Najveći rizik u EU: usporavanje privrednog rasta
Ako bi MMF pozajmio novac evro zoni, kako bi taj aranžman izgledao, i pre toga, da li je on i za šta potreban?
Ako bi MMF pozajmio novac evro zoni, kako bi taj aranžman izgledao, i pre toga, da li je on i za šta potreban?
Ukoliko je reč o javnom dobru, zašto ne bi ljudi hteli da se „švercuju“, da koriste, na primer, lokalni put, ali da ne plaćaju njegovu izgradnju i izdržavanje?
Kako sada stoje stvari, predstoji čitava jedna izgubljena decenija. Ako to bude politička tema tek kroz nekoliko godina, ishod bi mogao da bude rđav, kao što znamo iz iskustva.
Regija u kojoj je bezbednost još uvek najvažnije pitanje se suzila na Srbiju, Kosovo i BIH.
Demokratija ima prednost tamo gde ekonomski sistem nije monopolisan.
Cena nacionalizma u izgubljenom privrednom rastu svuda je izuzetno velika, a katastrofalna u Srbiji.
U Americi ne postoji spremnost da se iz sutrašnjih povećanih poreza plaćaju današnja dodatna zaduživanja države.
Oni koji zagovaraju politiku sile dužni su da pokažu da bi upotreba sile bila efikasna, dakle da bi srpske vlasti zaista nadjačale suprotnu stranu u eventualnom stvarnom sukobu.
Sada je kurs švajcarskog franka promenjen i mnogi su prezaduženi. Čiji je sve to problem?
Nije reč o ponavljanju krize iz 2008, bar ne na svetskom nivou. Sledeća kriza, ako do nje dođe, biće drukčija, bar u dva vida.
Kao što je bilo karakteristično za devedesete godine prošloga veka, niko ne računa s tim koliki bi mogli da budu troškovi sukoba na severu Kosova.
Sukob Srbije i Kosova je nekooperativan zato što je korist kojoj se teži kontrola nad teritorijom, a ti sukobi su tradicionalno rešavani silom
Ne postoji nikakvo posredno priznavanje nezavisnosti Kosova. Postoji samo priznavanje ili nepriznavanje, a to se ne čini preko prihvatanja ili neprihvatanja carinskih deklaracija.
Kupljeno je dodatno vreme da se nastavi u pravcu očuvanja Evropske ekonomske i monetarne unije, dakle erva i političke integracije.
Za vreme vlada socijalista, radikala i „humanista“ – godišnji privredni rast bio je oko minus 4,5 odsto.
What are the costs of nationalistic policies? The expectations may be more optimistic than is warranted as the example of the breakup of Yugoslavia suggests.
Ocene BDP od početne do konačne, mogu da se razlikuju, ali ako je reč o 10 ili čak 30 ili 40 odsto, to je suviše.
Vaša je dilema jednostavna, ako želite zadržati plate oslabite kunu, a ako pristajete na manje plate, onda kunu ne dirajte.
U aprilu je, po anketi radne snage, bilo oko 2,28 miliona zaposlenih i oko 650.000 nezaposlenih.
Ne očekuju se značajne negativne posledice grčke krize, izjavljuju iz Vlade. Tu bi trebalo biti oprezniji.
Trenutno su u sukobu spremnost vlade da poštuje dužničke obaveze i nespremnost javnosti da ih preuzme.
It is good when the comrades and accomplices of war criminals and people indicted of war crimes deny war crimes and glorify war criminals as publicly as possible.
Neko ko spekuliše da će doći do rasta cena ili kursa, mora da kupi ili proda robu ili novac nekome drugome ko spekuliše da će se dogoditi upravo suprotno.
Po kom bi tačno osnovu Albanija učestvovala u podeli Kosova? To bi se moglo smatrati posezanjem za tuđom teritorijom.
Može se zaključiti da je prećutni cilj privredne politike povratak na stari model rasta, koji se u Srbiji sledi već nekoliko decenija.
Na ovom mestu je potrebno reći nešto što je nepopularno. Potrebno je prisustvo stranih preduzeća.
Zašto se štedi u stranom novcu, uglavnom u evrima? Zato što se uvek štedelo u stranom novcu, objašnjava se. To je neubedljivo.
Najpre bi trebalo razumeti da inflacija može da bude selektivno korisna.
Radio emisija 20.05.2011, govore: Vladimir Gligorov, Ivan Kuzminović i Jelena Milonjić.
O zaposlenosti i razgraničenju: šta je potrebno da bi se obezbedila dugoročna etnička homogenost.
Nazovimo to nesporazumom iz kojeg se nešto može naučiti. Ovom prilikom možda tek dve stvari.