Glasačka mašina
Ako je sve što opozicija ume samo lažno smanjivanje broja ljudi koji su 19. aprila stigli u Beograd, onda se i opoziciji i svima nama koji smo s dobrim razlozima nastrojeni protiv režima – na izborima loše piše.
Ako je sve što opozicija ume samo lažno smanjivanje broja ljudi koji su 19. aprila stigli u Beograd, onda se i opoziciji i svima nama koji smo s dobrim razlozima nastrojeni protiv režima – na izborima loše piše.
Fotografije Konstantina Novakovića, Ivana Šepića i Predraga Trokicića sa kontramitinga vlasti u Beogradu u petak 19. aprila 2019 (i pomalo sa mitinga opozicije u subotu 20. aprila).
Kontramiting vlasti, najavljivan kao „sad ćete da vidite kad se skupi nas sto dvadeset, sto trideset hiljada“, naprasno je u svim izveštajima pretvoren u „evo videli ste da je Srbija pokazala jedinstvo“.
Treba reći odmah na početku: pobedili su nas. Na njihovom protestu je bilo više ljudi nego na našem. Pobedili su u disciplini „koliko nas ima“. Sada samo treba da to ponove svakog petka sledećih pet meseci.
Ponašanje vodećih aktera patološkog stanja koje se naziva „politički život“ je politička kanalizacija, a sadržaj te infrastrukture uglavnom je poznat.
Dva mjeseca prije nego se u Bujančevoj emisiji ukazao Šešelj i svojom ga pohvalom ozloglasio kao lošeg Hrvata, Josipović je smijenio svoga savjetnika Dejana Jovića…
Najavljen je Njegov govor. Iz daljine se čulo skandiranje. Nisam uspeo da razaznam šta viču. Oko mene se niko nije pomerio, nasmejao, niti bilo šta rekao. Bila je to gromoglasna tišina – agonija ćutnje i trpnje.
Vikar koji bude uzvikivao „Aco, Srbine!“ uz aplauz biće honorisan sa 1.500 RSD. Ista suma je predviđena i za vikare parole „Tako je!“. Treće zaduženje, honorisano istom svotom, je vikanje „Ua, fašisti!“
Profesorka Ang je objavila zanimljivu knjigu u kojoj redefiniše korupciju, preispituje odnos korupcije i ekonomskog rasta i analizira ulogu korupcije u razvoju Kine u poslednjih 40 godina.
Moguće je da postane selektor u svim sportovima, pa i da zaigra kad nam loše krene. Jedino on može da izvadi stvar. Sprema se za trenera dok je u Srbiji sve više mrtvih iz raznih razloga.
Predsednik je upisao fakultet. Obeshrabrujuće je što nas u jeku korone i odjeku policijske brutalnosti i prekih sudova za demonstrante mlati pričom o „ispunjenju dečačkog sna“.
Školegijum – Priče o zombijima su važne jer se dotiču krupnih pitanja kao što su: šta to zajednicu ljudi čini vrednom odbrane i spasavanja, ili šta tu zajednicu može tako fatalno da ugrozi.
Ono što je zajedničko filmovima kao što je Dubina dva je da u njima figurira značajno vizuelno odsustvo. To odsustvo je upravo ono što ih, na jedinstven način, čini filmovima političkih pejzaža.
„Pošto vidim da nije naročiti interes odluka Srpske liste i predstavnika Srba sa Kosova i Metohije…“ Tako je Brnabić, po ugledu na svog šefa Vučića, pokušala da zalepi verbalnu šljagu novinarki N1.