The case of Serbia
The Republika Srpska government has in many different forms made it clear that it sees the Serb national interest as follows: division of Kosovo and union of Serbia with Republika Srpska.
The Republika Srpska government has in many different forms made it clear that it sees the Serb national interest as follows: division of Kosovo and union of Serbia with Republika Srpska.
Vladimir Gligorov je pre par dana u Beogradu održao predavanje Kako do visokog privrednog rasta. Preuzmite autorovu prezentaciju tog izlaganja.
Koji su izgledi da bi porazna slika o državnim finansijama mogla da dovede do promena u vladi ili čak do promene vlade? Mali. Zašto?
Da li bi država trebalo da subvencioniše najbolje ili obične studente? Pitanje nije retoričko i na njega nije tako lako odgovoriti kao što možda izgleda.
Očekuje se da će sledeće godine privredni rast biti oko 1,5 odsto. Pre svega zato što će se donekle oporaviti ulaganja, pretpostavljam pre svega javna.
Da bi se ocenio stepen autonomije potrebno je voditi računa bar o tri kriterijuma. Da li je reč o izboru ciljeva, izboru sredstava ili o samostalnom upravljanju?
Više stranih diplomata su predložili da se čitav zapadni Balkan, dakle i Srbija, pridruži Evropskoj uniji do 2014.
Ponekad se tvrdi da je uticaj religije na privredu pozitivan zato što su ljudi i preduzeća skloniji moralnom ponašanju.
Ako je kurs stabilan, a spoljnotrgovinski deficit raste, valja očekivati devalvaciju (pogotovo ukoliko cene rastu brže nego u zemljama sa kojima se trguje).
Više od pedest posto građana Rusije veruje da bi njihovoj deci bilo bolje kada bi mogli da odrastaju u Sovjetskom Savezu, a ne u današnjoj Rusiji.
Ideja o tome da neki drugi novac preuzme ulogu svetske rezerve umesto dolara nije realna zato što bi to podrazumevalo promene u privrednoj politici te zemlje ili tih zemalja.
Kad proizvodnja ne raste ili kad raste sporo, spoljni dug raste brže, što je neodrživo, jer u nekom času više neće imati odakle da se vraća.
Dragoljub Mićunović kaže da je zapazio „da Holandija ne želi da bude krivac za zaostajanje Srbije“.
MMF mora da sluša kako predstavnici vlade iznose isti argument: ljudi, žene posebno, imaju mnogo obaveza i posla, da bi moglo da se promeni vreme odlaska u penziju.
Kada se ceni poslovna klima u nekoj zemlji, obično se gleda koje sve prepreke privatnim poslovima stavljaju vlasti, bilo putem propisa ili diskrecionom privrednom politikom.
Vlasti u Republici Srpskoj su na više načina stavile do znanja da one srpski nacionalni interes vide na sledeći način: podela Kosova i ujedinjenje Srbije i Republike Srpske.
Pre neki dan je na jednoj konferenciji predstavnik ruske centralne banke ovako okarakterisao rusku privredu: „Nafta je suviše blizu, a bog previše daleko.“
U Srbiji se očekuje oporavak na samom početku sledeće godine. Hrvatski privredni rast bi trebalo da bude negativnih 6 odsto, a srpski minus 3 odsto.
Guverner Jelašić kaže da bi bilo neozbiljno da se sada odustane od obećanih smanjenja rashoda i da se, kada MMF dođe na nastavak pregovora, razgovara o povećanju poreza.
Najnovije izjave ministara, koje stižu iz Istanbula, sugerišu da će Vlada nastaviti da se zadužuje. I to kako za tekuću potrošnju, tako i za ulaganja.
Čitajući poslednja saopštenja Amfilohija Radovića i Irineja Bulovića, povodom „Povorke ponosa“, bojim se da Crkva ima problem komunikacije sa javnošću.
Izgubljeno je mnogo vremena, a rizik je veliki da će se ono i dalje gubiti. Koji su izgledi da se ovo drugo izbegne?
Sive je privrede svakako više nego što je, po jednom ili drugom osnovu, opravdano ili usklađeno sa onim što bi se moglo očekivati. Kako bi sive aktivnosti mogle da se smanje?
U ovom času, centralna banka cilja kamatnu stopu od 12 odsto. Kolika bi trebalo da bude? MMF kaže da bi trebalo da je niža, a sada se sa tim slaže i centralna banka?
Da li su razlozi zbog kojih se napadaju stranci, recimo, Amerikanci ili Francuzi ili strani novinari ili strane humanitarne radnice svuda isti? Recimo i u Srbiji i u Pakistanu?
Nije moguće tačno proceniti koliko će da košta povećana nesigurnost na ulicama Beograda. Pre svega zato što je potrebno razumno oceniti da li je grad zaista bio na ivici haosa.
Smanjiće se broj ljudi koji rade u administraciji. Najpre je najavljen broj, a potom se izveštava o tome koliko će koje ministarstvo doprineti ispunjenju plana.
Radio emisija 18.09.2009, govore: Petar Luković, Teofil Pančić, od kojeg smo pozajmili naslov ove emisije, Dejan Ilić i Vladimir Gligorov.
U poslednjih desetak godina, Hrvatska se uglavnom oslanjala na razvoj usluga. Mnogo manje na industriju, pa i na proizvodnju hrane.
EU bi mogla da ne bude impresionirana željom, spremnošću i molbama predsednika države, ministra spoljnih poslova i onih koji bi da ne ostanu jedini po strani od evropskih integracija.
Na čemu se zasnivaju politički saveti i preporuke i kako se može oceniti njihova ispravnost? Postoje bar tri razrađena pristupa: veberovski, kejnzijanski i pristup teorije javnog izbora.
Dugovi koje sada država gomila moraće da se vrate iz poreskih prihoda. Na koga bi trebalo, po pravičnosti, da padne poreski teret?