni više ni manje izmišljena od Afrike koju su proizveli Hjum ili Trevor-Roper, ili one koja je kanonizovana u holivudskim ponudama kao što je „Tarzan“. Ona je izbavljujuća kontra-mitologija.
Lenja reka je metafora i istovremeno stvarni veštački vodeni tok u jednom hotelu po principu „sve ulazi u cenu“ u Almeriji, negde u južnoj Španiji. Ne napuštamo hotel (osim da bismo kupili sprave za plutanje).
Ono što je zakazano za 18. mart nisu izbori. Postoje kandidati, ali njihova imena na glasačkim listićima odobrava Kremlj. Postoji kampanja, ali samo ako je odobri Kremlj…
Tokom poslednjih decenija, dok je američko društvo bivalo tolerantnije prema otvorenom izražavanju različitih vrsta seksualnosti, ono je istovremeno izmišljalo nove načine i razloge za nadziranje seksa.
U romanu je ceo univerzum ispao iz zgloba. Čudovište je proizvod kosmičkog zla. A novi To je film u kojem se obična deca bore protiv nekog klovna koji je zaposeo njihov grad.
Max Boot, konzervativac, savetnik trojice republikanskih predsedničkih kandidata, drži na svom hard disku direktorijum „Zbirka Trumpovih gluposti“. Odmah pored njega nalazi se „Zbirka Trumpovih laži“.
Priča Sama Sheparda (1943-2017) iz 2009. godine: Ponovo krstarim ovom zemljom bez posebnog razloga. Ponekad bi mi samo iskrslo neko ime u glavi i odmah bih tamo krenuo. Ovog puta ka Normalu…
Ponekad bi me pozvao usred noći, s puta, iz nekog pustog gradića u Teksasu, sa parkinga u blizini Pitsburga, ili iz Santa Fea, gde je sedeo u kolima usred pustinje i slušao zavijanje kojota.