Sloboda medija
Ima vesti koje se ne objavljuju, druge vesti se iskrivljuju, nekih autora (recimo onih koje je on sam poimence prozvao) te emisija više nema u javnom prostoru, ali sloboda je i dalje tu, uporno tvrdi predsednik vlade.
Ima vesti koje se ne objavljuju, druge vesti se iskrivljuju, nekih autora (recimo onih koje je on sam poimence prozvao) te emisija više nema u javnom prostoru, ali sloboda je i dalje tu, uporno tvrdi predsednik vlade.
Školegijum
Očigledan je emancipatorski aspekt ove filmske priče, bar kada je reč o „plavušama“; s druge strane, jedna od svrha te emancipacije je opravdanje najbanalnije potrošačke kulture.
Premijer Srbije u razgovoru za Euronews tvrdi kako je njegova izjava za skupštinskom govornicom od 20. jula 1995. godine o tome kako ćemo za jednog Srbina ubiti stotinu muslimana – pogrešno protumačena.
Nemački poslodavci strahuju od najgoreg: ovo će biti godina sa najviše štrajkova u poslednjoj deceniji. Institut za ekonomiju iz Kelna izračunao je da ćemo zbog štrajkova izgubiti 430.000 radnih dana.
Ne treba zaboraviti da je upravo za vreme Koštuničine vladavine donet zakon o izjednačavanju četnika i partizana. Skorašnja rehabilitacija Draže Mihailovića samo je kulminacija procesa koji je tada otpočeo.
Kulturno-politička operacija kojom je uklonjena mogućnost Houellebecqa na Dubrovačkim ljetnim igrama izvedena je gotovo besprijekorno: svi uključeni akteri pružili su svoje maksimume…
Samo devet reči dovoljno je da iz zemlje u kojoj nema poreza na siromaštvo Srbija sklizne u zemlju koja je oporezovala socijalno i stanovanje izbeglica, odnosno svoje socijalno najugroženije građane.
Ministar Verbić i pomoćnik Šuvakov ili laskaju sebi ili obmanjuju javnost navodeći da su na meti nasilnih napada visokoobrazovne mafije zbog svojih dostignuća u ‘reformama’.
Sredinom maja 2015. u organizaciji Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, u Sarajevu je održana konferencija o genocidu u Srebrenici. U julu 2015. biće dvadeset godina…
U Srbiji postoji epidemija femicida. Od početka ove godine 20 žena je ubijeno od strane partnera ili muških članova porodice. Nešto mora da se uradi kako bi se sprečilo dalje stradanje žena.
Govor istoričara H. A. Vinklera u Bundestagu povodom 70 godina od kraja Drugog svetskog rata: Uspeh Hitlera je zasnovan na dugoj predistoriji nemačke uzdržanosti prema zapadnoj demokratiji.
Još jedan odgovor Mijatu Lakićeviću: Šta ako su najbolje škole pecanja skupe i nedostupne za siromašne? Šta ako bez njihovih diploma ne možemo da dobijemo ni mesto na obali?
Odgovor čitaoca: U svom članku Toma Piketić i druge bajke Mijat Lakićević ismeva tezu Thomasa Picketya o porastu nejednakosti, kao i njegov predlog o preraspodeli bogatstva.
Nije mi na kraj pameti da omalovažavam svetski poznatog francuskog ekonomistu. Asocijacija na dečiju bajku Toma Palčić je moja reakcija na domaću percepciju Piketijevog slavnog dela „Kapital u 21. veku“.
Na Balkanu se istorija ponavlja, istovremeno, i kao tragedija i kao farsa. Ovdašnja rehabilitacija naci-fašizma je samo jeftina boja premazana preko eksploatatorske skalamerije novog fašizma.
Glavni trik četničkog revizionizma nije više u četničkoj i svim drugim anti-komunističkim mržnjama prema partizanskom pokretu. Štaviše četnici sada i partizanima priznaju da su bili antifašisti.
Glavni načelnik Rusije je ostao prilično nezadovoljan spoljnopolitičkim rezultatima praznovanja Dana pobede. Na geopolitičkom planu je bilo jasno rečeno: mi smo deo Azije – ne Evrope…
Godinama sam 9. maja odlazila kod bake da joj poželim srećan dan Pobede, a ona bi govorila: „Ovo je jedini praznik u koji niko ne može da sumnja i koji svima odgovara“. Ove godine to ne bi bilo tačno.
Odluka suda je došla kao poručena u nastojanjima da se pridobije poverenje Bošnjaka i Sarajeva, jer nema bolje stvari koju Srbija može da ponudi regionu/regiji od umivenog Draže Mihailovića.
Zapažene su dve Vučićeve izjave: da se “u Sarajevu uvek oseća dobrodošlim”, i da “još uvek postoje glupi ljudi koji misle da će isterivanjem ovih ili onih nešto biti izmenjeno”.
Jedino je u ovakvom teatru apsurda, kolopletu interesa i istorijskog revizionizma moguće vidjeti nasljednike četničke ideologije na Crvenom trgu, a da nijesu u zarobljeničkoj koloni!
Demokrati, muslimani, pripadnici neslovenskih manjina, žene, siromašni, svi oni su žrtvovani u beogradskom obračunu sa Nirnberškim procesom.
Odgovor Jovani Gligorijević: U tekstu „Jezik, batine, štangle i pesnice“ grubo se izvrće smisao mog teksta i pripisuju mi se moralno problematični stavovi koje apsolutno nigde nisam zastupao.
Banka – Proslave kraja II. svjetskog rata zanemaruju da pobjednik nije uvijek u pravu i da se do pobjede stiže i zločinima. U najboljoj maniri podgrijanoga hladnog rata, Zapad i Istok su se takmičili u prisvajanju bolje prošlosti.
Predlog zakona o udžbenicima, koji je upravo povučen iz procedure za usvajanje, dan pre nego što je o njemu trebalo da se raspravlja u skupštini, jeste bio loš. Dobro je što je povučen.
Iz novog izdanja Fabrike knjiga: “Koji dijalekat je najpravilniji” je pitanje koje ne bi trebalo postavljati. Kada neko govori ili piše književnim jezikom, ne bi trebalo da bude moguće odrediti odakle dolazi.
Tekst Rade Stijović Jezik ne voli stege, ali voli red, objavljen 9. maja u Politikinom kulturnom dodatku, tipičan je normativistički tekst, pa se može čitati kao katalog opštih mesta u normativnoj srbistici.
Moji preci su Ukrajinci iz Zaporožja, Jevreji iz Litvanije i Grci i Nemci sa Krima. Govorim ruski, u Moskvi sam završio srednju školu i jedan od mojih predaka je imao rusko prezime. Da li to znači da sam Rus?
MMF je otišao, a mi smo ostali da se zabavljamo svojim jadom: 31. maja prestaje da važi zaštita od poverilaca preko 150 preduzeća u restrukturiranju, koje je Zakon o privatizaciji štitio kao dužnike.
„Ko je tu koga pobjedija za Dan pobjede?“ Ja sam njemu šapnijo: „Neam blage! Sigurno naši njihove!“ Dino je šapnijo: „Ko su naši, a ko njihovi?“ Ja sam šapnijo: „Neam pojma! Naši su stoposto Hrvati!“
Blog Mijata Lakićevića – Zastupnici rehabilitacije Draže Mihailovića svoj stav u javnosti najčešće obrazlažu tvrdnjom da se tu ne radi ni o istorijskoj, ni o političkoj, ni o ideološkoj stvari, nego o “čisto pravnom” pitanju.
Predstavnici Kuće ljudskih prava su se 11. maja 2015. sastali sa predsednikom vlade. Ovaj sastanak je neobičan, jer organizacije koje čine Kuću zaista jesu NEvladine i nisu paravan za podršku vladi.