Helsinška povelja
Osnovno pitanje za moju analizu glasi: zašto Miloševićeva nacionalistička matrica nije promenjena posle 5. oktobra 2000; odnosno, zašto su pokušaji da se ona promeni brutalno osujećeni.

Savezni kriminalistički ured u Berlinu je u prvih osam mjeseci ove godine zabilježio skoro 8.000 desnoekstremističkih kaznenih djela, priopćio je berlinski dnevnik Tagesšpigel. U usporedbi sa istim periodom prošle godine to je porast za cijelih 20 odsto.

Završilo se, naravno, onako kako je moralo da se završi: odbijeni su svi sumanuti zahtevi Srbije kojoj niko nije poverovao da stvarno traži Mladića.

Kosovski zavet je izvorno i pre svega književna pojava, na srpske istorijske prilike preneseni osnovni kalk Jevanđelja. Njime je realna nesreća koja je Srbe zadesila 1389. bar donekle kompenzovana.

Načinom na koji se donosi novi ustav poniženi su ne samo građani Srbije, već i Skupština Republike Srbije u kojoj su narodni poslanici pristali na ulogu partijskih poslušnika.

Nitko se od budućih predsjedatelja Evropskoj uniji nije do sada dosjetio da uoči preuzimanja kormila u Uniji pozove i predsjednika Komisije EU na konsultacije.

“Znate li zašto nosim bradu? Da se ne primeti da sam dete” (Predrag Marković, predsednik srpskog Parlamenta).

Mladi profesor Joan Kulianu je ubijen u kupatilu fakulteta Divinity, Univerziteta u Čikagu. Ubica još uvek nije poznat kao ni motiv.

Srbija je trenutno u stanju političke šizofrenije koja je delimično podudarna sa stanjem zbunjenosti, stvarne ili smišljene, Marka Kraljevića koji u nemoći i dokolici kreće da, u svojstvu privremeno odmetnutog vazala, uništava carski drum.

Ne ruga li se povijest svaki čas svojim protagonistima, kada ponekad ujedinjuje osobe nespojivih shvatanja, samo uvek podjednako retrogradnih?

U ovom ponovljenom pokušaju ustavnog preuređenja Srbije, opozicije praktično i nema, tako da jedino prigovaraju predstavnici manjina i građanski orijentisane nevladine organizacije ili pojedini stručnjaci.

Način na koji se u Srbiji donosi ustav novi je poraz demokratskih snaga i zabrinjavajući znak njihove slabosti i oportunizma.

Ukratko, Koštunica Voja se obavezao da nas, kao El Presidente, uvede u blagosiljani period ubitačno dosadne dosade po meri sopstvenog, melanholičnog legalizma.

Danas
Zašto ne treba izići na referendum ili zašto treba reći ne? Prva grupa razloga leži u zloupotrebi ustavne procedure kojom je zaskočeno društvo Srbije, a i u neprimerenoj „argumentaciji“ kojom nas Vlada i njoj bliski ovih dana zasipaju.

Pre mnogo godina upoznao sam u čoveka koji je s okolinom solitera opštio jednom jedinom pričom: kako ga je žena napustila, ćerke ostavile, gde je tu pravda, pitao nas je.

Danas
Subjekt je profesionalac i pravnik. Zanimanje „pravnik“ je poznato. I zanimanje „profesionalac“ je poznato, naročito posle objavljivanja i izvođenja Kovačevićeve drame.

Prošli smo kroz fazu genetskog razgraničenja na Balkanu, a pre neki dan nam je Vojislav Koštunica ponudio novu „istinu“ koju će neizbrisivim slovima potvrditi i novi ustav.