Koja, ne čija, književnost?
Da li je takozvana “književnosti jugoslovenskih prostora” preživela propast Jugoslavije? Nije.
Da li je takozvana “književnosti jugoslovenskih prostora” preživela propast Jugoslavije? Nije.
Nema nacionalno svesnog Srbina koji drži do sebe, a da nije tužio Lukovića. To je postao statusni simbol.
Kao što otvorenih granica nema bez granica, tako ni otvorenih kultura nema bez kultura s vlastitim središtima.
Nasuprot euroskepticizmu elita, koje se ne odriču privilegije vladanja, stoje interesi trgovine, bankarstva i znanosti.
Sve se događa u malenom karantinu koji se proteže od Gračanice do banjalučkog „Borika“.
Kad se u raspravi pojavi razlika između pravog i realnog kapitalizma, kad počnemo priželjkivati kapitalizam s ljudskim licem, to nagoviještava njegov kraj.
Intervju sa autorkom Boga malih stvari: Okupiraj Volstrit, a ne Irak, Avganistan i Palestinu. Tako treba da kažemo.
Boriti se sa državom je kao da trčite za kolima koja su pregazila pešaka, umesto da pešaku pružite pomoć.
U Beogradu je izlazio list Pijemont, koji je lansirao ideje Apisa i njegovih crnorukaca; uređivao ga je čuveni Ljuba Čupa.
Kad stigneš na Kosovo, Dolazak u Prekaze, Čekajući autobus, Narod je kriv, Udah u vrtlogu…
Za razliku od švajcarskog suda, na sajtu dnevnog lista Alo dobro je prošao Srđan Šaper.
Ljudska prava žrtava postaju prava zapadnih sila da intervenišu: politički, ekonomski, kulturno, vojno.
Intervju sa Dubravkom Ugrešić za novi broj Reči: svi smo se obreli u tvrdom kapitalizmu i ne snalazimo se najbolje.
Hvala Nemačkoj – stoji na plakatima po stanicama metroa. Piše i ko se zahvaljuje – Više zaposlenih nego ikada ranije.
Ona je dobra učenica i smerno dete: „Volim da hvatam ljude bez dozvole za boravak u Izraelu“.
Tadić se na Kosovu zbunio. Pod kupolom Visokih Dečana izgovorio je svoje naglašeno – Nikad.
Šest stranaka, nakon 14 mjeseci iscrpljujućeg rada, uspjelo je nemoguće: podijeliti funkcije između Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Sklon sam da okončam diskusiju sa Vukom Perišićem nakon njegovog teksta “Šta da se radi“.
Odatle je prekim putem Hičens stigao do one večeri, kada sam na žurci u njegovom stanu sreo Pola Volfovica.
Savremene teorije socijalnog sistema svojinu više ne reduciraju na raspolaganje stvarima i ljudima.
Odgovor Milutinu Mitroviću: stalna kriza je jedna od najvećih vrlina demokratskog kapitalizma.
Uspešnih zemalja u razvoju je malo, a neuspešnih mnogo. I svaka neuspešna zemlja je neuspešna na svoj način.
Sugeriše nam se da o krizi ne znamo ništa, ni zašto je nastala ni da li će i kada prestati.
Ambasador SAD u Sloveniji javno se zauzeo za široku slovenačku koaliciju i prevladavanje podjele na lijeve i desne.
Prikaz knjige Druga obala – zlo kulture i kultura iskupljenja Slobodana Beljanskog, Peščanik 2011.
Surova je činjenica da u Americi kandidat koji prikupi najviše novca pobeđuje u neverovatnih 94% slučajeva.
Odgovor Vuku Perišiću: ima nečeg dubljeg u elitizmu neoliberalizma, u toj podeli na mnoštvo i izabrane.
Klasa 1% ima odlično rešenje: novi feudalizam. Klasi 99% treba ukinuti plate i penzije i vratiti je na selo.
U poseti Okupiraj London ispred katedrale Sv Pavla i razgovor sa arapskom studentkinjom koja nikada nije videla sneg.
Predlažem mladim aktivistima da odlože Bakunjina, Lenjina i Žižeka i otvore prašnjavi Ruzveltov program iz 1943.
Ljudi se pitaju koja kriza se dešava: kriza evra, duga, bankarska kriza, kriza poverenja, kapitalizma, ili – demokratije?
Najbolja stvar u vezi sa 2011. je to što je bolja od 2012. Ipak, evo moje najbolje prognoze.