Načertanije danas
Osnovno zapažanje o izgledima srpsko-ruskih odnosa u tom spisu Ilije Garašanina je da Rusija nikada neće služiti srpskim interesima, dok će uvek težiti da Srbija služi njenim.
Osnovno zapažanje o izgledima srpsko-ruskih odnosa u tom spisu Ilije Garašanina je da Rusija nikada neće služiti srpskim interesima, dok će uvek težiti da Srbija služi njenim.
Fabrika knjiga ove godine neće učestvovati na Sajmu knjiga u Beogradu. Umesto toga, od 20. oktobra do 2. novembra izdanja Fabrike moći će da se kupe po nižim cenama u knjižari Beopolis.
Nagledali ste se Mad Maxova, znate što vam je činiti. Rat je počeo, opremite svoje podrume, stvorite zalihe benzina, šibica i svijeća, konzervi sa hranom – sa time ćete trgovati i produžavati svoj život.
Državni deficit Srbije iznosiće ove godine oko tri milijarde evra. Državni dug Srbije penje se na 70 odsto bruto domaćeg proizvoda (zakonom je propisano da državni dug ne sme biti veći od 45 odsto BDP-a).
Po svečanoj loži šetkala se familija državnih zvaničnika. Osim ”predsedničkog para”, mogli smo da vidimo i ”predsedničke unuke i sinove”, kao i ”premijerskog brata i sina”.
TANJUG: Dejan Jović, predsednik Predsedništva Demokratske Federativne Republike Jugoslavije i Vladimir Putin, predsednik Ruske Federacije bili su jedini govornici na vojnoj paradi povodom 70. godišnjice oslobođenja Beograda.
Izbori gube centralnu ulogu u demokratiji, jer građani više ne veruju da njihova vlada upravlja državom. Živimo u društvima „nedužnih kriminalaca“, gde vlade radije pokazuju svoju nemoć nego snagu.
Nekada je glavni cilj političara bio da stvore ravnopravnije društvo. U novom „društvu rizika“ njihov glavni cilj je veća bezbednost. Svi su odustali od ideje ravnopravnosti i zato su nejednakosti sve veće.
Nekada smo i mi hteli da budemo dobri, da imamo demokratiju, da ne uzimamo mito, da ne prelazimo ulicu na crveno – kao oni u Evropi. Ali sve se to pokazalo kao a) vrlo naporno i b) isuviše dosadno.
Licemerje – podrška pa kritika, stalno je stanje, jer uvek se jedno isto ponavlja, a i besmislena nadanja se ponavljaju. Da, ja sam se uvek nadala da ćemo nešto uraditi, a to se nikada nije desilo.
Devet sporazuma, a tako malo očekivanih milijardi evra i milijardi kubika gasa. Priznanje da nema Južnog toka – dok se ne prilagodi propisima EU – zasenilo je čak i veliki posao izvoza sirnog namaza u Rusiju.
Ponavljam ono što sam napisala pre dvadesetak godina – nezavisni mediji nisu oni koji uspeju da se održe na tržištu svojim sredstvima, već oni koje država plaća da bi je kritički kontrolisali.
Na Veliki dan kada je Veliki Putin rešio da poseti Veliku Srbiju Velikog Vučića, naleteo sam na vest da se Putinovo Božanstveno Lice pojavilo na nebu iznad Beograda.
Vesna Pešić je bila glavni zagovornik teze da se ne treba plašiti pobede Nikolića. Danas ona tvrdi da je sve zlo i naopako, pa ne vidim šta je sporno u Filipovićevom zahtevu da se objasni ovaj salto mortale.
Vesna Pešić bi morala da prestane da nam deli lekcije, zato što se glasanje belim listićima po Stevanovom jevanđelju smatra velikom greškom, bezmalo smrtnim grehom.
Lepo je što naš premijer čeka zvanični stav EU povodom incidenta na utakmici Srbija-Albanija. Ali i građani imaju pravo da traže zvanični stav naše vlade i našeg premijera o odgovornosti našeg ministra unutrašnjih poslova.
Nasuprot svetu romana Neznanom junaku, koji je po Ugričiću – nefikcija, stoji stvarni svet demokratske Srbije, čiji bi se žanr u odnosu na Ugričićevu postavku stvari morao odrediti kao fikcija.
Odgovor na tekst Stevana Filipovića: Do sada je beli glas ostavio ispod cenzusa neke stranke i doveo do personalnih izmena u drugima. Za sada dakle plodan poraz, za razliku od jalovih poraza biranja manjeg zla.
Kad se pogledaju činjenice o ekonomskom stanju Rusije, teško da vlast u Beogradu može da računa na značajniju ekonomsku i finansijsku pomoć Moskve u savladanju naše krize.
Od ukupno blizu 18 milijardi evra direktnih stranih investicija, koliko je stiglo u Srbiju za poslednjih desetak godina, iz Rusije je došlo 650 miliona evra, odnosno oko 3,5 odsto.
RTS-ova potemkinizacija, Ramina institucionalna subverzija i medijska intervencija razočaranog radikala, opisuju procep u kom se navodno jaka Vučićeva vlast ispostavlja kao krhka.
Nisam spremna za dolazak Putina, nisam spremna za fudbalsku utakmicu Srbija-Albanija, nisam spremna za braću premijerâ, dronove, tenkove, avione.
Iako su vojni avioni ceo dan nadletali Beograd, vlada Srbije nije uspela da spreči dečju automatsku letelicu da prodre u vazdušni prostor iznad stadiona na kome se igrala utakmica između Srbije i Albanije.
Interesuje me da li je gospođa Pešić ikad pročitala sopstvene izjave iz prethodnih nekoliko godina? Ovo nije retoričko pitanje. Iskreno me zanima da li jeste.
Bauk javnog sektora i dalje kruži Srbijom, ako je verovati Mijatu Lakićeviću. U svom autorskom tekstu on ne samo da vrši zamene teza, već uopšte ne posmatra kauzalne odnose.
U široku grupu kritičara spadaju i oni koji nisu na strani vlasti, ali iz oportuniteta, navike i nezadovoljstva, u situaciji kad je vlast bukvalno katastrofalna, prvo cipelarče po opoziciji, da bi rekli kako je vlast još gora.
„Naša banka odlučila je izać u susret antifašističkim potrebama svojih klijenata! Tim više šta je naša banka njemačka, a ne hrvacka! Naša korporativna politika duboko je protivna obnovi fašizma kroz monetarnu praksu!“
Bojim se da je Olja Bećković na kraju one priče pastora Nimelera. Ćutali smo dok su odvodili jednog po jednog koji je imao hrabrosti i integriteta da nešto kaže ili uradi. Kad su došli po nju, bilo je kasno.
Od nas se traži da promenimo samo pola svesti, onaj deo koji nas sprečava da radimo mnogo i prilježno, ali da ne promenimo i celu svest pa da počnemo da štrajkujemo što radimo pod lošim uslovima i za male pare.
I studentski zahtevi se svode na zahtev da što manje da rade, da mogu što duže da studiraju, a sve o tuđem trošku. A onda ih čika Vučić pomiluje po glavi i da bonu da ne plaču.
Noćni napad na blokirani Filozofski fakultet samo je još jedan u nizu događaja, koji se po gotovo identičnom scenariju odvijaju svaki put kada tenzija između studenata i vlasti postane kritična.
Rusija je prvi put u postsovjetskoj istoriji dostigla nuklearni paritet sa SAD. Oni imaju 1.641 bojevu nuklearnu glavu, a mi imamo celih 1.642! Za samo par meseci otadžbinski nuklearni arsenal je uvećan za 131 bojevu glavu.