Evropska perspektiva
Trebalo bi raditi na tome da se što pre podnese zahtev za pristupanje EU. Zašto? Stvara se atmosfera da je na EU da odluči da li želi Srbiju za člana. To je promena teme.
Trebalo bi raditi na tome da se što pre podnese zahtev za pristupanje EU. Zašto? Stvara se atmosfera da je na EU da odluči da li želi Srbiju za člana. To je promena teme.
Ta fiksacija na fiskalni deficit je potpuno nepotrebna. Poseban je problem to što se cilj smanjenja fiskalnog deficita može uzeti kao izgovor da se ne sprovodu reforme.
Nema smisla raspravljati o porezima nezavisno od javnih rashoda. Bar kada je reč o visini poreskog tereta. Visina rashoda gotovo uvek određuje potrebne prihode.
Meni su lično najzanimljiviji oni koji reč neoliberalizam koriste kao psovku. Čija oni misle da je vrednost zvana sloboda štampe?
Pre najnovije runde pregovora sugerisano je da bi možda bilo moguće da MMF odobri kredit kojim bi mogao da se pokrije budžetski deficit.
Otpustiće se hiljade ljudi u državnoj službi i neće biti novih zapošljavanja. Za par će meseci biti gotov program istorijske reforme čitavog javnog sektora. Koliko je to ostvarivo?
Ako se ceni po sagovornicima, MMF će se ovoga puta najviše baviti određenim aspektima fiskalne politike.
Podaci ne ukazuju na to da je Kina ulagala u zemlje u tranziciji, bar ne u one evropske.
Bez obzira na to kako se porezi prikupljaju, njihov teret na kraju pada na dohotke – plate, penzije, dividende. No, način prikupljanja utiče na efikasnost, dakle na javne prihode.
MMF se interesuje za to kako će se pokriti kratkoročne obaveze, dok vlade objašnjavaju srednjoročni program javnih finansija. U Srbiji su uloge obrnute.
Ako je ceniti po odluci Vlade, nije neophodno baš sada prodavati Sajam, mogu da se sačekaju bolja vremena i da se postigne bolja cena. Što otvara dva pitanja: šta će se raditi do tih boljih vremena i kada bi ih trebalo očekivati?
Koji je model kojim se MMF služi, u kojoj se on meri dopunjuje sa modelom Svetske banke, i da li su u njih unete neke bitnije promene u ovo vreme svetske krize?
U nekom najopštijem smislu, nema bitne ekonomske razlike između slobodne trgovine i slobodnog kretanja ljudi.
Potrebno je obezbediti novac za ispunjavanje javnih obaveza, a monetarne vlasti ne mogu mnogo da pomognu jer žele da očuvaju stabilnost dinara.
Da li je bolje da se država zadužuje u dinarima ili u stranom novcu, recimo u evrima? To je slično pitanju da li je bolje štedeti u stranom novcu, recimo u evrima?
Što se ne može prodati razvijenima, može nesvrstanima. To je, izgleda, nova ideja o trgovačkoj politici.
U Mostu RSE Omera Karabega govore Vladimir Gligorov i Guste Santini.
Hrvatska vlada je najverovatnije odlučila da smanji plate svima koje zapošljava za deset posto. Slične mere su preduzele i druge zemlje, a neke će to morati da urade u budućnosti.
Veoma je teško razumeti i guvernera Narodne banke i predsednika Vlade. Izgleda da se spore, samo nije jasno oko čega tačno?
Srpska spoljna politika zasnovana je na trostrukom nerazumevanju nesvrstavanja.
Predsednik se vlade dosetio da brani liberalizaciju trgovine sa Evropskom unijom ukazivanjem na korist od nje.
Povodom vladine godišnjice, ponovo se čuo argument o ceni po kojoj je prodata Naftna industrija Srbije.
Ocenom da nije dobro rizikovati rusko nezadovoljstvo i da je potrebno prihvatiti sporazum o gasu i o prodaji NIS-a, donosi se dalekosežna strateška odluka u odnosu sa NATO paktom.
On his recent visit to Banja Luka, Tadić evoked three principles: non-interference in Bosnia’s internal affairs; support for democracy; and support for whatever the three peoples agree between themselves. Are these principles mutually consistent? The answer is no.
Valja razlikovati zajam od Međunarodnog monetarnog fonda i onoga koji se traži od Rusije. Jer nisu za istu namenu i ne uzimaju se iz istog razloga.
Tadić je u Banja Luci istakao tri načela: nemešanje u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine, podrška demokratiji i podrška svemu o čemu se dogovore tri naroda.
Opozicija je usvojila pet načela, među kojima nema ni jednog o privrednoj krizi, političkoj korupciji i socijalnom nezadovoljstvu.
Za razliku od Srbije, gde dominiraju rđave vesti, oporavak je po svemu sudeći već počeo u Kini. Šta objašnjava razliku?
Oni koji se sada pozivaju na profesionalizam ne pokazuju interes za ono što je najvažnija obaveza novinara: da dolaze do vesti, da istražuju činjenice i da informišu čitaoce.
Veoma je važno da svi oni koji imaju potrebu da i dalje lažu, to mogu da čine javno i slobodno. Što slobodnije, to bolje. Da vidimo kako oni to sebi opravdavaju.
Ljudi su tradicionalno odlazili u razvijenije zemlje da zarade, nauče i da izdržavaju članove svoje porodice kod kuće. Zato su vize važne.