Uskršnja poslanica
Popularnost predsednika Tadića sve je očiglednije posledica inercije a sve manje stvarnog poistovećivanja s vrednostima koje on iskazuje nerado i nedovoljno iskreno. Dok je politika premijera nedvosmislena.
Popularnost predsednika Tadića sve je očiglednije posledica inercije a sve manje stvarnog poistovećivanja s vrednostima koje on iskazuje nerado i nedovoljno iskreno. Dok je politika premijera nedvosmislena.
Republika – Prvo ćemo pokazati jačanje “partijske države” i porast sistemske korupcije. Zatim ćemo prikazati kako funkcioniše partijski monopol.
Vojislav Koštunica, srpski tehnički premijer, nakon samo 60 minuta provedenih u Sali UN, pobedonosno je poručio da je Ahtisarijev predlog “propao”!
Potpuno iscrpljen od pominjanja Vojislava Koštunice, zakunem se da bar 24 časa neću obraćati pažnju na pomenutog tehničkog premijera.
Naredna generacija nomenklature koja je zatrla Vukovar, Srebrenicu, krajinske Srbe, jugoslovensko Kosovo i urbanu Srbiju, spustila je novu gvozdenu zavesu u iščekivanju restauracije bipolarnog sveta.
Vođeni poučnom poslovicom da sve što je brzo jeste kuso, naročito kad treba formirati novu Vladu, srpski politički maheri nigde ne žure.
Danas – Premijera Đinđića su u zvanični konsenzus o Kosovu, posredstvom oca nacije, uveli upravo oni koji su, najmanje, poslužili kao “politički kišobran” njegovom ubistvu.
“Postoje tri forme življenja: isusovska (Isus), faustovska (Faustus) i ulisovska (Ulysses)” – pisao je Šandor Marai (Sándor Márai) kad je stupio na svoj ulisovski put.
Srbija, dabome, nije kriva za genocid; Rusija i Kina će s nepodnošljivom lakoćom veta vratiti Kosovo u naručje Srbije.
Danas – Na Zorana Đinđića pomislim skoro svaki dan, svaki put kada se suočim sa ponižavajućom stvarnošću u kojoj živimo od trenutka njegovog ubistva.
Novi predlog gubitnika poslednjih izbora o takozvanoj podeli odgovornosti nezapamćeno je javno priznanje o ukidanju izbora i volje građana.
Piše Đorđe na sajtu “Nova srpska fašistička misao”: “Nema veze što bošnjačka tužba, takva kakva je, od početka nije imala mnogo veze sa pameću, činjenicama i logikom.”
Bez obzira što su ga kao kanarinca sahranili usred bašte, u dvorištu, Slobodan Milošević se ovih dana odlično oseća.
Praktično značenje filozofskog silogizma „muda u procepu“ otvorilo se ovih tjedana u punoj lepoti spram (hrvatski: spam) države Srbije, suočene s reality show horrorom.
Smatram da je bilo nedopustivo to što se kod nas skoro drugo nije moglo čuti ništa osim afirmacije „lukave taktike“ pravnog tima Srbije koja je o svemu drugom raspravljalo osim o sadržini spora.
Čitavu godinu dana političke vođe i pregovarači ubeđuju javnost kako od nezavisnosti Kosova nema ništa. Kaže se: „Ne verujte svojim očima nego verujte nama“.
Kad se jednog dana budu tražili dokazi u korist ispravne teze da je Srbija opičena, krunski argument da je Srbija opičena biće priopćenje Vlade Srbije.
Helsinška povelja – Od dana kada je Marti Ahtisari predstavio svoj plan mogli smo čuti najneverovatnije izjave srpskih zvaničnika o budućem statusu Kosova. Ma kako “maštovite” ili “preteće” one bile, zajedničko im je jedno: sročene su da bi pripremile javnost u Srbiji na neprihvatanje odluke međunarodne zajednice.
Transkripti telefonskih razgovora između Lukovića i Hrvata, koji ovih dana tipično stidljivo pokušavaju otkriti vječitu tajnu srpskog političkog života.
Nakon maratonske kampanje koja je trajala gotovo dva i po meseca, rezultati izbora u Srbiji nisu rešili osnovnu dilemu – tko će i na koji način ovu zemlju voditi narednih godina?
Danas
Najavu estradne delatnice Svetlane Ražnatović o učešću Vlade u zajedničkom (političkom? umetničkom?) poduhvatu demantovao je profesor Vladeta Janković.
Sama DS ideja da se Koštunica može pacifikovati, pala je u vodu prošle subote kad je Koštuničina koalicija organizirala doček Srpske nove godine u centru Beograda.
Kada neko “presoli” u svom kazivanju ne kaže mu se ono što se tako često čuje drugim povodom – Neka ti je na zdravlje i na spasenje.
Na omraženom američkom CNN kanalu se vrte dva turistička spota glede promocije Koštuničine Srbije.
Da nema Lukovića u Feralu – ova bi zemlja procvetala, više ne bi bilo siromaštva, invalidi bi natrag dobili noge, Srpsko Sunce bi izlazilo i zalazilo u Srbiji.
U ovim poslednjim decembarskim danima, rano jutros, napravim fatalnu grešku: kupim na kiosku nekakve novine iz kojih mi ispadnu dve srednje oglasne strane.
Kad je proglašen samoerektivni Ustav bilo je savršeno jasno da će se predizborna kampanja u ovoj tupsoidnoj državi vrteti oko pitanja patriota i izdajnika, Haga, Kosova.
Kako svega trideset i pet godina biti telefonski dvojnik u Srbiji.
Memorandum je, bez obzira na stvarne zasluge, postao simbol teorija zavere, ratne agresije, urbicida, etničkog čišćenja, političkog, pseudopravnog i kriminalnog nasilja, izolacije i samoizolacije, a iznad svega jednog demagoškog i paranoičnog diskursa.
Dve nedelje uoči međunarodne Nove godine politička situacija u Srbiji, jezikom mudrih analitičara, jeste složena i zaguljena.
Reklame za laki keš vas pozivaju da uzmete kredit i rešite neki problem koji imate, dok vas osiguranje poziva da uplaćujete sredstva za lično osiguranje i tako smanjite neizvesnost u budućnosti.
Iz čistog mira smo, neobjašnjivo, uz standardno besmislen uslov da se neuhvatljiva junačina u obliku krvnika Ratko The Mladić nađe u Hagu, formalno primljeni u Partnerstvo za mir