Pismo iz Amerike
Prenosim molbu prijatelja iz Amerike, pitajući se i sama da li je sada važno kako se oko ove stvari ponaša srpski premijer i odgovarajuće institucije… ili je važnije pomoći ljudima.
Prenosim molbu prijatelja iz Amerike, pitajući se i sama da li je sada važno kako se oko ove stvari ponaša srpski premijer i odgovarajuće institucije… ili je važnije pomoći ljudima.
Ubilačke ideje kruže planetom i svaki novi napad ih širi dalje i usađuje u neke nove glave. Već smo znali da više niko nigde nije bezbedan, a sada znamo i da bilo ko može postati terorista.
Najavivši napad na nasilje, premijer tehničke Vlade je sazvao sastanak na kojem je trebalo isplanirati strategiju. Posle poziva za učešće, u Autonomnom ženskom centru (AŽC) satima smo diskutovale.
“Ovakve rezultate nismo imali još od Drugog svetskog rata”. To je protekle sedmice bio glavni naslov, bar kad je o ekonomiji reč, u gotovo svim medijima. I naravno, to je svima zaparalo uši.
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.
Državni udar u Turskoj je sprečen, a sada su na redu čistke. U visoko rizičnom svetu turske politike, nominalno demokratskom a u stvari žestoko autoritarnom, gubitnike čeka brza i brutalna kazna.
Intervju sa Jürgenom Habermasom o brexitu i krizi Evropske unije: došlo je do propadanja nacionalnih demokratija i referendum u Britaniji ilustruje to stanje „post-demokratije“.
Nadam se da će naš napad agresivnog i nedoličnog ponašanja proći, da ćemo prestati da zveckamo oružjem i da ćemo uploviti u mirne vode međunarodnih odnosa civilizovanih zemalja na planeti.
Ponavlja se stav nižih sudova da je trudnoća „prekid stručnog usavršavanja“. Suluda je i konstatacija da je poslodavka otpustila i sve ostale radnike, pa nema lica sa kojim bi se trudna zaposlena poredila.
Iz arhive: Analiza odnosa turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana i njegovog trideset godina starijeg bivšeg saveznika, propovednika iz američke emigracije Fetulaha Gulena.
Treba izbeći da se globalni odgovor na napade kakav je ovaj u Nici pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.
Metodi nanošenja bola koji se koriste u srpskim ustanovama neodoljivo podsećaju upravo na tehnike ispitivanja koje su pripadnici CIA koristili u američkom zatvoru Gvantanamo.
Autor nove knjige o Danilu Kišu je bio ratni ministar informisanja (1991-1994), a danas je dekan Fakulteta za kulturu i medije na bivšem Megatrendu.
Od 1979. godine sam na Beogradskom univerzitetu, gde sam prošao sve faze napredovanja, od asistenta-pripravnika do redovnog profesora Šumarskog fakulteta.
Premijer je izjavio da “umire od smeha čitajući gluposti” o prijemu dvojice zatvorenika iz Gvantanama. Onda je ipak pokušao da objasni kako je moguće da o takvom pitanju odlučuje samo jedan čovek.
Desetak dana posle ubistava u Žitištu opet smo došli do toga da je nasilje nasilje, da je ljubomora ljubomora i da je teško biti ostavljen. Sve ovo možemo naći u tekstu „Biti ostavljen“.
Naše vlasti poznaju jezik pokrivanja jednog nedela drugim, pa su se upustile u igru “zatvaranja Gvantanama”. Stejt dipartment navodi da je Srbija ponudila (offered) smeštaj dvojici zatvorenika.
„Moj sin nije upisao fakultet i sada će da postane radnik. Ponosan sam na to što će biti radnik“, rekao je predsednik vlade i zloupotrebio svog sina u promociji jedne promašene obrazovne politike.
Visoki savet sudstva je, ne oklevajući, u dnevni red sednice zakazane za 15. jul ove godine uvrstio i donošenje odluke o spojivosti sudijske funkcije sa članstvom – u udruženju CEPRIS.
Predsednik Višeg suda u Beogradu izuzeo je iz suđenja sudiju specijalnog odeljenja, zato što su on i branilac u predmetu u kojem je taj sudija trebalo da sudi – članovi iste nevladine organizacije!
Vladimir Vuletić je u svom tekstu izrekao puno zlonamernih i uvredljivih stvari na račun jednog časnog, ispravnog čoveka i profesora, Vladimira Ilića. Zaboravio je samo da objasni ključnu stvar.
U slučaju Ljiljane Smajlović, odjeke i reagovanja su preuzele istaknute javne ličnosti (Bećković, Kusturica, Kojen…) čiji se tekstovi, sa sve slikom, objavljuju na naslovnoj strani.
Razgovor Dejana Ilića sa autorom o njegovoj novoj knjizi „Smrt na Kosovu polju“: Kosovski mit može da prenosi međusobno suprotne poruke i zato je opstao tako dugo, bar dva veka.
Pred nove proteste u sredu 13. jula, Beograd NIJE MALI: Pokret koji je nastao kao odgovor na urbanistički projekat u Beogradu prerasta u pokret odbrane osnova demokratije u Srbiji.
Nekolicina profesora sa Odeljenja za sociologiju našla se u vršenju dvostrukih uloga, što ukazuje da unutar Odeljenja postoji čvor povezanih lica koji van Fakulteta rade u privatnoj organizaciji.
Neke majke su danas sahranile još stotinak tela svoje dece. One to nisu radile “za pare”, kao što niko od nas nije plaćen da trpi uvrede kolumnista, političara i anonimnih internet ratnika.
Na generalnoj probi Tesline sahrane predsednik je održao govor pred spomenikom koji pokojnika prikazuje kao čoveka koji bezuspešno pokušava da stavi bateriju u mobilni telefon.
Predsednik vlade je 13 i po sati primao građane, slušao o njihovim problemima i zajedno sa njima tražio rešenja. Vučić je posle svega rekao: „Građani su videli da brinemo o njima.“
Razvojni put novinarke Ljiljane Smajlović dobro je poznat, njeni zvezdani trenuci u vreme vladavine DSS-a Vojislava Koštunice takođe, kao i njen veliki povratak 1. jula 2013. godine.
Vučić je primio delegaciju naroda. Možda je to pravi naziv za ono što se 8. jula dešavalo u Nemanjinoj 11, u kabinetu 74, gde je od 5.000 prijavljenih – 86 građana zaista videlo bivšeg direktora Pinkija.
Građani su plaćajući veće račune za struju finansirali povećanje plata zaposlenih u EPS-u. A povećanje ličnih primanja zaposleni u EPS-u ostvarili su svojevrsnim marifetlukom.
Odgovor Vladimiru Iliću: Zovu me prijatelji i kolege, pitaju šta se događa? Neki, koje slabo ili nimalo poznajem, ništa ne pitaju. Šeruju, lajkuju, likuju, visoko podižu sajber pera…