Dobro došli u Pridnjestrovlje
Pridnjestrovlje, tračica teritorije stešnjena između Moldavije i Ukrajine, prava je glavolomka za Evropu.
Pridnjestrovlje, tračica teritorije stešnjena između Moldavije i Ukrajine, prava je glavolomka za Evropu.
Čim ovog Poremećenog Simića pod hitno, lekovima, prevedemo na DSS-jezik, znači da Koštunica najozbiljnije razmišlja da je rat moguća opcija.
U preddemokratskoj Srbiji, i preddemokratskoj Rusiji, za razliku od liberalnih demokratija, dominiraju bahatost vlasti i politička i ekonomska neravnopravnost, nekad i obespravljenost društva, gotovo u celini.
Koliki god ja đavo bio, izgleda da vladajuće stranke procenjuju da je Mišković daleko veći đavo, makar u očima ovog društva. Čedomir Jovanović, lider LDP, Politika, 30.11.07.
Ti i takvi “Hazari”, piše “Glas javnosti”, stoje iza “besomučne harange” protiv “državnih institucija, premijera i Crkve” koju sprovode nezavisni mediji na čelu s “Peščanikom”.
Na suđenju se kao svedok pojavljuje stanoviti Pero Vučković, radnik SUP Subotice, koji na paranormalnu misteriju nestanka 1822 meštana zvorničke opštine baca novo svetlo.
Takođe je od suštinske važnosti da se naglasi da su ova hapšenja samo vrh ledenog brega. Takve stvari se dešavaju širom Rusije na dnevnoj bazi.
Nakon što padne prvi ozbiljniji snijeg u novinama osvane naslov: Snijeg iznenadio komunalce. Fraza se već godinama (možda i decenijama) ponavlja bez ikakve ironije.
Radio emisija 30.11.2007, govore: profesor prava Vesna Rakić-Vodinelić, ekonomista Miodrag Zec, istoričar Dejan Đokić i antropolog Ivan Čolović.
Simbolički, vođa je dominantni mužjak, onaj – koji će, u krajnjoj liniji, podrediti sebi ne samo sve ženke, nego čitavu grupu. Mirjana Bobić-Mojsilović, književnica, Politika, 27.11.07.
Zašto pljujete po ulici, zašto pišate po liftovima, zašto bacate đubre kroz prozore? Zato što mrzite zemlju u kojoj živite.
U banji Baden kraj Beča održana je i ta istorijska sednica o Kosovu. To je valjda ona sednica koju nam je obećavao Koštuničin savetnik, profesor Vladeta Janković, na kojoj će Koštunica zablistati i pokazati svoje državničko umeće.
Sve što mi u Srbiji danas govorimo jedan čovek sluša i snima. Sluša nas i snima ma gde da smo, u stanu, u kancelariji, u školi, u kafani, u crkvi, u toaletu. Čovek se zove Džordž Soroš.
Doista, neobično je to ponašanje za čoveka koji ljudima sa kojima neće da sedne za isti sto velikodušno nudi najširu moguću autonomiju.
Ima li gore vesti za jednu državu u tranziciji kada posle sedam godina kontinuiranog porasta cena njenih finansijskih institucija dođe na prelomnicu.
Opcija koju su nekad koristili glasači da daju glas protiv svih ruskih partija – zaokruživanje ponuđenog izbora „protiv svih“ na listiću – sada je ukinuta.
Za istim stolom sa Albancima koji se smeju već kod supe, nikad!
Kada je reč o privrednoj realnosti, teško je oceniti mogu li se sadašnja kretanja održati do kraja sledeće godine.
Milošević je išao u ratove da bi on i njegovi pljačkali. Da li se priprema suprotno?
Konstruktivni smo. Imamo uvek spreman predlog u skladu sa međunarodnim pravom i „papir“ više u odnosu na kosovske Albance, koji nemaju ništa sem želje za nezavisnošću, koju podstiče SAD.
Pušenje unutar ugostiteljskih objekata prepovedano je skroz. To je društvena tema broj jedan: ugostitelji su pobesneli, a o kadilcima da ne govorimo.
Kažem, VAC-formula, ovako kako je zamišljena i proklamovana, delovala je kao prilično inteligentno smišljen način da vuk bude prilično sit, a ovce prilično na broju.
I šta bi uopšte dopisnik s Bliskog istoka mogao da piše u subotu ujutru osim da se sve gušća tama iz sata u sat spušta na Bliski istok. Pakistan. Avganistan. Irak. „Palestina”. Liban.
Radio emisija 23.11.2007, govore: Nevena Vučković-Šahović iz Centra za prava deteta, psiholog Milena Jerotijević, Valentina Zavišić iz Veliki-mali iz Pančeva, publicista Mirko Đorđević i novinar Teofil Pančić.
Dvostruko označavanje na Kosovu ponekad deluje sasvim apsurdno, pošto su ponegde albanski i srpski nazivi identični. Poruka – ime je možda isto, ali ono ne označava istu stvar. Postoji jedna albanska, i jedna srpska stvarnost.
Ove nedelje je obavljena, odrađena, pretposlednja runda tzv. pregovora o Kosovu.
Jedna od glavnih vesti na Radiju B92 (između voljenog Kosova i voljenije Delte) jeste slučaj Petra Lukovića kojeg B92 optužuje zbog “napada na novinare i zaposlene u B92”.
Među autorima već obimne literature o Zoranu Đinđiću ima onih koji smatraju da je njega već njegov tragični kraj – ubistvo u punoj snazi i u jedinstvenoj ulozi – učinio miljenikom istorije.
Zar može biti nebezbednosti i neslobode javnog govora i javnog okupljanja mirnih građana u zemlji čiji premijer je čovek koji je i sam godinama upražnjavao ovu formu javnog prisustva?
Isuviše je ovde onih koji misle da je ustavnim nabrajanjem prava i sloboda stvar završena, onih koji smatraju da je pravima i slobodama nije mesto u stvarnom životu.
Tači: Spremni smo da priznamo nezavisnost Srbije. Pravda, 20.11.07.