Skuvali ste ribe
Još ne znamo da li su dvojica muškaraca koji su ubili svoje nekadašnje partnerke, a jedan od njih i dete, bili obuhvaćeni amnestijom. Međutim, sasvim je dovoljno da za ovo postoji realna mogućnost.
Još ne znamo da li su dvojica muškaraca koji su ubili svoje nekadašnje partnerke, a jedan od njih i dete, bili obuhvaćeni amnestijom. Međutim, sasvim je dovoljno da za ovo postoji realna mogućnost.
Da li je ubica koji je juče ubio ženu i dete, posle vesti o ubistvu pre nedelju dana došao na ideju da i on može da iskoristi sastanak u centru za socijalni rad, pa je zato poneo oružje? Naravno.
Na gnev koji se valjao ulicama Hamburga, grupa G20 koja sadrži bar 2 diktature i 4 autokratije odgovorila je saopštenjem u kojem se pominju pravo na vodu i rezistentne bakterije – sve, osim demokratije.
Izuzetno sam zahvalan Vesni Pešić na primedbama koje je u tekstu Otvaranje debate iznela na teze iz mog teksta Nešto i ništa. Pokušaću da što je jasnije moguće na ove primedbe odgovorim.
Ne verujem da će Vučić otići iz svoje stranke za dve godine. Nikada ga još nisam uhvatio u istini. On više nije dužan da se drži činjenica, takve okolnosti opterećuju njegovu državničku razigranost.
Vezu između „stravičnog zločina“ i poslovičnog magarca predsednik republike pravi preko svog sina. Vučićev sin, saznaćemo, sklon je da kaže – „sve je bilo dobro osim onog o Srebrenici“.
Vučić je isticao svoje junaštvo tokom tog 11. jula hvaleći se kako on nikada nije pognuo glavu. A zapravo jedino tamo, u Srebrenici, morao je da učini baš to.
Onaj ko prvi vikne „izdaja“, svoj interes će nametnuti kao nacionalni. Tako će sebi obezbediti mnogobrojne druge koristi. U toj galami nacionalisti su prolazili dobro, a nacija slabo.
Croatia Records zatražila je od YouTubea da ukloni snimku što ju je na taj servis postavio portal Index.hr, a na kojoj prvo hrvatsko domoljubno grlo izvodi pjesmu „Jasenovac i Gradiška Stara“.
Roman Margaret Atvud je postao preteća bliska budućnost, možda samo za SAD, a možda i za društvo u kojem muž kamenom u glavu ubija bivšu ženu pred njihovom decom, u centru za socijalni rad…
U sveopštoj dehumanizaciji nije čudno što se predsednik države hvali svojom partijom nazivajući je – mašinerijom. I to – ozbiljnom mašinerijom. Čudi jedino što je to, kao retko kad, tačna izjava.
Iako će se, u principu, brexit konačno dogoditi 29. marta 2019, prilično je neizvesno da li je taj rok realan – zapravo, nije neizvesno samo kada, već i kako, pa čak i da li će se brexit dogoditi.
Očekivanje jednog dela javnosti je da žena koja prijavljuje nasilje u porodici laže. Možda bi za početak trebalo dati jedno jasno uputstvo: žrtvi koja prijavljuje nasilje u porodici treba verovati.
Ana Brnabić dobro zna šta jeste, a šta nije rekla. Biće da je rekla baš ono što stoji na sajtu Bloomberga i u prevodima u domaćim medijima. Ali, sve i da nije tako, zašto se ona nije oglasila i rekla da je po sredi greška?
Činjenica je da u Srbiji dominira autokratska vlast bez ideologije (jedini joj je cilj da vlada Srbijom). Ta vlast je antiliberalna i antisocijalna, a levica zapravo i ne postoji, izuzev na dalekoj margini.
Srbija bi da se pridruži Evropskoj uniji, ali i sve ostalo, pa i ono što nije u skladu sa članstvom. Zvanični ruski stav je takođe da je najbolje i jedno i drugo, a ne jedno ili drugo. Uzmimo to ozbiljno.
Ruski vojni glasnogovornici su uputili jedno zastrašujuće upozorenje: sistemi protivvazdušne odbrane locirani u Siriji pažljivo će slediti kretanje svih vojnih aviona zemalja koalicije pod vođstvom SAD.
Bedan je ovaj ministar. On živi u zemlji u kojoj je bivši predsednik republike preko veze završio školu i stekao diplomu. I ni reč o tome nije imao da kaže Šarčević, a sad se junači pred nastavnicima, roditeljima i decom.
Tragičan grad lepog imena, koje duguje plemenitom metalu skrivenom duboko u njegovim nedrima, ima, upravo zbog srebra, prošlost koja zaslužuje da se upozna. Nastao je nedaleko od rimske Domavije.
Ana Brnabić preuzela je staru Vučićevu ulogu zagovornika Evropske unije, dok je Vučić preuzeo Nikolićevu ulogu evroskeptika, nekoga ko prema Evropi zauzima oštriji kurs i ispostavlja zahteve.
Kome je bila potrebna kancelarija, zašto je to birokratsko čudovište uopšte stavljeno u pogon? Zašto se Vučić odlučio za tako skup dar svom alavom radikalskom roditelju? Samo da bi ga namirio?
Pod ovim naslovom održan je koncert pesnikinje Svetlane Makarovič i njenih više od sto gostiju-izvođača, 29.6. na Kongresnom trgu u Ljubljani. Gospođe u redu ispred mene znale su napamet reči svih pesama.
Nekad se govorilo: Ali, očisti klonju. Danas se kaže: Ali, ’ajde na demonstracije. Nemci i dalje žele da su im gastarbajteri poslušni. Vreme Čiča-Tominih Turaka je, međutim, prošlo.
Ovde imamo potpuno odbacivanje same ideje napretka ili poboljšanja ili zaslužene sreće. Zašto onda ljudi ili neki ljudi čitaju takve tekstove, i to sa apetitom? Je li to neki perverzni oblik uživanja? Ili samosažaljenja?
Školegijum – Širom Sjedinjenih Država i u Evropi na ulice kreću da izlaze demonstrantkinje u odorama reda sluškinja iz distopijske priče Margaret Atwood stare više od tri decenije.
Predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti Senata Sjedinjenih Država pod republikanskom kontrolom koban je po stare i siromašne. Odgovor je u obaveznom zdravstvenom osiguranju za građane.
Građani Srbije su izloženi poplavi falsifikata (od nosilaca pravih diploma i doktorata) koji se liferuju sa najviših mesta u državi, na Univerzitetu, u medijima. U tome oni pokazuju veliku upornost i sistematičnost.
Predsednik Putin je učesnike operacije nazvao „budalama“, što je operativce dodatno nadahnulo. To jest, bezbednjake je to uvredilo, no oni se, naravno, nisu naljutili na predsednika.
Ako želi da pobedi na izborima, opozicija mora na jasan način da pokaže građanima kako će se njihov život popraviti ako glasaju za nju. Ona mora građanima ponuditi nešto, ne samo građanske slobode i vladavinu prava.
Vlast otvara i šakom i kapom, a zatvara samo probrano – građevinskog inspektora kad se nesmotreno pojavi na adresi ministra policije ili TV voditelja kad smotreno najavi iznošenje prljavog veša u javnost.
Neoliberalizam je uništio staru američku radničku klasu, pritom transformišući Demokratsku partiju u svog saučesnika u ovom procesu. On je takođe suštinski reorganizovao iskustvo radničke klase.
Posle Macronove pobede navodno smo prešli u doba post-populizma. Ova interpretacija ima manu koja se pripisuje populistima – previše uprošćava stvari.