Jelke koje lako kleknu
Zar sad da padne kad je uspeo da o Beogradu pišu najveći svetski mediji? Doduše, zbog kriminala oko basnoslovno plaćene jelke, ali svejedno, toliki publicitet nije pošao za rukom ni većima od njega…
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik.
Zar sad da padne kad je uspeo da o Beogradu pišu najveći svetski mediji? Doduše, zbog kriminala oko basnoslovno plaćene jelke, ali svejedno, toliki publicitet nije pošao za rukom ni većima od njega…
Ako Vučić ne pobedi na izborima – Srbija ne treba da postoji. Verodostojnost ove izjave nije potvrđena, ali sasvim bi ličilo na njega da uprkos zaduženju da brani zemlju olako preti njenim nestankom.
S tom razlikom što likovi u crtaćima ne podležu ovozemaljskim zakonima – mogu na primer da hodaju po vazduhu dok ne pogledaju nadole – dok likovi u vlasti ne podležu zakonima ove zemlje.
Pa ko bi osuđenog za ratne zločine stavio na vojnu akademiju a osuđenog za nasilje na novogodišnju binu, niko normalan ne bi lagao za 97 atentatora u Jajincima (dobro, ovo možda i bi).
Šta god nam javljale agencije za istraživanja javnog mnjenja, podrška ne može biti sveopšta, ali vlast se ponaša kao da je nadomak zacrtanog cilja da osvoji srca preostale (većinske) publike.
To da nam je vlast detinjasta nije ništa novo. Nova je regresija sa predškolskog na nivo vrtića. Ako tako nastave, možemo očekivati da će se vlast uskoro ponašati kao da je za jaslice.
Ovde bukvalno sve prolazi. I bezobrazluk i laži i prestupi i krivična dela… I rušenje kuća, helikoptera, države. Sve može da prođe ako vlast tako naredi. Prošlo im je i da od dece prave robove.
Britanija je rešila problem huligana tako što su po stadionima zasedale sudije za prekršaje. Možda bismo i mi mogli da rešimo huligansko ponašanje vlasti sa sudijama po TV emisijama.
Ako predsednik može da bude koordinator svih bezbednosnih službi, što ne bi mogao i da obara vladu? Kako drugačije protumačiti izjavu da „nije tajna da se razgovara o vanrednim izborima“.
Najnovija packa ide kablovskoj televiziji jer je „cenzurisala predsednika države“. Kako ga je cenzurisala? N1 je, umesto da u direktnom prenosu prikaže partijsko slavlje – imala samo izveštaj.
Posle brecanja beogradskog menadžera na novinarku, predsednik države je rekao da mu zamera što postavljeno pitanje nije „kao u aikidou iskoristio kao polugu“ i diskreditovao novinarku.
Svi gledamo kroz prozor i svi lepo vidimo da voz stoji, ali nas vlast svejedno usrdno ubeđuje, ne samo da smo krenuli, nego i da jurimo najvećom brzinom ikada u modernoj istoriji jurenja.
Na proteste protiv medijskog mraka, vlast je odgovorila – paljenjem svetla. Novogodišnjeg. U septembru. Tek par dana po završetku leta. I par dana pre novog poskupljenja struje.
Napadi ministra vojnog na novinara koji je objavio nalaze Agencije za borbu protiv korupcije (da ministar prikriva poreklo imovine), za premijerku su – tek sukob jedne partije i jednog portala.
Pošto se opozicioni političari za sada ipak ne mogu hapsiti samo zato što, kako tvrdi predsednik države, ispijaju pivo i kapućino, uhapšen je neko drugi, poznat kao „muž ubijene pevačice“.
Vlast se sedam dana neprekidno i gromoglasno oglašava na temu ni od kakvog javnog značaja i interesa. Temu koja nije tema. Temu koja čak uopšte ni ne postoji. Jedan bajati tvit jednog glumca.
Predsednik pred kamerama čak i sedmogodišnjem dečaku naređuje („moraš“) da, iako živi u Hrvatskoj, prestane da navija za Rijeku i počne da navija za neki beogradski fudbalski klub.
Na kraju će ispasti i da su toliko pametni da ovaj saobraćajni kolaps ne prave zbog predizbornog marketinga nego da bi opoziciju preventivno odvratili od najavljenih uličnih protesta.
Po ko zna koji put, u svom ko zna kojem po redu obraćanju naciji, predsednik države nam je držao pridike o našem mentalitetu. Pogađate već, naš mentalitet je kriv za sve nevolje.
Ovo ludo vreme je dobilo ime. Nazvali su ga – Lucifer. Preporuka lekara je da se, dok Lucifer ne prođe, ne izlazi iz kuća. Nažalost, ne i da se ne izlazi u javnost: vrelo vreme izmamilo je mnogobrojne neprimerene izjave vlasti.
Ko ne došo na dijalog rđom kapo dok mu je kolena, rekao bi knez Lazar koji je izdajicama proglasio samo one koji ne dođu u boj na Kosovu, dok se sad i oni koji se odazovu anatemišu…
Kako ste mogli ovo da kažete? Gnusna je laž da sam to rekao. Kako laž kad postoji snimak? To je izvađeno iz konteksta. Pa, koji je kontekst? Kontekst je da vi gajite ličnu mržnju prema meni.
Kako drugačije tumačiti učestale i, ko sankcije – ničim izazvane izjave predsednika države da ova vlast nikada neće biti pobeđena na izborima.
U sveopštoj dehumanizaciji nije čudno što se predsednik države hvali svojom partijom nazivajući je – mašinerijom. I to – ozbiljnom mašinerijom. Čudi jedino što je to, kao retko kad, tačna izjava.
Vlast otvara i šakom i kapom, a zatvara samo probrano – građevinskog inspektora kad se nesmotreno pojavi na adresi ministra policije ili TV voditelja kad smotreno najavi iznošenje prljavog veša u javnost.
A za one manje srećne – Novi Sad otvara radno mesto: čuvar kontejnera. Sa radnim zadatkom: zaštita kontejnera od upada. Ne od upadanja u kontejner, već od neovlašćenog vađenja sadržaja.
I čim se misterija oko premijera (u množini) razrešila, servirana nam je nova drama – avaj, neposlušni poslušnici iz skupštinske većine možda ipak neće glasati za mandatarku.
Možemo da ozvaničimo kakistokratiju, pa da nam u Ustavu piše da je ovde na delu vladavina najgorih. Onda bi dovođenje najnekompetentnijih na najodgovornija mesta bilo po zakonu.
Postoji istorija ljudskog roda, pa istorija Srbije, pa novija srpska istorija (period posle 2012. godine) i postoji – najnovija srpska istorija (period između dva javna nastupa ili – od juče).
Mada nas premijer gorljivo ubeđuje da se on niti iko iz vlasti nikada nikome nije zamerio ni rečima ni delima, skoro sve nastupe vlasti i njima bliskih ljudi treba označiti kao „uznemirujući sadržaj“.
Raspisano je novo natecanje – za premijera. Ova vlast voli napetost, već i zato što naprosto ne može da postoji bez neprekidne izborne groznice. A šta ćete bolje u sezoni godišnjih odmora nego izbore?
Premijer je na kineskoj televiziji rekao da „imamo“ pametne i šarmantne žene koje brinu o sebi i uvek su lepo odevene, a da u fudbalu nismo izgubili nijednu utakmicu već deset godina.