Prednost imoralizma
Nadam se da je to tapšanje po ramenu, ili po nadlaktici, tako karakteristično za mentalitet, ako tako šta postoji, i neka vrsta osećanja greha pred onima koji ga prosto ne osećaju.
Nadam se da je to tapšanje po ramenu, ili po nadlaktici, tako karakteristično za mentalitet, ako tako šta postoji, i neka vrsta osećanja greha pred onima koji ga prosto ne osećaju.
Danas
Prijehavši u Beograd zadovoljstva svoga rad, što reče pesnik, objašnjeno mi je bilo da nije reč o nacionalnom, nego o partijskom pomirenju, od čega mi je sada mnogo lakše.
Ako mene pitate, 11. jula ove godine bilo je veoma sunčano i tužno. Ove godine, pomenutog 11. jula ukopano je tri stotine osam novoidentifikovanih ostataka srebreničkih žrtava.
Tada su poslanici Demokratske stranke ćutali, dakle, dozvoljavajući da Socijalistička stranka brani svog nekadašnjeg lidera, ali ne i ustajući u istu takvu odbranu sopstvenog.
Nema nigdje na svijetu takvog moralno-političkog rahatluka kao što to ima u multikulturnoj, multinacionalnoj Bosni, u kojoj nijedan čin nije, niti će ikada biti samo naš, ko god da smo mi.
Pouka je bernhardovska: od prošlosti se ne može pobjeći, no svako treba nositi (samo) svoj križ.
Poveruj onima koji skupo plaćaju svoju nedoslednost.
Ne veruj onima koji svoju nedoslednost skupo naplaćuju.
Ne zastupaj relativizam svih vrednosti: hijerarhija vrednosti postoji.
Pismo ima povišeni moralni ton i završava se sledećom rečenicom: „Vi ste izgubili naše poverenje, gospodine Babiću, jer RTS, očigledno, vašom voljom, nije više vaša kuća.“
Godinu i po dana nakon sramne presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, Srbija nije pristala ni na nežnu bratsku čvrgu, nekakvo deklarativno izražavanje žaljenja, a na slobodi su i dalje kreatori i realizatori srebreničkog masakra.
Knjiga koja je pred čitaocem je pokušaj da se u potpunosti sagleda kontekst srebreničkog masakra.
Prvih sto dana svake vlade su uvek veoma bitni, a čini se da su u Srbiji ovoga puta i veoma bitni jer valja “očistiti sto” i okončati stare poslove.
Kako da Boki Taki odbije Palmu kad ga ovaj pogleda svojim tečnim pogledom koji podseća na Waterpark ili na Zoološki vrt?
Čik neka se neko usudi da u slavu formiranja nove “proevropske” vlade ne kaže – ko ne razume Palmu, Končarevo i Jagodinu taj ne razume Srbiju.
“Narodnjaci” su pokazali zavidan napor da se približe radikalima, usvajajući njihovu frazu do mere da je ponekad i radikalima bilo neprijatno. Iz redakcijskog uvodnika, Danas, 30.06.08.
Šta se može zaključiti o privrednoj politici nove vlade na osnovu govora predsednika vlade? Ne baš mnogo.
Robert Mugabe se obratio svojim kolegama sa kontinenta na samitu Afričke unije (AU) u utorak 1. jula, dva dana nakon što je još jednom položio predsedničku zakletvu.
Ova tvorevina je plod protivprirodnog bluda između svih aktera srpske političke scene, uz asistenciju Brisela i Vašingtona.
Svetlana L, Miša B. i ja krenuli smo u Bijeljinu, na promociju 11. knjige Peščanik FM; drugu u Bosni i Hercegovini (posle Sarajeva), i svakako prvu u Republici Srpskoj.
Boris Tadić uzeo je za ruku Ivicu Dačića i odveo ga u Atinu da ga pokaže svojim prijateljima, drugovima iz Socijalističke internacionale.
Nije, nažalost, istina da je na majskim izborima “ubedljivo pobedila proevropska Srbija”. Uspeh jeste značajan ali, nažalost, nije dovoljan.
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je 19. juna jednoglasno prihvatio Rezoluciju UN 1820 o zaustavljanju svih činova seksualnog nasilja protiv civilnih lica u konfliktnim zonama!
U američkoj politici, patriotizam je najmoćnija tema – a 2008. izvestan broj Amerikanaca izgleda gaji neke sumnje oko toga da li je ljubav prema SAD jednog od kandidata tako sveobuhvatna i neuništiva kakva bi trebalo da bude.
Dačić je ušao u racionalni poredak interesa, što znači da on za birače počinje da se bori na terenu koji do sada nije bio njegov.
Babis je sačuvao raskoš raspolaganja sa vremenom, koji su mnogi u Evropi zaboravili.
Ovo nema nikakve veze sa engleskim naslovom Kestlerovog romana – reč je o pomirenju kao političkoj dogmi koja nam se nudi.
Slomili smo ih – kaže ponosito Vuk Jeremić na povratku iz Atine. Presrećan je što je Daćić podneo molbu za prijem u Socijalističku internacionalu.
To da je Bregović s višnje pao na naslovnu stranicu Slobodne Bosne, nije njegova krivica. Njegova je greška, kako i sam kaže, u pogrešnoj procjeni “statike grane”.
Kada agenti tajne službe koji čuvaju Baraka Obamu prošapću “odmetnik” u svoje mikrofončiće, koriste “tajno” kodno ime koje kazuje nešto o čoveku koga čuvaju.
Ako su mogli Crna Gora i Kosovo, zašto ne bi mogla Srbija? Ako može Hong Kong, zašto ne bi moglo Kosovo? Zaista, zašto?
Feral je mrtav, i vala neka je. Nikome više Feral Tribune zapravo nije trebao, pa je ovako možda ipak najbolje.
Ahtisarijev plan je jedina realistična opcija. On se sada primenjuje, hteo to Beograd ili ne.