Izvinjenje čitaocima
Nije vam bilo prijatno da čitate o okupaciji onako kako smo o njoj pisali Amira Hass i ja. Vi ste zadovoljni sobom i vašim vrijednostima i ne morate čitati neprijatne istine. Vi to prosto ne zaslužujete.
Nije vam bilo prijatno da čitate o okupaciji onako kako smo o njoj pisali Amira Hass i ja. Vi ste zadovoljni sobom i vašim vrijednostima i ne morate čitati neprijatne istine. Vi to prosto ne zaslužujete.
Doputovao sam iz Izraela u Njujork kao palestinski pisac po pozivu književnog festivala. Onda je na semaforu pored mene stao Salman Rushdie. Čekao je da pređe ulicu kao i ja.
Protivim se okupaciji i uskraćivanju ljudskih prava drugima. Takođe osuđujem terorizam i gnušam ga se. Tako sam došao do zaključka koji do sada nisam izgovarao javno.
Izraelska desnica će reći: lepo smo vam govorili, takvi su Palestinci, takvi su muslimani – krvožedne životinje, sa njima nema razgovora. To je naravno čista propaganda.
Verujem u judaizam u kome žena može biti na propovedničkom podijumu kao verski vođa. Kada čitam iz molitvenika moj glas je dobar koliko i glas muškarca.
Pukovnik Izrael Šomer pucao je i ubio mladića koji je bacao kamenje na Zapadnoj obali. Ako se istraga o tom incidentu ikad otvori, biće, naravno, brzo završena.
Hamas i Fatah pribegavaju zastrašivanju da bi gušili ogorčenost i svaku kritiku. U Gazi, opresija koju vrši Hamas je sve delotvornija zbog izraelske opsade: ljudi nemaju kuda da pobegnu.
Posle objavljivanja rezultata ovih izbora, prva pomisao mi je bila: moraćemo da menjamo ovaj narod. Nisu nam potrebni izbori za novu vlast; potrebni su nam opšti izbori za novi narod Izraela.
Šta je izraelski premijer Bendžamin Netanijahu trebalo da kaže u svom govoru pred američkim Kongresom u ponedeljak 2. februara: „Samo napred. Mi već sarađujemo sa iranskom vladom.“
Niko nema lošije mišljenje o Izraelcima od Benjamina Netanjahua. Postoje nagoveštaji da važi i obrnuto. Zato glasajte na izborima 2015. Vredi pokušati, možda nam je poslednji put.
San Izraela da svi oni nekako nestanu nikada se neće ostvariti. Oni neće otići i neće biti izbačeni. Oni su tu zauvek. To je njihov “sumud”, njihova postojanost.
Neko ovde mora da ustane i poviče: Dosta. Silna opravdanja i objašnjenja neće pomoći – ne postoji dete koje se sme ubiti i dete koje se ne sme ubiti.
Palestinski odgovor na ubistvo Deifove supruge i sina biće potpuno isti kao što bi bio izraelski u obrnutoj situaciji. Neće biti zamene za Deifovu ženu i dete, ali sigurno ima zamene za Deifa. Nijedna zamena nije bila umerenija od svog prethodnika.
Ako se dozvoli širenje talasa antisemitskih incidenata evropski Jevreji će se uskoro naći u nezavidnom položaju. Već sada ima evropskih gradova u kojima Jevreji na ulici ne nose tradicionalnu kipu i traže od svojih prijatelja iz Izraela da ne govore glasno na hebrejskom.
Izrael kaže da ne želi da sruši Hamas – čak i Izrael shvata da će umesto njega dobiti Somaliju – ali ne želi ni da sasluša Hamasove zahteve. Da li su svi oni „životinje“? Recimo da je tako. Ali tu su i tu će i ostati.
Biti levičar ili tražiti pravdu u jevrejskoj državi smatra se zločinom, civilno društvo se smatra izdajničkim, istinska demokratija zlom. Najveći problem nisu skinhedi – to su pobožni prevrtači očima, barabe, ekstremni desničari i naseljenici.
Palestinsko stanovništvo podeljeno je na „terorističke ćelije“. Tamo nema uplašenih roditelja, nema dece koja se upišavaju od straha, nema nikog ko pati od anksioznosti.
„Kad imamo kretanje oklopnih vozila i hiljada vojnika, ljudi se sklanjaju. U mestima gde smo značajno smanjili intenzitet obuke, namnožio se kukolj“, rekao je on, misleći na palestinske zajednice.
Abas će u palestinsku istoriju ući kao saradnik okupatora. Odlazili smo kao ovce na klanje, a sada tražimo da Palestinci kao ovce pristanu na okupaciju.
Mizrahija je ubio palestinski terorista, a Šavamru izraelski vojnik. Oba ubistva su podjednako kriminalna.
Neverovatan grupni portret: izraelski vojnici i palestinski aktivisti na krovu okupirane kuće.
Lapid i Benet su pokazali biračima da je moguće mrzeti i Arape i harede.
Svet koji je već očajan zbog izraelske politike, sa osmehom bi dočekao novu nasmejanu vladu.
Naše brojne bolesti nije moguće izlečiti pre nego što se donese najvažnija odluka: da se završi okupacija.
Sedeo sam sa švedskom novinarkom i gledao naš predizborni TV program.
Gde je ta pretnja koja je do pre nekoliko nedelja odzvanjala svetom?
Netanjahu je zahvalan Abu Mazenu: priznanje palestinske države došlo je kao naručeno.
Novi sukob je zatekao Izrael na vrhuncu negiranja postojanja palestinskog problema.
Izraelu je potreban odlučan američki predsednik. To je poslednja šansa da se spasemo od prokletstva okupacije.
Neke desne partije se iz nejasnih razloga predstavljaju kao leve.
Kada izraelski vojnik ubije teroristu, to je rutinska stvar. Ali kada devojka vojnik ubije teroristu, cela zemlja poludi od oduševljenja.
Obama sada dela kao vođa i prijatelj, spasavajući Izrael od njega samog. Šaljemo mu zahvalnicu iz Tel Aviva što nas je spasao od napada na Iran.