Evropska kopilad
Danas su u mom sećanju na te filmove žive slike kukastog krsta, gnevnih lica, stisnutih pesnica i obaveznog pobedničkog zanosa.
Danas su u mom sećanju na te filmove žive slike kukastog krsta, gnevnih lica, stisnutih pesnica i obaveznog pobedničkog zanosa.
Čujete li buku iz Kragujevca? To nisu talambasi i nacionalni bubnjevi. To „cvet“ srpske radničke klase plače i nariče.
Monografija “Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI veka” u izdanju Žena u crnom, Centra za ženske studije i Rekonstrukcije Ženskog fonda nastala je kao pokušaj da se teorijski uobliči odgovor na pitanje da li u današnjem svetu ima mesta za feminizam.
Pozivam građane Srbije da 11. maja glasaju za ovozemaljsku, a ne za nebesku Srbiju, za razum, a ne za ludost. Mlađan Dinkić, lider G17 plus, Večernje novosti, 20.03.08.
Ako igde postoji nešto dosledno u postmodernom ključu, onda je to Kosovo. Jer sve što u istinu postoji – ne postoji, i ono što ne postoji – tu je.
Glavna tema narednih izbora je da li Srbija treba da ide u evro-atlantske integracije ili ne.
Usprkos činjenici da je BiH na samom evropskom dnu po broju korisnika Interneta, Sarajevo je, što bi rekao Teofil Pančić, prepuno “anonimnih i nevidljivih apdejtovanih brbljivaca.“
Užareni i nadrealni avgust 2000-te. Slobica još uvek sedi na vlasti, sitno broji, al’ to još niko ne zna. Temeljno sluđen, prvi put “kući” nakon šest dugih godina, shvatam da sam se promenio u znatno većoj meri nego Beograd.
Koliko god se nekomu može učiniti smiješnim tvrdnja da i novinarstvo može biti prosvjetiteljstvo, kako je ustvrdio prije par godina u jednom eseju francuski filozof Bernard-Henry Levi, to je sušta istina i sami smisao novinarstva, dodao bih.
Uvaženi profesor predmeta Evropska unija i evropske integracije, Slobodan Samardžić, posle pada vlade, preuzeo je brigu da srpsku državu implementira na teritoriju “lažne” kosovske.
Radio emisija 21.03.2008, govore: vojni komentator Ljubodrag Stojadinović, Aida Ćorović iz Urban In, Ishak Slezović iz Radija 100 plus, novinari Petar Luković i Teofil Pančić, istoričarka Dubravka Stojanović.
U pripremama za pisanje ovog teksta pročitao sam dosta toga, o jednoj od tih knjiga kazat ću nešto kasnije par riječi, a pogledao sam i poslušao na ovdašnjim televizijama i niz dokumentaraca o porušenom i podijeljenom Iraku.
Nakon dosadašnjih američkih predizbora još uvek ne znamo ko će biti predsednički kandidat, odnosno kandidatkinja demokrata. No, čitavom svetu je verovatno još preče da sazna u kojoj će se meri naredni predsednik, odnosno predsednica, razlikovati od Buša.
Kratko je trajalo olakšanje posle Koštuničinog priznanja da je vlada pala.
Olimpijske igre u Pekingu predstavljaju ogromnu priliku za Kinu. Od opijumskih ratova naovamo ova zemlja je doživela ono što opisuje kao “vek poniženja”.
Taksista mi dobacuje da je Kosovo “tek početak” i da iz prve “ima podatak” da će već iduće nedelje Vojvodina postati nezavisna.
Odluka SAD i drugih zemalja da prekrše međunarodno pravo koje kaže da suverenitet države predstavlja svetinju, i da potom dozvole albanskim separatistima na Kosovu da proglase nezavisnost, izuzetan je događaj.
Svima je jasno – izbori 11. maja će biti referendum za i protiv Evrope, za okretanje lista i podvlačenja crte ispod jednog – sigurno najružnijeg – poglavlja naše novije istorije.
Voleo bih da su Priština, Gnjilane i Prizren ostali u državi čiji glavni grad se zove Beograd.
Kada se malo dublje pogleda suština najavljenog izbornog obračuna, reč je o pitanju treba li da Srbija okonča tranziciju (ulaskom u EU) ili Srbiju treba zadržati u stanju večne tranzicije.
Devet meseci po završetku izbora, političari su se dogovorili i Belgija je dobila vladu. Devet meseci po izboru vlade, političari su se dogovorili da je obore i tako je Srbija ostala bez iste.
Danas, prepodobni i prepošteni četnički vojvoda Jovo Ostojić piše memoare i kaže: razočarao se u silnu borbu za Srpstvo, razočarao se što su krv srpskih dobrovoljaca obračunavali u litrama švercovane nafte.
S Radomirom Konstantinovićem često razgovaram telefonom. Raspitujući se kako podnosi svoj beogradski život, viđa li koga i zašto.
“Ukoliko neko želi da vrati stvar na prethodno stanje, treba prvo da poništi odluku o proglašenju nezavisnosti” – reči su ministra za Kosovo i Metohiju, gospodina Slobodana Samardžića.
Narodna je banka povukla potez koji se mora smatrati dramatičnim – povećala je kamatu za tri procentna poena.
U skorašnjim intervjuima i Koštunica i Nikolić su se trudili da uvere strane investitore da nemaju čega da se plaše ako oni dođu na vlast.
Protest žena u Iranu Elizabet Kinderlen; Kongo: trikovi ‘mame sai-sai‘ Dominik Džonson; Dosta je kafenisanja! Kosima Šmit; Mušarci su sve depresivniji – intervju sa psihoanalitičarem Horst-Eberhardom Rihterom.
Srbija se duboko zaglavila u beskrajnom redu za budućnost. Zbunjena i neodlučna, ona evropsku politiku doživljava kao beskrajno biroktratsko zatezanje i instrument svetske nepravde.
Nisam od ranije poznavao Hičensa, ali sam shvatio šta mogu da očekujem kada sam sa Grejlingom počeo da se dogovaram o taktici našeg nastupa.
U julu mesecu 1935. godine, predstavnici vlade Bogoljuba Jeftića, potpisali su u Rimu konkordat sa Svetom Stolicom – dokument koji je trebalo da reguliše odnos jugoslovenske države i Vatikana i zakonski definiše položaj katoličke crkve u Jugoslaviji.
Boris Tadić neće sa Čedomirom Jovanovićem. Neće pa neće. A ako hoće s Nenadom Čankom, Velja Ilić neće s njima. Boris će radije s Vojom Koštunicom, pa makar mu opet dao mesto premijera.
Nije Vojislav Koštunica krio svoju mržnju prema Zoranu ni za njegovog života, kao ni kasnije. Kroz izjave i postupke, kako svoje tako i svojih savetnika i saradnika, dokazivao je tu bolesnu tvrdnju zaverenika, da je ubistvo Zorana bilo nacionalni interes.