Jug zna kako dalje
Nada da će se Evropa spasiti od poplavnih talasa krize se vratila.
Nada da će se Evropa spasiti od poplavnih talasa krize se vratila.
Kada je Obama izabran 2008, mnogi progresivno opredeljeni birači očekivali su reprizu Nju dila.
Koselleck započinje refleksiju o istinitosti svojih sjećanja: „Postoje iskustva koja se kao užarena lava ulijevaju u tijelo i tamo se zgrušaju.“
Komunisti su nas lagali onako kako odrasli lažu decu. Ovi danas, lažu služeći se istim jezikom kao i mi, zato su njihove laži tako mučne i ponižavajuće.
Opet se umešao onaj što se busa u junačke grudi nad Srebrenicom, ali mu nije mrsko da javno podrži one koji je negiraju.
Nikolić je prvo bio kineska kopija Šešelja, a sad Tadića koji je bio kineska kopija demokrate i republikanca.
Fiskalni pakt manifestuje postdemokratsko stanje evropskog društva. Kontinent na kome je rođena demokratija nalazi se pred autoritarnom promenom.
Đilas bi već sada trebalo da se uključi u organizovanje beogradske Parade ponosa.
Oko nejasnosti identiteta žrtve narastao je evropski melanholični imaginarij smrtnosti i prolaznosti.
Živimo u vremenu Jednog dana. Živimo sadašnjost koja je već prošlost, obeležje kriznih vremena.
Sednica Saveta Evropske unije 28. i 29. juna istorijska je po tome što je drugog dana u zoru saopšteno da su se učesnici složili.
Jedno misli, drugo govori, a radi sasvim treće – političar.
Boris Nejaki je razmenom bolova sa Dačićem izdao Zorana Đinđića. A Dačić Miloševića nikada izdao nije.
Tadićevo povlačenje otvara put da DS izađe iz ideološke dezorijentisanosti i da se zahvali svojim funkcionerima zaglibljenim u privatne poslove.
Megalomanija, pohlepa i laž – odlike su javnog diskursa Ivice Dačića, naročito otkad je osvojio impozantnih 16% na izborima.
U Srbiji je postignuto puno jedinstvo izvršne i zakonodavne vlasti – one će biti u rukama Miloševićevih političkih naslednika.
Nit misli možemo pričvrstiti i na vlastitu egzistenciju. To je činio Jean-Jacques Rousseau, rođen prije tačno tristo godina.
2007. je izjavio da mu je drugi mandat kao drugo dete. Treći mandat nije dobio, ali nam je zato DS podarila novog premijera – Ivicu Dačića.
Šta će se dalje dešavati sa zajedničkom valutom odlučiće se u Nemačkoj i nigde drugde.
Njegov gazimestanski govor može se posmatrati kao versko-politički ritual, kao nacionalistička liturgija.
Ono što je mirne proteste na bulevaru Rotšild pretvorilo u nasilne je – nasilje policije. Prosto rečeno: oni su počeli.
Nemačka misli da je ono što je dobro za Nemačku dobro i za Evropu. Evro kriza nije začetak „nemačke Evrope“, nego njen kraj.
U teškom ličnom prtljagu, novi predsednik Srbije doneo je sa sobom i sudbinu zemunske porodice Barbalić.
Nije kriv on, već donosioci odluka koji su kreirali društvo u kome je moguće vaskrsnuti vrednosti i demagogiju prošlog vremena.
Govori nemački ministar finansija, Wolfgang Schäuble.
Neki standardi se ipak uspostavljaju, doduše u Norveškoj, gde je tužilac tražio da se Brejvik proglasi neuračunljivim, a ne krivim.
Filozofsko nasleđe Ivana Iljina, ruskog Nikolaja, godinama se propagira iz Kremlja.
Kako je ovaj Nemanja rušitelj razumeo istoriju, trebalo bi da oni u Sarajevu sruše sve crkve, i katoličke i pravoslavne – i svi da sruše sve.
Njemačka je nova novcijata od glave do pete. Prilično neprijatno. Sve zastrto nekom navodnom restauracijom.
Preko ramena
Jedan od stereotipa o Italiji glasi da se u njoj sve bazira na tri stuba: Crkva, Politika i Fudbal.
Kako god okrenete, Vlada će biti formirana unutar osvedočenog bratstva vinovnika propasti.
Štednja nije neoliberalna. Potrebu da se poveća štednja ne stvara MMF, već stanje u kome se privreda nalazi.