Dva veka bureka
Pre nekoliko nedelja napravim koalicioni sporazum sa samim sobom da bar nekoliko dana apstiniram od političkih emisija na ovdašnjim televizijama, ali mi đavo ne da mira.
Pre nekoliko nedelja napravim koalicioni sporazum sa samim sobom da bar nekoliko dana apstiniram od političkih emisija na ovdašnjim televizijama, ali mi đavo ne da mira.
Često čujete kako se za nekog političara, ili kakvog drugog oportunistu kaže da bi prodao i sopstvenu babu ako bi to koristilo njegovim interesima.
Iako je prerano bilo šta prognozirati, ipak se sa dosta razloga može pretpostaviti da će rezultat majskih izbora biti blizak “pata kartama” s evropske ili antievropske strane.
Zaista, kuku lele ovde normalnom čoveku. Niti može da jede kako treba, niti može da se sahrani. Teško i živome, a i mrtvome.
Biću u Ulici majke Tereze nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. Prizivaću sećanja. Prvo sećanje smo ti, Flaka, i ja kako stojimo u istoj toj ulici, koja se u to vreme zvala Maršala Tita. Proslavljamo nove godine šezdesetih.
U Bukureštu ćemo saznati da li demokratski Zapad zastupa svoje vrednosti slobode i tolerancije, podržava svoje prirodne saveznike i pruža li ili ne ruku onima koji, u Evropi ili na njenim marginama, gorljivo slave njegove konstitutivne ideale.
Dok jedni veruju da će ih biračko telo prepoznati kao inventivne graditelje, drugi očekuju oreol zaštitnika prava i ekonomskih interesa zemlje. Autoput u toj priči više nije ni bitan.
Reakcije berzi na izbore su uglavnom standardne. Ako se predviđa pobeda privredno liberalnijih, desnih stranaka, berza raste. Da li će i koliko rasti dugoročnije, zavisi od politike te vlade.
Na zapadu Evrope nema ni intelektualnog ni političkog antikomunizma. U postkomunističkoj Evropi postoji dosta snažan politički antikomunizam.
Četrdeset je dana od kako je mladić Z. Vujović izgoreo u plamenu američke ambasade. Ljudi smo i dugujemo mu sveću, taj simbol žrtve koji živi prinose mrtvima.
Pre četrdest godina je doživela neuspeh tržišna reforma. Potom su doživeli neuspeh zagovornici liberalnih i demokratskih reformi.
U cijeloj Evropi živi u ovom momentu oko osam milijuna Roma, najvećim dijelom u zemljama južne Evrope, te po 70.000 u Njemačkoj i Italiji, 300.000 u Francuskoj i 700.000 u Španjolskoj.
Opšte mesto postmodernog diskursa jeste čuvena priča o mnoštvu naracija, odnosno o tobožnjem odsustvu velike istorijske naracije, takozvane master narrative.
Obnova tradicije političkih pamfleta, dve decenije od najdubljeg pada kojim je beogradska Politika učestvovala u državnoj i društvenoj dezintegraciji, ukazuje pre na spregu s vladom nego na ugled i visoko mesto u javnosti na koji se te novine pozivaju.
Dva nadgrobna spomenika stoje jedan do drugog na crkvenom groblju sela Ruken: jedan pripada Fridrihu Ničeu, jednom od najvećih i najneshvaćenijih filozofa; drugi obeležava grob njegove sestre Elizabet.
Anonimni Dezerter jedan je od više desetina hiljada mladih ljudi koji su napustili Srbiju tokom devedesetih godina, jer je odbio je da učestvuje u ratovima koje je ona vodila.
Hajde da malo razmotrimo fenomen „usiljenog rodoljublja“. I to one vrste koja pretenduje da bude vrhovni, pa tako i jedini kriterijum patriotizma.
Nasuprot tenzijama koje su na Balkanu prisutne gotovo dvadeset godina postoji snažno iskušenje, u ime nekakvog realizma, da se pristupi konačnom prekrajanju granica po etničkim linijama.
Radikalna je stranka ponudila drugim strankama ili njihovim liderima da se obavežu da će garantovati sigurnost stranim investitorima u Srbiji. Koliko su strane investicije važne?
Brojanje tuđih para postalo je nezaobilazni deo naše novokomponovane dripačke demagogije.
Retko se događa da jedna mala zemlja prkosi Evropskoj uniji i Sjedinjenim Državama. A Srbija upravo to radi.
Da li sam ja jedini koji strahuje od sukoba između siromašnih „patriota” i siromašnih „izdajnika”, dok se bogate „patriote” i bogati „izdajnici” baškare na svojim jahtama i bazenima.
Seljaci i naučnici, državnici i patrioti koji su pobegli od tiranije i progona, konačno su 1787. godine, na konvenciji u Filadelfiji, učinili stvarnom svoju deklaraciju nezavisnosti.
Ovdašnja kultna te-ve emisija “Vrijeme kulture” je – u povodu pete obljetnice rata u Iraku – izračunala šta se s tri bilijuna američkih dolara, koliko je ovaj rat prema analizama Josepha Stiglitza i Linde Bilmes već do sada koštao, moglo sve napraviti?
Ako ste se pitali gde možete saznati šta je to o čemu aktuelni tehnopremijer ćuti i nad čime uzdiše i zbog čega njegov tehnoministar za KIM stenje i reži, pročitajte List za politička i društvena pitanja, geopolitička i strateška istraživanja, koji se zove Geopolitika.
U Narodnoj bibiloteci Srbije u decembru 2006. o radio emisiji Peščanik govorili su Snježana Milivojević, Ivan Čolović i Vojin Dimitrijević.
Pospano lice mantrajućeg seoskog popa na trenutak je živnulo dok je mudrovao kako “Srbija neće ući u Evropsku uniju još za mnogo, mnogo godina”.
Radio emisija 28.03.2008: posle posete srpskim enklavama na Kosovu: Sonja Biserko, Borka Pavićević, Vera Marković i Ivan Kuzminović; profesorka Vesna Rakić-Vodinelić i istoričar Slobodan G. Marković.
Nedavna razmena udaraca Čankove Lige socijaldemokrata Vojvodine i Jovanovićeve Liberalno-demokratske partije bila je, makar na kratko, prvorazredno političko iznenađenje.
24.mart, dan kada su poleteli prvi tomahavci na prestoni Beograd, kada je počelo dodatno razaranje ove zemlje, u javnosti je prošao skoro nezapaženo.
Krvavi obračun na Tibetu gde je prijateljska kineska Vlada “uspostavljala kontrolu” nad “pobunjenicima” konačno je izazvala žestoku reakciju Ministarstva inostranih poslova Srbije.